I bi to još jedan 1.maj, praznik rada u gradu u kojem je još nedavno kompanija koja zapošljava najviše Visočana otpustila u kratkom periodu oko 600 svojih uposlenika, u gradu u kojem su umrli Vitex, Kovina, KTK, Velepromet… Bilo je to nekako i nazor, najpoznatije izletište “Ravne” više nisu što su nekad bile, isto tako su izgledala i druga izletišta. Tehnološki višak je slavio ovaj praznik više iz navike nego što ustvari uopšte zna i zašto se to nekad slavilo. Radnici su danas digli svoj glas u Atini, Istanbulu, Berlinu, Zagrebu, Madridu…. U većini mjesta u Bosni i Hercegovini danas je upriličen još jedan teferič! Malo čudno, ali i nije ako se zna da manjina radi za parazitsku većinu uposlenu u državnoj administraciji. Oni koji zarađuju budžetski novac većinom su sastavili dva neradna dana i otišli da statistički popune turistički bilans uspješnosti susjedne Hrvatske ali i “bratske” Turske.
U zemlji u kojoj se zvanično barata informacijama da 20% zaposlenog stanovništva radi na crno, u zemlji u kojoj je omjer penzionera na broj uposlenih radnika izjednačen i na taj način ozbiljno ugrožava penzioni fond i u zemlji u kojoj privatnik za 1KM državi plaća obaveza 0,78 pfeninga jasno je da nema napretka, a zašto bi neko i investirao u takvu zemlju ili da budemo konkretniji, zašto bi neko uopšte investirao u Visoko? Sad je valjda jasno zašto se na mikroplanu samo priča o javnom sektoru i zašto niko ne spominje strane investicije o kojima su kao papagaji pričali pred izbore. I ove neke naznake za nekakve investicije vezane su samo za one dijelove investiranja gdje se opet sve svodi na lešinarski odnos prema budžetu. Prava stvarnih radnika i zdravih firmi su potpuno devastirana, a prema zvaničnim informacijama za kriminal u javnim preduzećima na području cijele države još niko nije odgovarao.
I kako u ovom ambijentu pokrenuti stvari sa mrtve tačke? Nikako, jer nikoga i ne zanima ta borba za prava radnika kao u drugim gradovima širom svijeta, a zašto bi koga to i zanimalo, njima je dobro i nema potrebe da protestvuju sami protiv sebe. Ako znamo da cca. 800.000 građana BiH živi od plata iz budžeta, ali i različitih socijalnih i penzionih primanja koji se dijelom finansiraju iz budžeta, a što je više od ukupnog broja zaposlenih, onda je potpuno besmisleno očekivati da neko protestvuje i traži svoja prava. Nakaradni sistem kakav je napravljen u BiH odgovara budžetskoj manjini koja kontroliše obespravljenu radničku većinu zaposlenu u privatnom sektoru.
Proleteri nisu kao nekad, danas su članovi stranaka i pokušavaju instalirati svoje muzne instrumente na budžet upravo stranačkim i rodbinskim vezema u javnom sektoru, takvi i ne slave više s rajom Prve Majeve jer im je to iz poniženja.
A kad ugase se roštilji i utihnu pjevaljke, s livade nestanu ćebad i ležaljke, kući dođeš umoran i odmah krevet sanjaš zaslužen radnički dženet. Prije tih snova sebi obećaš da samo levati idu u stečaj. Biro je početak, a penzija kraj, Darko Rundek je još davno rekao da radnička klasa odlazi u raj.