Prži vrućina gradskog asfalta. Nekako se i izgura koji sat na suncu, ono dok se mora i nije teško, al’ šta kad udari ona podnevna jara pa kad se duša podigne negdje oko dušnika, ni da izađe iz čovjeka pa da se ne pati, a ni da uđe pa da odahne insan. I onda skontam da bi se moglo oko podneva skoknut’ na bazen, samo malo da se osvježim, da ubijem dosadu sparnog ljetnjeg popodneva. I tu se javlja problem. Bazen koji bi se mogao nazvati gradskim je zatvoren zbog nekih manipulacija dozvolama ili kratko i jasno zbog legalne pljačke državnih dobara. A sve i da je otvoren, ne da mi se plivati i nišaniti da li će jedan vod dalekovoda iznad bazena da malo zavarniči nad cijelom situacijom. Eto to je foluška za odličnu malverzaciju ionako trulom institucijom zakona. Dalje, najbliži bazen nam se nalazi otprilike malo iza zadnje autobuske stanice na gračaničko-podvinjanskom području, pa mi do tamo sigurno treba prijevoz koji će koštati mnogo više nego sam ulaz na bazen. Odustajem od ideje. Sljedeći bazen se nalazi u regionu Dobrinja, ali bazen koji je neuslovan i koji više liči na neku improvizovanu, ljetnu kadu koju su odlučili da iznajmljuju. Odustajem i od tog’. Sljedeća mogućnost je Fojnica ili možda Sarajevo, ali svaka ta destinacija košta mnogo više nego što moj učenički budžet ili ti džeparac može podnijeti. Odustajem od bazena i odlučujem da spas leži u škafu vode pod nogama dok sunce prži prozore, čija stakla pucketaju pod naletima tropskih vrućina.
Volio bih da jednom upitam našeg dragog načelnika, koji sada uvažava svaki komentar, svaku sugestiju, sada kada se fotelja koju je osam godina bezveze grijao, počela tresti pod njim prijeteći da pukne zajedno s tom konstrukcijom “daj meni a ostali nek’ se snalaze”, gdje je taj bazen u gradu? Zašto mi kao grad, kao centralni dio općine Visoko ne posjedujemo bazen u kojem bismo mogli utopiti želju za plivanjem i rashlađivanjem u ovim sparnim ljetnim danima, dok u ruralnim, tj. prigradskim područjima ti bazeni niču k'o gljive? Dobijam informacije o tome kako postoje neki projekti prema kojima bi se na nekom platou iza Gimnazije Visoko trebala graditi sala s bazenom. Gdje visi ta investicija? Pitam se zašto toliki neiskorišteni prostori poput Sejine Luke ili ade zjape prazni? Neadekvatni ljudi vode ovaj grad. Neadekvatni ljudi drže glavne pozicije. To je grm u kojem leži zec. Navikli su svi iz komunizma da im se na raspolaganje stavi svota novca za izgradnju tih i takvih objekata, pa se u toj varijanti prvo “ugrade” oni sami, pa onda odrade posao, pa onda tek na kraju udare svoj procenat na odrađeni posao. Davno su prošla ta vremena kada nisi morao ulagati svoj kapital, iako velika većina živi u uvjerenju kako je nekad bilo dobro a kako je sada loše. A zašto je loše? Kažu mi nekad se rintalo, ono imao si ti sve, ali si radio, pa radne akcije, pa ovo, pa ono. A za čije dobro se rintalo? Za čije dobro su se organizovale radne akcije? Vi nikada niste onda, u taj vakat, putovali vozom, niti ste koristili autoput napravljen u tom periodu. A danas, očekujete da će hljeb i zejtin da vam padaju s neba? Davno su prošla ta vremena kad je bilo dobro svima, pa se nije ni moralo raditi plaho. Danas, brajko moj, uradi posao, pokaži šta znaš, i ako je to dobro sigurno da će naići na razumijevanje pa ćeš, kroz određeni period, da vratiš uložena sredstva. Ali ne, niko ne želi da rizikuje svoje kućerine, svoja ljetovanja i zimovanja. Samo daj meni a ostali nek’ se snalaze.
Važno je da se usred grada okreće janje na ražnju, da se opijaju veliki muslimani, zbog kojih je vašar i pomjeren, jer oni ne mogu da piju za vrijeme Ramazana, al’ mogu prije, jer nisu reis, oni su samo obični muslimani. Važno je da se domicilno stanovništvo, pogotovo omladina, gnuša od takvog cirkusa i vašara, dok njihovi roditelji, na toj istoj nazovi manifestaciji, zarađuju za koricu hljeba, da bi njima mogli obezbijediti ljetovanje, jer pobogu moraju se djeca negdje rashladiti, a bazena nemamo i tako u nedogled.
I gledam tu sliku koja se svake godine ponavlja i kako koja godina prolazi, slika postaje jednoličnija, zapečaćena nekim čudnim, mahalskim zakonom koji kaže da je vašar za seljake, a ono prije (odnosno ove godine poslije) što bude je za građane. I to je ta podjela koja izjeda “prave” Visočane, a koja im dozvoljava da na tim istim ljudima koje nazivaju seljacima zarađuju svoj hljeb. Da su samo malo mućnuli glavama, koje su izgleda ispunjene pur-pjenom ili zjape prazne, u dosadašnjem periodu ta manifestacija mogla je u ovaj grad donijeti mnoga sredstva koja bi na kraju značila i izgradnju potrebne gradske infrastrukture, pa tako i bazena. Ali ne, važno je da naši političari i velikani imaju bazene na vikendicama, a petokolonaši nek’ se snalaze.
Najviše bih volio kad bih još i u tom čitavom cirkusu od vašara sreo i gospodina Alibegovića pa da ga pitam gdje da se brčnem kad me ljetne vrućine sprče, ali rekao bih da se on sada brčka u nekom turskom ili tunižanskom odmaralištu, tako da to je nemoguća misija. Ipak, važno je da investiramo u ruralna područja, jer tamo je budućnost, pa kad proradi zov prirode, a vi trk u Podvince ili u Dobrinje, pa se siti iskupajte i ubijte onaj san koji imate za morskim prostranstvima ili eto onaj manji san, za bazenom u gradu.