TURGUTREIS, BODRUM: RONJENJE U EGEJSKOM MORU
U Turgutreisu nas dočekuje Cangul (s dvije tačke na u) sa kćerkom Selvi Bengisu i Muamerom, oko 1h poslije ponoći, po našem računanju, jer je vremenska razlika jedan sat unaprijed. Upravo na njen poziv, a uz finansijsku pomoć VGT osiguranja, generalnog sponzora i općinske Službe za civilnu zaštitu koji nas godinama podržavaju u nastojanju da osposobimo i podučimo ronilačke kadrove u okviru Jedinice za spašavanje na vodi i ispod vode, mi smo tu gdje jesmo.
Turgutreis, udaljen dvadesetak kilometara od Bodruma, je gradić smješten na obalam Egejskog mora, okružen s četrnaest turskih otoka i grčkim otocima Kos i Kalymnos. Unazad nekoliko godina sve se više pojavljuje kao top turistička destinacija, sa „top” cijenama, kao što je i cijela bodrumska regija. Nekada selo Karatoprak, 1972.godine je preimenovan u čast osmanskog admirala i pomorca Turgut Reisa, poznatog po ekspedicijama na obalama Španije, Francuske, Italije i Sjeverne Afrike, a naročito za sudjelovanje u opsadi Malte, gdje je i poginuo. U Sabanci parku duž rive podignut je spomenik i označava mjesto gdje je Admiral prvi put isplovio.
Susret Samre i Cangul nakon nekoliko godina, prisan, srdačan i ispunjen radošću zbog ponovnog viđenja, okarakterisat će naš boravak u Turgutreisu narednih šest dana. Energija i snaga, ona zdrava životna, kojom Cangul zrači, spontano se prenosi na druge. Po svemu sudeći prenijela je i na Selvi, hiperaktivnu i borbenu djevojčicu koja se ne plaši ničeg, a čega god se takne ispliva talenat koji nosi u sebi. Osim toga, mnogo voli životinje te prilazi i dijeli nježnost s psima i mačkama, bez razlike jesu li lutalice ili imaju vlasnika.
Zahvaljujući Cangul i Muameru jer su nam obezbijedili smještaj i svoje slobodno vrijeme podredili organiziranju različitih aktivnosti, svaki dan priča svoju priču.
Odmaranje od puta i pripreme za trenažne urone provodimo na pješćanoj besplatnoj plaži. Za razliku od susjedne hotelske, nije potpuno čista ali mnogo šarenih peškira i deka ispod slamnatih suncobrana otkriva da je otkrivenim i pokrivenim turistima ipak važnije kupanje i druženje u krugu porodice ili prijatelja.
U poslijepodnevnim satima obilazimo novoizgrađenu marinu unutar koje su načičkani ekskluzivni kafići, restorani, butici i disko klubovi, a kako je Muamer kapetan i održava jednu od milionskih jahti, imali smo priliku za „očajavanje” (čitaj: pili čaj na jahti ;). Navečer smo se otisnuli do Catal Ade, otoka udaljenog oko 5km, nenaseljenog i popularnog među jahtašima. Zbog pogodnih vjetrova, Turgutreis je omiljena destinacija i jedriličara i surfera.
U razgovoru s Cangul saznajemo da dijelovi Turgutreisa spadaju u vojno područje koje nadzire Jandarma, odnosno vojna formacija zadužena za obavljanje policijskih zadaća. Zakonom je zabranjeno grijanje na ugalj u zimskim danima, a kod gradnje ne dozvoljavaju više od dva sprata. Njen stan se nalazi u jednoj takvoj dvospratnici. S balkona se pogled pruža na niz skladno poredanih dvospratnica, istaknutih bijelom bojom, koja je također obavezna, u podnožju zelenih brda. Na najvišoj tački brda viori se zastava Turske, osvjetljena noću i vidljiva iz svih krajeva grada. Ljudi su prijatni i otvoreni, vrhunski animatori, pa kad krenete u obilazak, sa svih strana vam dovikuju „bujrun, bujrun…” (kod nas ustaljeno bujrum, što bi značilo „izvolite ja”, kako su mi objasnili lingvisti, dakle, neispravno). Kad saznaju odakle smo, usne se razvuku u osmijeh: „Oh, Saraj Bosna ili Bosna Herceg…Bosna good!”. Mnogi ne govore engleski jezik, radnice na kasama, negdje i u Turističkim zajednicama, ali se ne uzbuđuju previše zbog toga.
Cijene goriva variraju od 3,20 do 3,70 lira, litar ulja košta 5 lira, espreso kafa (koju nismo okusili) 8, a voda se kupuje, jer ona iz česme nije zdrava za piće. Shvatam da nismo (mi koji imamo u stanu ili kući) svjesni i ne znamo cijeniti vodu koja nam je nadohvat ruke.
Cangul je bila naša veza s ljudima i jezikom koji ne poznajemo te smo naredne dane rezervisali za istraživanje Egejskog podmorja.
Ronjenje u Turskoj je strogo kontrolisano i dozvoljeno samo u određenim oblastima. Bodrum i Turgutreis su jedna od njih, a najčešće zaštićene oblasti su vojne zone i one na kojima se obavljaju naučna istraživanja. Spletom historijskih okolnosti, bogate arheološke prošlosti i morskog života, Egejsko more skriva podvodne špilje, olupine nasukanih brodova, ostatke drevnih gradova, brojne amfore te raznovrsne ribe živih boja, hobotnice, škarpine, jegulje, barakude.
Mnogi ronilački centri u Bodrumu i Turgutreisu nude različite atraktivne lokacije za ronjenje i do njih se nekad jedino može doći brodom. Pogodne su za ronioce sa međunarodno prihvaćenim certifikatima (PADI, CMAS, SSI) i za početnike koji se odluče za tzv. discovery zaron ili mogu završiti tečaj i ponijeti certifikat kući.
Big reef (Veliki greben), Smugglers Bay (Uvala krijumičara ili na turskom Kaçakçı) u Bodrumu i Kargi Island (Kargi otok) u Turgutreisu, su bile naše lokacije. Vožnja brodom traje najduže 30 minuta, zavisno od lokacije, a nakon održanog brifinga i dogovora oko podvodne signalizacije, grupisanja i opremanja, ronili smo u prosjeku 40 minuta na oko 25m, u pratnji instruktora. Nakon prvog zarona pravili smo pauzu u trajanju od 1 do 2 sata, kupajući se u prelijepom i čistom moru tirkizne boje, a potom ponovo u dubine. Maksimalna dubina naših zarona bila je 30m. Na vrhu otoka Kargi nalazi se svjetionik, a tačka ronjenja je strana koja je okrenuta zaljevu, mada postoje i druge prikladne tačke. Izražene morske struje oko Kargi Islanda, koje smo osjetili na svojoj koži, potiču raznolikost egejskih ribljih vrsta te se nerijetko roni među jatom morskih deverika. Za razliku od Jadranskog mora, gdje su morske struje slabo izražene, ovo je bilo potpuno novo iskustvo u našoj ronilačkoj obuci. Pješćano morsko dno zaljeva Smugglers počinje od 5m do 6m te se nastavlja do 25m. Postoje dva mjesta za ronilačke svrhe, istočno i zapadno od zaljeva. Roneći u dva smjera zaljeva Smugglers može se naići na jegulje u pukotinama stijena i brojne amfore rasute po dnu na oko 26m. Big reef je udaljen 15 minuta brodom od Bodruma, i njegov vrh počinje već na 5 metara. Sjeverna strana ima kosu stranu koja se spušta prema dolje, dok je južna strana vertikalni zid koji se spušta na pješčano dno na 40m, a potom blago pada. Zidovi su vulkanskog porijekla i prekriveni narančastim spužvama, škarpinama i kamenjarkama, u dubljim dijelovima. Nažalost, nismo uspjeli posjetiti niti jednu olupinu broda, zbog izraženih jakih struja, pa nam to ostaje za drugi put 😉
(nastavit će se)
{joomplucat:653 limit=15|columns=3}