Veliki je broj ljetnih dešavanja, koncerata i noćnih partyja. Ipak, Adnan Jašarspahić odlučio je za federalna.ba razgovarati s liderom benda Emir & Frozen Camels.
Šta se dešavalo od našeg zadnjeg razgovora na Radiju Federacije prošle godine a što bi mogao izdvojiti kao važno i bitno za bend Emir & Frozen Camels?
Izdešavalo se zaista jako puno lijepih stvari i puno super koncerata, koje smo održali širom cijelog regiona… Veliki interes za Emir & Frozen Camels, koji je pomalo iznenadio i nas same, nas drži non-stop na putu, što nama naravno ne pada teško jer imamo priliku svirati i u mjestima za koja nikada nismo ni sanjali da ćemo svirati. Uglavnom, od našeg zadnjeg razgovora “smrznute kamile” sviraju punom parom.
Trenutno ste koliko mogu da upratim na zvaničnoj i dobro organizovanoj ljetnoj turniji, dokle se stiglo?
Kad nešto bolje pomislim i ne mogu da tačno naznačim kojim koncertom smo zvanično počeli ovogodišnju ljetnu turneju iz razloga što smo već u proljeće po povratku iz Amerike, gdje smo snimili našu novu pjesmu, počeli svirati koncerte. Ta turneja evo još uvijek traje. Redali su se gradovi, od Slavonskog Broda, preko Prizrena, Hadzica, Gorazda,… Danas smo se vratili iz Tuzle gdje smo sinoć imali fenomenalan koncert pred više hiljada ljudi, a turneju nastavljamo za nekoliko dana u Dubrovniku gdje sviramo u kultnom klubu “Lazareti”, te dan poslije u Drvaru na rock festivalu “Desant na Drvar”.
Interesantno je da je bend pjesmu “Alhambra” posvetio tragediji u Srebrenici, na internetu se može pogledati i neoficijelni spot za pjesmu. Glupo je da pitam otkud ideja za ovaj gest, ali ću pitati kakve su reakcije publike, vidio sam recimo da je na Kosovu pjesma prihvaćena s velikim oduševljenjem?
Pjesmu “Alhambra” koju smo posvetili Srebrenici smo tek odnedavno počeli svirati na koncertima, iako se ta pjesma nalazi na našem drugom albumu “Znam”. Publika u Prizrenu je pjesmu ispratila zaista velikim ali dostojanstvenim ovacijama. Sinoć smo je u Tuzli, uz malu dozu straha od patetičnosti, prvi put svirali u Bosni i Hercegovini i tuzlanska publika je reagovala dugim aplauzom koji je potrajao nekoliko minuta bez prestanka, što nas je dakako veoma ohrabrilo.
Kad već spomenuh Kosovo, jedan ste od rijetkih i među prvim našim bendovima koji je nastupao tamo, tačnije na Dokufest-u. Kako je sve to izgledalo i koliko ljudi na Kosovu uopšte poznaju muziku koja dolazi iz BiH?
Mi smo prvi bh. bend koji je svirao na ovom veoma prestižnom i već jedanaestom po redu filmskom Dokufest festivalu na Kosovu. I ne samo svirali nego ga svojim koncertom otvorili, što je za nas velika čast. Moram priznati da smo i sami ostali pozitivno iznenađeni odzivom i reakcijom ljudi na ovaj naš koncert u Prizrenu, jer smo se malo pribojavali neke jezičke barijere, što se pokazalo kao totalno iracionalnim strahom. Tu noć otvaranja EFC je bio jedini izvođač, a nekoliko hiljada ljudi je ispunilo prostor kluba Mulini, dok je značaj broj ljudi ostao vani, ispred kluba. Koncert je uistinu bio odličan i publika je dobro reagovala na naše pjesme. Bilo je i tamo ljudi u publici koji su znali neke naše najpoznatije pjesme, a nakon koncerta smo dobili pozive da se vratimo svirati na Kosovo, pa čak i Makedoniju.
Na tvom Facebook profilu sam vidio u dva navrata kako se sa dužnim poštovanjem prisječaš Adija Lukovca, bili ste prijatelji, muzički ste sarađivali u tvojoj pjesmi “Sarajevo, New York, Roma”. Nedavno je bila i godišnjica Adijeve smrti (18.06), volio bih čuti i tvoje mišljenje o Adiju Lukovcu kojeg ova zemlja ne smije zaboraviti zbog neospornog velikog muzičkog doprinosa.
Adi Lukovac je bio moj prijatelj kojeg sam volio, ali i jako cijenio njegov muzički rad. Mislim da je njegovim odlaskom ne samo BiH već muzička scena regiona pa i šire ostala uskraćena za jedan veliki talenat koji je mogao još puno dati. Adi je bio pionir u mnogim muzičkim stvarima u BiH i na njegovom tragu ili na tragu njegovog muzičkog opusa i danas postoje i rade mnogi uspješni bendovi u BiH i šire. Sretan sam da smo ukrstili naše snage i energije i zauvijek ostavili muzički zapis moje pjesme “Sarajevo, New York, Roma” u remix izdanju kakvim ga je učinio Adi.
Ne znam koliko ima smisla više pričati o tome i koliko se isplati zvanično izdavati nove albume, ali moje pitanje za kraj je, bez obzira u kojoj formi, kad bi se mogao očekivati novi album EFC?
Iako postoje ideje za pjesme koje će biti na našem sljedećem albumu, most između trećeg i četvrtog albuma će činiti naš “Best of” album koji uskoro izlazi. Vrijeme izdavanja odlučit će dogovor mog matičnog diskografa, slovenačko-hrvatskog Dallas Records-a sa našim bh. izdavačem Hayat Productionom, koji će objaviti taj album u BiH. Na Best of albumu će se naći neke od naših najpoznatijih pjesama sa dosadašnja 3 albuma, te jedna nova bonus pjesma koja će najaviti ovaj album.