Mi smo radnici „Bosnafurnira“ Visoko, otpušteni 27.12.2009.godine, tako što su nam poštom poslali rješenja o prestanku radnog odnosa. Privatizovani smo 2000-te godine putem tendera koji je raspisala Agencija za privatizaciju ZDK. U prodaju je otišlo 60% kapitala preduzeća, a ostalih 40% putem javnog upisa dionica. U uži krug su ušla dva kupca GTH firma iz Beča i ortačka skupina na čelu sa direktorom Burić Rešadom. Na prvom tenderu uvjerljivo pobjeđuje GTH iz Beča, međutim, zbog raznih žalbi i političkih pritisaka počinje rušenje te tenderske odluke, što dovodi do povlačenja kupca GTH-a iz Beča.
U rušenju tog tendera, svesrdnu pomoć daje uprava IGM-a Visoko, na čelu sa Uzunalić Mustafom koji su od početka imali skrivene namjere da se dokopaju, tada vrlo profitabilnog preduzeća. Nakon povlaćenja GTH-a, jedini kupac ostaje ortačka skupina na čelu sa direktorom Burić Rešadom.
Ortačku skupinu osim njenog predsjednika, činili su gotovo svi rukovodeći kadrovi Bosnafurnira, među kojima i komercijalni direktor Enver Dervišbegović, tehnički direktor Lemeš Džemal i šef stovarišta Hodžić Zakir. Oni su posjedovali više od 50% ukupnog broja dionica koji je prodavan na tenderu, s tim što je Dervišbegović Enver (nasljednik direktora Burić Rešada), sebi odanim „radnicima“, prenosio svoje dionice kako ne bi došao pod sumnju, tako da su oni ustvari posjedovali gotovo 90% dionica Bosnafurnira kupljenih putem tendera.
Nakon dobijanja ugovora T-18, o kupovini 60% kapitala Bosnafurnira od strane ortačke grupe, počinje sistematsko rušenje i obezvrijeđivanje, do tada, uzornog kolektiva. Počinju kasniti plate i iste se spuštaju na najniži nivo (ispod visine zajamčenog dohotka), prestaju se uplaćivati svi porezi i doprinosi na platu i iz plate, tako da radnici ostaju bez zdravstvenog i penzionog osiguranja. Ovo je prouzrokovalo da radnici po dobijanju rješenja o otkazu putem pošte nisu imali nikakva prava po prijavljivanju na Zavod za zapošljavanje, osim zdravstvenog osiguranja.
Nakon dobijanja tendera počinju mutne radnje sa IGM-om Visoko, koja je gradila prateće objekte u krugu Bosnafurnira po enormno visokim cijenama i bez prethodnog raspisivanja tendera i odabira najpovoljnijeg izvođača, što je dovelo do velikog „zaduživanja“ Bosnafurnira prema IGM-u, koje se naravno nije moglo platiti. U tom periodu, ja sam kao predsjednik sindikata, otišao na sastanak sa direktorom IGM-a Uzunalić Mustafom i ponudio mu, uz saglasnost svih dioničara, da izvršimo prenos vlasništva svih naših dionica bez naknade na IGM, uz uslov da svi zaposleni zadrže radna mjesta, što je on odbio, rekavši da IGM nema nikakvih interesa u Bosnafurniru, te da ga ne želi preuzeti.
Dolazi do penzionisanja Burić Rešada i na njegovo mjesto direktora dolazi Dervišbegović Enver, koji odmah otvara svoju transportnu privatnu firmu u krugu Bosnafurnira („Enko-trans“ u vlasništvu njegove supruge) čiji kamioni vrše transportne usluge za Bosnafurnir.
Pljačkanje i rušenje Bosnafurnira trajalo je sve do 2007.godine, s tim što je polovinom 2006.godine, Agencija izdala dopunsko rješenje i ustupila ugovor T-18 grupaciji „Apolo menadžment group“ London, a u tom rješenju Agencija se obavezala da će u roku od šest mjeseci prenijeti vlasništvo sa Ortačke skupine na Apolo, ukoliko ova grupacija obezbjedi bankovnu garanciju, koju je ona i obezbjedila, ali prenos vlasništva Agencija nikad nije izvršila. Napominjemo da ortačka grupa u periodu od sedam godina nikada nije mogla dobiti bankovnu garanciju, a koja je bila uslov za ugovor T-18.
Uz sve nedaće koje prate ovaj kolektiv u periodu 2000-2007.godina, menadžment podiže vrlo nepovoljne hipotekarne kredite kod komercijalnih banaka. Ovo navodimo, što je u ugovoru T-18 striktno navedeno bilo, da se imovina Bosnafurnira ne može stavljati kao ulog za dobijanje bilo kakvih kredita, a naknadno saznajemo da je direktor Agencije za privatizaciju ZDK Enes Ganić aneksom ugovora dozvolio stavljanje pod hipoteku imovine Bosnafurnira, radi podizanja bankovnih kredita.
Agencija za privatizaciju ZDK je 2009.godine pokrenula raskid ugovora sa Ortačkom grupom i to tek nakon što je dug Bosnafurnira premašio vrijednost kapitala.
Sindikat Bosnafurnira je godinama upozoravao na pogrešno praćenje privatizacije od strane Agencije i tražio od iste mnogo ranije da raskine ugovor. Nakon raskida ugovora od strane Agencije sa Ortačkom skupinom, a koju je proveo Općinski sud u Zenici, isti pokreče stečajni postupak. Nakon uvida u kapital preduzeća utvrđeno je da ne postoji stečajna masa i automatski dolazi do likvidacije preduzeća u Registru privrednih društava. Tu šansu koju su sami stvorili koristi IGM i kao najveći povjerilac preuzima Bosnafurnir bez ikakvih obaveza i prava prema ugovoru T-18, a samim tim ni prema uposlenim radnicima. Od svih bivših radnika Bosnafurnira prvi koji su vraćeni na posao od strane IGM-a su burić Rešad (penzioner, star 76 godina), Dervišbegović Enver, Lemeš Džemal i Hodžić Zakir, uz mali broj njima odanih radnika koje su koristili prilikom kupovine dionica i na koje su prenosili dio svojih.
Zbog svega gore navedenog Krim policija ZDK je 2008. Godine podnijela krivičnu prijavu Tužilaštvu ZDK protiv menadžmenta Bosnafurnira, ali nemamo informaciju da li je pokrenut sudski proces protiv istih.
Većina otpuštenih radnika je podnijela tužbe protiv Agencije za privatiaciju i Skupštine ZDK kao njenog osnivača, ali kako će ovaj spor potrajati, a mi već više pd pet godina, tačnije od desetog mjeseca 2007.godine nismo dobili niti jedne marke plate, a ni ostalih primanja, molimo da nam pomognete i materijalno i pravno, kako bi smo konačno ostvarili svoja prava.
Iako je ovo već treći dopis kojim Vam se obraćamo do sada nismo dobili nikakvu povratnu informaciju, niti ste pokazali volju da saslušate naše probleme iako je Vlada Federacije BiH tražila sastanak na kome bi pored predstavnika radnika prisustvovao i njihov predstavnik.
Mi radnici sa svojim porodicama smo prinuđeni, ukoliko nas ne primite u roku od 15 dana da masovno izađemo pred zgradu Općine Visoko i tako izrazimo svoje nezadovoljstvo i upoznamo javnost sa našim problemima.
Sindikalna podružnica Bosnafurnira-a
Predsjednik Nahić Jasmin