Noćas u 18 i 30 počelo je betoniranje potpornog zida na dionici gradskog kolektora ispod zgrade Općine. Neobično za naše prilike, makar radove vršila firma koja nije iz Visokog. Nekoliko radnika, nadzorni organ, inžinjer Haso, rukovodilac radova Goran i nekoliko građana, koji dnevno obiđu gradilište nekoliko puta, i nikog više jer su svi u prilici da prisustvuju predizbornom skupu. Predivan osjećaj, mrak ovladao, farovi kamiona osvjetljavaju rijeku Bosnu tako da izgleda nekako velika i čista. Radovi idu gotovo bez ikakvih problema. Kamioni su teški, mikseri također, a ima ih dva. Visočica KRO je uradila dobar posao jer je trasa puta toliko dobro urađena da bez ikakvog problema mikseri rade i noćas, voze bez problema i završit će 12 metara podzida za početak.
Ako neki kažu da je sva aktivnost neimara posljedica nastupajućih izbora, pošteno je kazati i neka je, jer je trasa kolektora planirana još davne 1956. godine. Morao je neko konačno početi, a neko i završiti. Građevine ostaju, a ljudi nestaju kao i njihova djela, a nekima i ime. Evo nam ing. Hase, nadzornog, kao nekad Julija Hahamovića, nadzornog na izgradnji mosta, jest da je ozbiljan kao Goran koji se nađe u ulozi Adama Tila, izvođača radova. Eto, sjećamo se velikih stručnjaka, valjda ćemo i ovih naših. Gradonačelnik je bio Salihaga Šahinović, eto i njega se sjećamo, kao i njegovih pomoćnika učitelja Sabrije Lime i velikog Visočanina Ahić Muhamedage. Kako ih se i ne sjećati kad su ti ljudi i struju uveli u Visoko, zadužili su Visoko pa će i mnogi drugi ostati veliki, a da ih se neće sjećati generacija iza njih. Sjećanje dolazi mnogo kasnije.
Veliki ljudi ostaju veliki dugo godina jer ih se sjećaju oni koji su znali šta treba cijeniti kod svojih sugrađana. Takvih nikad ne manjka.
