U našim prilikama nema ništa čudno na ovom svijetu, a posebno u našim prilikama koje nas razdiru, a da nismo svjesni što nas tare neki nesluh, neposluh, nerad, neimaština, a posebno nebriga za bolje sutra i ugodno danas. Nekako je čudno zašto se upinjemo dokazati da ono juče nije valjalo ni popišane pare, a ovo danas mora biti ovako jer je vrijeme ovako iako je bilo bolje 1997.g. Pa do koga je stalo ovakvo stanje, upitajmo sami sebe misleći naglas a šapatom progovorimo.
Posla nema, a tamo gdje ima, pada se na koljena a još se nezna dal je stopa doprinosa onakva kakva bi trebala biti ili onakva kako se sviđa „gazdi“?
Ljudi moji shvatimo jednom za svagda da treba prvo razvijati kolektivnu svijest, onda ličnu, predstavlja samo savjet koji traje od kamenog doba. Naša stvarnost je sasvim suprotna. Hoćemo li mi sami uništavati ili smo već sami uništili svoje impresivne kapacitete koji su „ujmili“ 12.500 stanovnika po 2.5 ukućana pa će nam biti jasno da smo imali dovoljno jer smo radili, pa nije ni čudno što pitamo anamo nekog, što nam je ovako, nekako nikako.
Svjetski poredak zahtijeva nešto drugo i u okruženju u kom smo mi bili pa zato nemamo više naših giganata kako smo ih nazivali, nesvjesni da će njihovim nestankom nestati i naš rahatluk u pustoj želji da promjenimo stanje u kom živimo. Hoćemo ekologiju jer je nismo imali, hoćemo instant fakultete jer su naši dugo trajali i bili skupi zbog troškova kojih nije bilo, a nas su roditelji čuškali državi da se brine o nama i sebi kadar da stvara. I bilo je stvarno „skupo“ jagnje na ražnju, alkohol, po koja „koka“ da se nađe pri ruci, hedija kad se krene kući od onoga što je „bilo“ na dohvatu, uz opasku da se ne zaboravi nikako drug vozač i sve se to slagalo u da prostiš „čitajući“ u guzicu i nije bilo nekog luksuza koji se morao svakako platiti. Gotovo da je sve bilo ujednačeno da se ne bi ko slučajno iskočio iz stereotipa svoje sredine. I nek svi znaju da ništa nije valjalo jer se zaboravilo pa se stanje moralo mijenjati, politički, intelektualno, ekonomski, svakom dozvoljeno faliti pa sad nemamo ,čast izuzecima, previše školovanih kadrova koji u tridesetoj mole oca i mater za „stoju“, da im je u novčaniku zbog raje, da se magistrima i doktorima čuvaju kapiju posjeda od ljudi i pasa, posebno braće i sestara jer kad rani klimaks ovlada sviješću, a Facebook da priliku novog života djeci ostaje jedino da čuvaju roditelje jer njima i onako „glupi“ brak ne treba dokle god „doje“ keve.
Eto zato ništa nije bizarno (čudno) jer nam treba novo vrijeme, novi običaji i nada da će sutra biti bar priližno dobro kao što je nekad bilo. Eto zato niko ne smije plaćati skupo nekadašnju našu imovinu, niko ne smije ništa regularno privatizirati, jer ako ti je nešto skupo onda priznaj da si do juče kontaminirao zemljište stotinama tona otrova pa je sramota tako skupo plaćati, onoliko koliko vrijedi zemljište. Valja odgovarati gazdama za „nenamjensko“ trošenje. Ko to ima pravo na vrijeme kidisati na državni kapital od onog dijela koji je pretvoren u dioničarski kad već od njega nije ništa ostalo i koji vrijedi previše u rukama priprostih radnika koji ne umiju baratati s milionima i samo hoće „brzi“ ulazak u Evropu. Očito ima onih koji umiju.
Eto zato Prevent ima pravo da otruje svoju okolinu, pa je onda kupi za iznos koji ponudi prije samog tendera, crkavicu, od koje se ni osnovne obaveze ne daju isplatiti. I šta je u svemu ovome bizarno, a da nije nekom dozvoljeno? Narode, priznanje da nas je Prevent godinama trovao, da je zatrovao carinsko-industrijsku zonu Topuzovo Polje, pa nije čudno da je dobio Okolišnu dozvolu kad je za proteklih 10 godina za to imao najmanju priliku. Priznanje je u našem slučaju samo satisfakcija onima koji su na vrijeme shvatili šta nas očekuje u tranziciji vlasti, ideja i načina, pa moram reći:
Bravo menadžmentu Preventa, „pogađaš“ nas direktno u mozak, ne uživamo već pomalo patimo polahko odumirući. Svejedno, Prevent u nečije ime riješava socijalne prilike šestinom od nekad zaposlenih Visočana. Kažu da se treba zahvaliti, a ja neću, kad već to čine oni kojim je stalo do tuga, da socijalni mira plaćaju prema općoj potrošnji koja nije ni desetina one koju je ostvarivao nekad KTK, Viteks, Velepromet, Kovina.
Možda smo već malo zatrovani pa nam sve dođe ko s veselicom.
Prva fotografija Sombir koja govori da je nekad postojao i “Sedmi april”
Ibri Karamehić – Ibrina kafana i Ibraga Babović pjeva: “Oj Visoko da ti nijeTešnja”