Javni sektor bilo gdje, pa tako i u Visokom oduvijek je bio odlična baza za svaku vrstu marifetluka kao i za “uhljebljavanja” stranačkih poltrona. Posljednji najočitiji primjer je GRAS u Sarajevu, a poznat je i ishod te bahatosti kada se konačno kako treba sudare stranački interesi unutar tih javnih preduzeća. Visoko nema Telecom, Elektroprivredu i slične privredne poligone za zapošljavanje podobnih, ali obrnuto proporcionalno na broj stanovnika imamo “Visokogas”, “Visočicu”, “Gradska Groblja”, “RTV Visoko”, “Veterinarsku stanicu”, “Aerodrom Visoko” …
Potpuno pohvalno i za svaku podršku je želja i namjera aktuelne vlasti da pokuša odvezati taj čvor svih stranačkih gluposti i lopovluka nastalih posljednjih 20 godina kroz javni sektor. Ali da bi se spoznala suština ove priče i problema sa javnim preduzećima u Visokom nije dovoljno biti tek idolopoklonik nove garniture samoprozvanih vizionara koja pokušava materijalizirati ostvareno na izborima. Problem je puno kompleksniji i ima duboke korijene u vremenima koja su iza nas. Ako ništa period poslije ovih lokalnih izbora i konačno je pokazao ono na što smo ukazivali zadnjih 15 godina otkako postoji Visoko.co.ba, a to je da u Visokom nema stranaka. Svi su jedna stranka vješto raspoređeni sa jasnim ciljem, a to je biti na budžetu i pokrasti sumnjivim privatizacijama sve što se može pokrasti i što se nekad zvalo državno. Nekakve zvanične politike i visočke privrede nema, i to je nadamo se konačno jasno. Da ima politike i privrede ne bi najviše Visočana upošljavao neko iz Goražda, niti bi lider u mesnoj industriji bio neko iz Crne Gore/Sandžaka kao što ni “Zlatnu Džezvu” sa svim popratnim proizvodima ne bi brendirao neko iz Tešnja. Ilustracija sposobnosti komunističkih direktora u Visokom su KTK i Vitex. U politici od SDA preko SDP pa sve do SBB-a jasno je da smo na višim instancama samo sluge pametnijih političara i jasne političke strategije u kojoj igramo epizodnu ulogu.
U takvom ambijentu spas je samo u javnim preduzećima, i stranačke hijene tu traže svoje mjesto u cijeloj priči. Da se razmijemo, da ima lopovluka u javnim preduzećima ima ga itekako ga ima. I vrijeme je da mu se stane u kraj. Ali kako je pitanje moralnosti i poštenja onih koji su napravili lopovluke u tim preduzećima, isto tako je i pitanje moralnosti onih koji bi sada ganjali i istjerivali neku pravdu. Nije im maslo za ramazana niti jednim niti drugim. Jer da bi neko sada ganjao tu nekakvu pravdu bilo bi fino za početak da je bar on pošten. Ali ako pogledamo spiskove djece koja primaju stipendije od Općine, zatim nekakve boračke povlastice, ako malo detaljnije sagledamo ko su primljeni volonteri, ako se zapitamo nad imenovanjem sekretara Sportskog saveza, prodaja i kupovina vijećnika, otvoreno pismo iz Preventa u kojem se direktno adresira Općini krivica za sve silne otkaze, sumnjive građevinske i upotrebne dozvole koje se prešućuju, …. itd, itd, itd … Onda je sasvim jasno i izvjesno da je suština reforme javnog sektora da ustvari sjaše Kurta, a uzjaše Murta. Iako podržavamo svaku inicijativu da dokazani lopovi odmah i po hitnom postupku idu u zatvor.
Javna preduzeća su jako interesantna polja političke borbe i ostvarivanja materijalnih interesa kao moguća solucija povrata onoga što se uložilo u predizbornim kampanjama, ali i kao budući izvor finansiranja stranačkih aktivnosti za sve naredne izbore kako Opće 2014 tako i naredne lokalne 2016 godine. Još ratne 1993 godine pokušavala su dvojica efendija da preuzmu JKP “Gradska Groblja”, čak su smislili i novo ime JKP”Rahmet”, danas je jedan od tih efendija u zatvoru, a jedan je rahmetli. Odmah nakon rata i prvog dobrog rezultata SBiH, Vahid Hećo i svita oko njega svjesni para koja se nalaze u javnim preduzećima pokušali su progurati inicijativu za formiranje jednog “Holdinga” u sklopu kojeg bi funkcionisanje javnih preduzeća bilo organizovano drugačije, čak sve to nije loše ni izgledalo, međutim ni ta inicijativa nije prošla. Prije devet godina pratili smo dešavanja oko Visokogasa, dok je bio gubitaš i rupa bez dna nikoga ta firma nije zanimala i zagovarala se prodaja istog, kad su se okolnosti promijenile i kada je firma prostala profitabilna i mišljenje lokalnih pretendenata na lov u mutnom se promijenila. Interesantno je bilo posmatrati i kako su tadašnji i sadašnji vijećnici i članovi izvršne vlasti mijenjali mišljenje po potrebi. Uz sve to priča o Visokogasu je posebno interesantna zbog isteka mandata aktuelnog direktora kao i višemilionske sudske presude. JKP “Visočica” Visoko je posebno interesantna priča, sjećamo se svi koji nisu inficirani ovom novom modom “pomračenja uma” u Visokom u kojoj neko iz sjećanja sadašnje poletne vlasti izbrisa prošlost i sjećanje na političke gluposti njihovih prethodnika i u ime koje stranke su rađeni. Pa se tako sjećamo peticije koju su potpisalo pola Visokog oko smjene tadašnjeg direktora Prede, pa imenovanje i smjena Džadana, pa svi pritisci Muniba nad Erminom i pokušaj smjene istog …. Uvijek je interesantno bilo i na JP RTV Visoko jedinom mediju u ZDK koji je u 100% vlasništvu Općine za koji izdvajamo 160.000KM godišnje. Smjene i imenovanja direktora i urednika koji su uvijek bili servis aktuelne prevashodno izvršne vlasti preko leđa poreznih obveznika i nerijetko upošljavanje novinarskih degenerika bliskih političkoj partiji na vlasti poseban je oblik političkog djelovanja u Visokom. Posebno je interesantno bilo i sa visočkim Aerodromom za vrijeme izvještaja o radu i aktivnostima, svake godine ista priča, bijeli papir i jedna rečenica na njemu “Stanje isto kao i prethodne godine” i na kraju pečat. A to što su Visočani vratili u anuitetima i kroz razne druge vidove naplate milione maraka to nikoga ne zanima, oni svakako imaju pomračenje uma i dugotrajne amnezije te gadljivost na prošlo vrijeme za koje još niko i nikad nije završio u zatvoru iako za to postoje materijalni dokazi.
U konačnici kraj aprila donosi, bar novinarima, odličnu sjednicu OV Visoko sa temom poslovanja Javnih preduzeća u Visokom uz želju i namjeru aktuelne vlasti da izvrši reformu poslovanja ovog sektora. Kad se zagrebe po površini odmah je vidljivo da nisu čisti kako jedni tako i drugi samo je pitanje koliko ko smije, želi i ima namjeru ići u otvorenom ratu koji će se voditi za govornicom, klupama, hodnicima … Ranije smo pisali o tome da ništa nije onako kakvim se čini, predstava za narod i birače je sve što je u javnosti, dok je puno interesantnije ono što je sakriveno, a sakriveno je da se svi oni tajno viđaju, razgovaraju i dogovaraju u nadi da će ostvariti svoje pohlepne interese i zadržati muzne instrumente instalirane u finansijskim tokovima javnih preduzeća. Ovoga puta interesi im se ne poklapaju i to je jako dobro u interesu Visokog. Bilo je i krajnje vrijeme da među njima “pukne tikva”, padnu maske i da nas prestanu folirati. Svi su tu zbog interesa, nema tu stranaka i nekakve politike, za politiku nisu ni dorasli jer su sitne duše, svi zajedno su skup interesa beskorisnih ljudi i svi su se okoristili od javnih preduzeća.
Nama ostaje nada da ćemo kao krajnji korisnici tih preduzeća dobiti bolju i jeftiniju uslugu kao ishod svega. Valjda bi i stvarna svrha postojanja tih preduzeća kojima je osnivač Općina, ukoliko ostvaruju dobit trebalo da bude smanjenje visine računa prema krajnjim korisnicima, suprotno upošljavanjima još nekog od stranački podobnih debila.
Rukavica je bačena, rat je neizbježan, ako niste dio tala bit će interesantno sa tribina arene posmatrati ovu aprilsku borbu i sukob interesa. U suprotnom, najebali ste, a i vrijeme je bilo.