Niko više u glavnom gradu ne priča o Omarskoj. Bošnjački politčari brane se šutnjom, a Marko Pavić poricanjem. Neće se riječ Omarska nikada izbrisati iz rječnika: Genocid našeg dobra.
Piše: Edvin Kanka Ćudić
Omarska! Prva riječ koja vas asocira na logor, ubistva, ponižavanja. Omarska je bila jedno od najvećih mučiteljstava dvadesetog stoljeća. Na svom vrhuncu bila je nulta tačka zločina. Kada su Peter Maass i Roy Gutman stigli na mjesto Omarske, rezultat je bio da su se Srbi počeli igrati skrivanja; većina zatvorenika je prebačena na druge lokacije ili pak ubijena. To je bio najveći koncentracioni logor na području Europe poslije Drugog svjetskog rata. Pojedini autori ga nazivaju i Ehom Auschwitza.
Međutim, da nisam upućen i sve što se događalo u Omarskoj možda bih se i ponašao kao većina građana Grada Sarajeva. Nema bijelih traka. Nema priče o Omarskoj. Nema sjećanja i prisjećanja na najveći konc-logor u Europi.
U glavnom gradu Bosne i Hercegovine ulice su puste, narod šeta, a wallahi i ne posti se kao što se nekada činilo. Ne posti se i ne predstavlja se vjera u istinskog Boga kao što se nekada predstavljala.
Eh, ti što poste i što se na svakom koraku u vrijeme ramazana pozivaju na islam i muslimanstvo zašto onda oni okreću glavu od mjesta gdje su baš ubijani zato što vjeruju u svoga Boga.
Da je bilo kojim slučajem Grad Sarajevo, Kanton Sarajevo ili pak Federacija Bosne i Hercegovine pokazala nivo poštovanja prema Omarskoj tako što bi Danom žalosti ili na neki drugi način odala počast žrtvama genocida u tom gradu, to bi se nekako i moglo opravdati. Jok! U Sarajevu se ovih dana održvaju mnogobrojni skupovi bilo vjerskog ili političkog predzanka. Ima tu i koncerata od kojih bi vas glava zaboljela i to baš na 6. august: Dan zatvaranja logora Omarska.
Naravno, sad će neki iz medija ili narod iz grada meni dobacivati kao što to često znaju raditi: Kanka, ponovo pretjeruješ! Mi ne tražimo specijaliste! Prošlo je dvadeset godina! Prošlo je i toliko vremena, pa se prema partijama gleda kao spasiocima u društvu, a one su upravo napravile Omarsku kao mjestom najvećeg stratišta u Europi.
Upravo tako, dok se bošnjački političari bore za fotelju šutnjom o Omarskoj, Marko Pavić i Skupština Općine Prijedor to sistematski u korist genocidne tvorevine Republike Srpske još jednom iživljava nad žrtvama genocida u Prijedoru.
Toliko mi o našem zaboravu. Međutim, zašto Marko Pavić ne dozvoli da se tako o Jasenovcu priča. Ovom prilikom ne želim da umanjim značaj žrtava iz Jasenovca, ali želim da kažem: Je li to znači da je sva priča oko Jasenovca lažna?! Kao što je lažna u pitanju Omarske? Međutim, bošnjački političari se brane šutnjom, a Marko Pavić poricanjem.
Ipak, neće Marko Pavić uspjeti zabraniti riječ genocid, ali će vječno ostati tamna slika srpskog naroda u Prijedoru. I pored toga što je Prijedor izrodio toliki broj ratnih zločinaca, očito ima još novih koji bi se vrlo rado njima u budućnosti pridružili.
Pa eto, neka im svima na savjesti kad-tad stoji riječ: Omarska.