Trenutno je član drugog najtrofejnijeg kluba u Španiji Ademar Leona, i ima puno povjerenja trenera, a tome u prilog ide činjenica da ima drugu najveću minutažu u klubu. Faruk je svoje prve rukometne korake počeo u Visokom, u momčadi Bosne gdje je debitovao za prvi tim još sa 15 godina. Međutim rastanak sa visočkom ekipom nije mu baš u lijepom sjećanju, iako ne voli previše da priča o tome, nagovorili smo ga da prvi put javno progovori za SCsport.ba o svom odlasku iz Visokog:
“Ja sam u vrijeme prije mog odlaska iz Visokog, doslovno bio prisiljavan da potpišem ugovor sa Bosnom u dužini od pet godina, što sam naravno odbijao ne želeći se tako dugo vezati za jedan klub. U medjuvremenu mi se desilo da sam morao na operaciju slijepog crijeva, a nakon toga sam se vratio individualnim treninzima, jer su u visočkoj Bosni zaboravili da postojim uopšte. Dolaskom Irfana Smajlagića u sarajevsku Bosnu, pružila mi se prilika da odem Sarajevo. Tada se ponovo javljaju pojednici iz visočke Bosne, ne bi li se okoristili mojim odlaskom, ili da me nagovore ostanem u Visokom, međutim moja odluka je bila takva da sam im se samo zahvalio, i nakon toga potpisao ugovor sa Bosnom iz Sarajeva.”- govori Vražalić
SCsport.ba: Koliko je za tvoju karijeru značio dolazak u Sarajevo, i posebno saradnja sa Irfanom Smajilagićem?
“Vjerujte, da mi je to bila najveća odskočna daska u karijeri. Posebno moram biti zahvalan Irfanu Smajligaću, i ne samo ja, već svi igrači koji su bili u Bosni u vrijeme dok je on bio trener. Nekada se činilo teško, neizdrživo ali kada se to završilo, a i danas sam posebno svjestan šta je za mene, koji sam posvetio život rukometu, značila ta saradnja s trenerom Smajilagićem, i da je to ustvari mnogo uticalo na moj razvoj.”
SCsport: Na ružan način se desio kraj saradnje RK Bosna BH Gas, međutim odlazak u Slogu značio je titulu prvaka, kako je došlo do odlaska u Doboj i kakvi su utisci?
“Pa nažalost Bosna je izgubila jednu sjajnu generaciju predvođenu sjajnim trenerom. To je bila ekipa koja je doslovna tek trebala stasati, međutim sve se srušilo, i svako je morao svojim putem. Mene je tada nazvao Vojislav Rađa i pitao me da li želim da igram za Slogu do kraja sezone, da imaju velike ambicije, i da vjeruje da se ja uklapam u tu njihovu ideju, ja sam to vrlo rado prihvatio, te sam se zajedno sa Međićem i Halilbegovićem priključio Dobojlijama, i zajedno smo im sa ostalim igračima donijeli prvu titulu prvaka zemlje. Što se tiče prijema u Doboju, bilo mi je fantastično uz sjajne ljude, i nikad neću zaboraviti vrijeme provedeno tamo.”
SCsport.ba: Sjajne igre prethodnih godina, kako u klubovima, tako i u reprezentaciji su bile sjajna preporuka da ovo ljeto odeš u Španiju i to u jednu od najboljih ekipa u historiji španjolskog rukometa!?
“Posebno se moram zahvaliti Senjaninu Maglajliji koji je bio glavni posrednik u mom odlasku u Španiji. Rekao mi je da se tamo stvara jedna nova ekipa puna mladih igrača, i da bi to za moj nastavak karijere bilo sjajno da radim s jednim od najboljih trenera u Evropi za mlade igrače, Manolom Canedasom. Nisam se previše dvoumio i odlučio sam da potpišem za Ademar. Nakon ovo pola godine moram reći da su utisci fantastični, obzirom da je Leon mala sredina, to je i rukometna sredina, u kojoj svi žive za rukomet. Osjećamo se kao zvijezde, a ni prilagođavanje nije bilo teško obzirom da sam tamo zajedno sa Vranješom, te tu je i Golubović, a i Matej Ašanin. Takodjer nisam imao problema ni sa učenjem jezika jer sam za vrlo kratko vrijeme uspio naučiti da se sporazumijevam, i sa klupskim čelnicima, i sa saigračima, te i sa navijačima.” govori mladi Vražalić.
SCsport.ba: Vrlo mlad si postao reprezentivac i nezmjenjiv na mjestu desnog krila. Šta za tebe predstavlja igranje u reprezentaciji i možemo li išta očekivati od ovih kvalifikacija koje su svi proglasili izgubljenim?!
“Reprezentacija je za mene svetinja. Nema ljepšeg osjećaja, nego kad saznam da sam na spisku igrača koji će u nekoj utakmici igrati u desu sa državnim grbom. Dolazak na okupljanje reprezentacije je obaveza, za koju nema opravdanja ako želite da izostanete.Obzirom da igram zajedno sa Vladimirom Vranješom, znam koliko i njemu znači igranje za reprezentaciju i koliko čovjek daje od sebe dok igra za reprezentaciju. Želio bih da svi igrači shvate kako igranje u reprezentaciji mora biti zbog grba, države, i navijača, jer bi nam to mnogo značilo na psoihloškoj bazi kad bismo svi dali maksimalano od sebe u reprezentaciji. Što se tiče ovih kvalifikacija, bit će vrlo teško, mi moramo pobijediti najvjerovatnije sve utakmice do kraja da bismo se mogli nadati pozitivnom rezultatu. Međutim ne bismo bili sportisti kada se ne bismo nadali, i kada ne bismo vjerovali u svoje mogućnosti. Pozivam navijače da vjeruju u nas, i da nas podrže, da nam se ne desi kao protiv Njemačke da nas u dvorani koja prima 13 000 ljudi, bodri dvije hiljade. Publika može biti vrlo važan faktor u igri, posebno reprezentacije.”
Za kraj smo ostavili pitanje, ima li želju da iz Ademara ubrzo ode u neki veći klub, gdje je Faruk bii vrlo tajnovit:
“Profesionalac sam, imam ugovor sa Ademarom i želim da ga ispoštujem. A ovom prilikom želim da vam se zahvalim za praćenje mojih igara, i pozdravim sve čitaoce portala SCsport.ba.” – rekao je na kraju Faruk Vražalić.
Jasmin Tajić/SCsport/Visoko.co.ba