Na penzionersko doba u našem “modernom” društvu se gleda kao na nešto što se treba odgoditi pod svaku cijenu. Većina ljudi doživljavaju mirovinu na način da ih spriječava da vode iole dostojanstven i kvalitetan život. Qko 50 posto penzije ide na plaćanje računa, komunalija i sličnih režijskih troškova. Prosječno ova populacija od 50 do 70 maraka mjesečno daje na lijekove, tako da im na kraju ostanu dvije ili tri marke dnevno, kojima treba kupiti hranu, te sve ostalo što im je potrebno za preživljavanje.
Ali, penzioner “Felix Baumgartner-veteran” će sutra u Dahirovcu ponovo obući svoje Winter Stratos penzionersko odijelo u novom pokušaju da izvede skok s ruba kućnog budžeta. U međuvremenu, odvojio je malo vremena da nam kaže kako se sve odvija.
Ukoliko sve bude išlo po planu, a teparature u našem gradu nastave padati, sutra bi ujutro mogao prvi put ove zime naložiti u svoju “kaminku” peć, preostalim ugljem od prošlogoišnje isporuke. S obzirom na toliko nagomilano iščekivanje, prigušenim emocijama se nosim sa realizacijom ovako odvažne misije.
Kako uspijevate ostati tako pozitivni, uz sve ovo čekanje?
Ovdje sam sa svojom suprugom i ona mi pruža ogromnu podršku. Bio sam u penzionerskoj kafani i trudim se da ostanem u formi. Odigrao sam nekoliko partija domina, ogrijao se, bez naručivanja čaja ili kafe i obavio sve konsultacije sa timom u koji imam povjerenja. Sve što do sada čekamo je pogodan trenutak.
Šta je to u vašim pripremama što vas čini tako sigurnim da možete realizovati misiju?
Što se tehničkog aspekta tiče, imam odrađene neke pripreme iza sebe. Pripreme u vidu promjene dihtunga na peći, stakla na prednjoj strani “kaminke”, te rutinerski obavljen posao dimnjačara.. Što se mene lično tiče, pripremam se svake godine, otkako sam se otišao u mirovinu. I ako nije još stigla ovogodišnja isporuka drva i uglja preko penzionerskog udruženja, siguran sam da sam okružen najboljima u ovom poslu i ne sumnjam da zacrtano neće biti ostvareno, kad-tad.
Kada uspješno realizujete misiju, šta će biti njen najvažniji rezultat za vas i za naučnu zajednicu?
Naravno, biću ponosan i dalje ostajem osoba koja je skočila sa ruba kućnog budžeta i probila monetarni zid u slobodnom padu. Ali znam i da će cijelo ovo iskustvo pomoći da nove generacije penzionera imaju sigurnu budućnost sa minimalnom penzijom od 310,00 km. A znam da će moji prijatelji, a posebno naučna zajednica, biti najsretniji kada moja supruga i ja sigurno izađemo i iz ove zime.
Kako procjenjujete šanse da ćete uzletjeti u novu sezonu grijanja?
I ako ogroman broj najstarijih stanovnika žive na ivici egzistencije i većina penzionera sa minimalnim primanjem ne može da kupi osnovne potrebe za život, tešku situaciju dodatno usložnjava činjenica da svaki penzioner sa skromnim primanjima izdržava u prosjeku još jednog nezaposlenog člana porodice i to je stručno skenirano više puta od naučne zajednice, pa je sve ovo velika motivacija za mene. Naše godine nam donose mudrost i iskustvo, a svaki period života nosi svoja uvjerenja i stavove.
Na kraju šta za vas znači sva pažnja koju Vi i svi penzioneri dobijate?
Mislim da je važno da ljudi nastave govoriti o tome i daju maksimanu podršku. Sada kada mnogi vide koliko je teško da se izvede skok s ruba kućnog budžeta, mislim da će naučna zajednica još više zanimati se za ono što vide. Zbog viših ciljeva ovakvih naučnih projekata, penzioneri nisu razočarani odnosom društva i zaboravom na koji su osuđeni poslije završetka radnog vijeka, jer smo „neprocjenjiv potencijal i najdragocjeniji resurs za naučna istraživanja“.