Nije li divno vidjeti dijete lijepog ponašanja?! Sretno, uredno, čisto, koje mari da mu i okolina bude lijepa i čista?! Nije li divno vidjeti smeće u kanti, a ne razbacano svuda po sobi?! Nakon igre vidjeti uredno složene igračke? Nije li divno čuti od svoga milog djeteta lijepu riječ? Nije li divno vidjeti lijepo uređen vrt, bez smeća, otpadaka, oguljevine i čega sve ne? Nije li divno zdravo i ugodno živjeti na planeti Zemlji? Upravo su ovo stvari koje mi, u Predškolskoj ustanovi “Behar”, sa našom milom djecom usvajamo tanahno i polahko – jer bolje je i malo djelo raditi, ali ga raditi stalno. Zanimljivu aktivnost su provele odgajateljice u grupi od 1 do 3 godine, Merisa Habibović i Samija Gurdić-Gradišić, koje su sa najmlađima i najslađima, kroz igru i dramatiziranu priču govorile o okolini i lijepom, o prijateljstvu i svim lijepim ljudskim osobinama.
Djeca, te iskrene i čiste duše, su radosno upijale svaku riječ i gestu, a na kraju su i sami, rukicama svojim, crtali i bojili, te smeće u kantu naučili bacati. Sve je to urešeno dječijim osmijesima i velikom ljubavlju brižnih odgajateljica.
Lijepo je koračati sa djecom na njihovom putu do konačnog cilja – da svi sretni skupa budemo insani.
Admir Džanko, direktor Predškolske ustanove “Behar”