Planine bismo mogli definirati kao uzdignute dijelove Zemljine kore, općenito više od 500 m n.v. Međutim, planine su mnogo više od pukih uzdignuća. Planine su oksigen i pitka voda, bogatstvo šuma, stanište i zaklon brojnim biljnim i životinjskim vrstama, mjesto susreta čovjeka sa samim sobom. Vijekovima su planine služile kao veliko skladište resursa poput pitke vode, energije i biološke raznolikosti, a o njezinoj svježoj vodi danas posredno ili neposredno zavisi više od polovine svjetskog stanovništva. Ali, procesi globalizacije, urbanizacije i masovnog turizma koji nije ekološki uravnotežen prijetnja su planinskim zajednicama i izvorima koji o njima ovise, a rastući ekonomski pritisak narušava planinske ekološke sisteme. Pustošenje šuma, invazivne vrste, neprikladna poljoprivreda i neplanski infrastrukturni razvoj kroz prekomjernu eksploataciju, te prijetnja klimatskih promjena doprinose narušavanju zdravlja okoliša i gubitku biološke raznolikosti. Datumi poput međunarodne godine planina, svjetskog dana planina, dana čistih planina i slično, samo su neke aktivnosti i pokušaji u kojima je potrebno ukazati na značenje planinskih ekosistema i njihovih zajednica s tim da bi to trebalo raditi sistemski, polazeći od pojedinca. Dan čistih planina razumljiva je prilika za korisne ekološke aktivnosti poput akcija čišćenja, informativnih aktivnosti, ekskurzija vezanih za prirodu, okoliš i ekologiju, planinarenje i organizirane polaske javnim ili alternativnim transportnim sredstvima, kao i posjete i upoznavanje s postojećim planinarskim društvima. U biogeografskom pogledu Visoko pripada Dinarskoj regiji Eurosibirske oblasti, te se nalazi u prostoru degradiranih smeđih tala sarajevsko-zeničke kotline i krečnjačkih planinskih tala planinskog područja, te u pojasu hrastovo-grabovih, bukovih i mješovitih bukovo-jelovih šuma.
Brdo Visočica kako se ona u različitim poimanjima najčešće opisuje, pripada onom dijelu općine Visoko iznad 500 m n.v. i u ekološkom smislu posjeduje određeni stepen ekosistemskog diverziteta sa pripadajućom biološkom raznolikošću što je uostalom svojstveno području centralne Bosne, ali je vrlo malo istraženo, naročito u posljednjim godinama.
Mlađi naraštaji, posebno učenici prirodnog izbornog područja, ali i svi mi moramo znati, i spoznavati sredinu u kojoj živimo. Moramo se okrenuti sebi. Ne smije se dešavati da mladi ljudi ne poznaju odgovore poput onog da je ukupna površina Općine Visoko oko 230 km2 ili da se okolišno važne Haluge i Lužnički potok nalaze u Podvincima, ili da je prostor prvog Univerziteta upravo u Visokom godinama bio pretvoren u “gradsku“ deponiju smeća. Svaka osoba mora sama za sebe da odluči hoće li hodati u svjetlu kreativnog altruizma, ili će hodati u mraku destruktivnog egoizma. Na tim temeljima učimo o svom najbližem okolišu! Prvo! Ovih dana u svojstvu predsjednika nevladine organizacije dogovaram sa “Bedemom“ predstavljanje “Monografije Moštra“ za sve visočke učenike, jednog odličnog materijala i prilike da učimo o sebi, iako sam se u vrijeme njenog nastanka lično zalagao da se u tom materijalu nađe nešto i o prirodnim, ekološkim vrijednostima ovog prostora. Pogledajte na primjer situaciju sa Kondžilom čije se biološke vrijednosti mogu mjeriti sa prostorima Ilidže, ali moramo naučiti da bismo znali prepoznati. Tek tada ćemo znati cijeniti, i upravljati.
Uži prostor Visočice na samom pristupnom platou sačinjavaju zajednice termofilnih livada klase Festuco-Brometea zavisno od izloženosti prema suncu. Na manje osunčanim dijelovima ove zajednice više prelaze u ekosistem mezofilnih livada klase Arrhenatheretea. Na uzvišenim dijelovima ovog platoa, prema kraljevskom gradu, nalaze se fragmenti termofilnih hrastovih šuma klase Querco-Fagetea. Biološka, ekosistemska i specijska raznolikost sa svim ostalim vrijednostima ovog prostora se može i treba ukomponovati u ostvarenje vizije na afirmaciji i promociji između ostalih i prirodnog sadržaja ovog područja koje spada u region Kraljevih brda sa njegovom transformacijom u konkurentnu turističku ponudu i sinonim za ekološki očuvanu regiju. Brojne biljne vrste ovog prostora daju mu poseban značaj i u ljekovitom smislu, poput Hypericum perforatum, Cardamine bulbifera, Galium verum, Thymus vulgaris, Dactylis glomerata, Campanula patula, Veratrum album, Achillea millefolium, Briza media, Anthoxanthum odoratum, Bromus erectus, Salvia pratensis, Matricaria chamomilla, Leucanthemum vulgare, Scabiosa leucophylla i druge. Ovakav prostor sa svojim neupitnim prirodnim resursima, pejzažom i historijom, sa svojim različitim turističkim mogućnostima je sigurno dovoljan da opravda jednu ili više ekskurzija iz mnogih gradova Bosne i Hercegovine. Nadajmo se da će Visoko u tome i uspjeti.