Prateći svakodnevnu potičku zbilju na našoj općini i državi u cjelini, i pri tome sagledavajući svakodnevnu političku trgovinu dobijenim mandatima od strane birača, često puta se zapitam koga smo to birali, te ko su to ljudi koje trebamo birati na narednim izborima i kakve to ljude trebamo birati da nas predstavljaju?
U političkom životu Visokog od završetka rata pa do danas nije bilo nikada više fudbalskim žargonom rečeno političkih transfera. Također kroz ovaj saziv visočkog Općinskog vijeća potvrdu svoje utemeljenosti i istinitosti dobila je ona stara narodna koja kaže da je sve prolazno osim interesa. Da je to tako pokazuje nam jedan značajan broj naših vijećnika koji se olahko odlučuju na promjenu dresa na razmišljajući o svojim biračima i onome što su pričali u predizbornoj kampanji, odnosno ne razmišljajući o posljedicama koje po njihovu buduću političku karijeru mogu proizvesti te njihove odluke.
Međutim ako se pogleda sa strane generacija koje završavaju fakultete ulažući u svoje obrazovanje posljednju marku svojih roditelja nadajući se da će na taj način sebi obezbijediti život dostojan čovjeka, a nakon završenog fakulteta budu šikanirani i obespravljeni prilikom traženja zaposlenja sasvim je očekivano pa ako hoćete i normalno da se u društvu u kojem mi danas živimo, radi egzistencije promjeni i politički dres, a ponekad i stav o određenim pitanjima.
Nisu krivi ljudi koji mijenjaju dresove radi egzistencije, pravi krivci su oni koji su godinama prije uspostavljali i nažalost još uspostavljaju ovaj nakaradni sistem u kojem da bi došli do bilo kakvog posla, volonterskog ili pripravničkog staža morate biti nečiji podanik. Svi mi čiji roditelji nisu u ratu i poslije rata stekli sumnjiva bogatstva smo u poziciji da se nažalost molimo i pomoć tražimo nerijetko od različitih po vlastitom ubjeđenju privrednika, tačnije ratnih profitera i dezertera, pretplatnika na poticaje, jer pojam privrednika je sasvim nešto drugo, pa stoga ne bih volio da uvrijedim ono još malo pravih privrednika što je ostalo.
Zvanična bošnjačka politika, kako lokalna tako i državna, i njeni predstavnici su svojim neradom generacije mladih obrazovanih ljudi koje bi trebale biti generator razvoja našeg društva doveli u jedan zavisni podanički odnos u kojem mladi ljudi ne smiju da slobodno bez posljedica po njihova prava iskažu svoje mišljenje i otvoreno se suprotstave nepravdi koja ih okružuje, odnosno da ukažu na svoje teško stanje ne samo materijalno već, što je još gore, psihičko stanje koje razara našu omladinu kao nekakvu budućnost društva.
Ruku na srce, većina mladih ljudi koji se uključuju u politiku isključivo se uključuju radi dobivanja posla, jer drugog načina nema, da ima većina njih se uopće ne bih ni bavila politikom jer ni oni sami ne znaju šta to znači biti politačar, niti uopće znaju šta je to politika. Skloni su idolopoklonstvu spram svojih nadređenih i lažući sami sebe javno istiću da su tu iz ljubavi, a ne zbog interesa. Oni na politiku gledaju samo kao sredstvo za postizanje svog ličnog cilja, upravo onako kako nam politiku prezentuju svojim ličnim primjerima naše političke elite i njihove vođe koji su politiku iskoristili za lične svrhe odnosno narod koji varaju godinama obećavajući ono što ne mogu ispuniti.
Ali, mi smo krivi, obični smrtnici što to dozvolimo iako znamo ko i iza koga stoji, što glasamo za njih, što ne tražimo druge. Tu dolazimo do suštinskog pitanja kako naći pravog predstavnika koji neće nakon dobivene podrške početi trgovati, koji neće po svaku cijenu preuzimati sve segmente društva pod svoju komandu i usput iz tih segmenata života sklanjati neistomišljenike, predstavnike koji neće ukidati, koji će davati svima jednako, predstavnika koji će birati sposobne umjesto podobnih, predstavnike koji neće moć koju vlast nudi koristiti za osvetu itd.
Odgovor na pitanje kako naći pravog našao sam u životnoj praksi posljednjeg Božijeg Poslanika. Naime, prenosi se da je jedan od ashaba (drugova) tražio od Poslanika da ga imenuje za namjesnika jedne pokrajine. Obzirom da se radilo o čovjeku koji je bio jako dobar ali fizički i emocionalno slab, Poslanik mu nije udovoljio pa je rekao:„Mi ne dajemo vlast onome koje traži i žudi za njom“. Ovo se odnosi na one koji hoće vlast a nisu sposobni da je ispravno obnašaju.
Također poznati islamski učenjak Muslim prenosi i situaciju sa Ebu Zerrom el-Gifarijem, koji je također tražio vlast u jednoj pokrajini, pa mu je Poslanik alejhisselam rekao:„Ti si slabašan a vlast je veliki emanet i odgovornost“. Vlast je velika odgovornost i podrazumijeva izvršavanje obaveza prema narodu i prema Bogu. I pored te velike odgovornosti ljudi hrle u vlast po svaku cijenu ne birajući sretstva za postizanje tog cilja.
Iz navedenih primjera proizilazi da je vlast odgovoran posao, i da ga moraju obavljati najbolji među nama, a ne oni koji se sami ničim izazvani kao najveće napasti nude da nas vode, a često puta ni sebe same ne znaju ni voditi niti predstavljati. Nažalost upravo takvi kroz jedan izborni inžinjering kojim rukovodi nekolicina ljudi sa dosta finasijskih sredstava u prvi plan istiću sebi podobne sa kojima kasnije mogu manipulirati. Često puta pod uticajem te izborne mašinerije većina birača ne zna ni koga bira ni zašto. Vrlo često kvalitetni ljudi čestiti i pošteni, pored te mašinerije ne mogu doći do izražaja a onda nerijetko i odustaju od te borbe, tako da na pozicije u vlasti dolaze podobni kojih je u današnjem vremenu sve više, a ne sposobni.
Zašto odgovor tražim upravo u životu Poslanika alejhisselam? Zato što je u Visokom većina Bošnjaka koji se deklarišu kao pripadnici vjere islama, a posebno oni koji nas vode, koji tu pripadnost vrlo često iskoriste kroz izborni inžinjering, pa bi bilo logično da ako smo svi zvanično vjernici da se pridržavamo zaista tako jasnih i univerzalnih uputa i savjeta našeg Poslanika čijim uputama ne trebaju dodatna obrazloženja samo trebamo da se povinujemo tim uputama i savjetima baš onako kako to radimo nažalost partijskim šefovima.
Svi koji se odlučite da pravite transfere sa vlastima nemojte to makar raditi za jeftine pare, jer oni, vlasti ili bolje rečeno pojedinci koji komanduju iz sjene, imaju daleko veću korist nego Vi, a ako ste u dilemi pogledajte kako su završavali oni koji su prije Vas napravili određene dilove, kako su prošli, da li su im sve njihove želje ispunjene ili još teže za istim, samo što sad nemaju ništa ponuditi za trgovinu, niti imaju hrabrosti narodu u oči pogledati.
Završit ću sa hadisom koji prenosi imam Teberani u kojem se kaže:„Pred Sudnji dan na vlasti će biti ljudi koji će uveče i jutrom izazivati Allahovu srđbu. Dobro ih se čuvajte i nemojte ih za prijatelje uzimati.“
Da li je to vrijeme došlo kod nas i da li su ljudi koji se spominju u navedenom hadisu na vlasti kod nas, prosudite sami na osnovu njihovih postupaka.