Homoseksualac, peder, peškir, peško, derpe, seka, lezba, lezbača, i još mnogo naziva za pripadnike homoseksualizma, odnosno ljubitelja istog spola. Oslobađanje umova, tajni, sklonosti, velika izloženost javnim predstavama, kako običnih ljudi, tako i na medijima, od poznatih do onih koje prave poznatim, dovela je da su homoseksualci odjednom se počeli pojavljivati oko nas, na tv-u, u sve većem broju, na razne moguće načine i varijante.
Postoje određene studije koje su se bavile homoseksualizmom i njihovim pripadnicima, jedne su medicinske koje su utvrđivale odnos muških i ženskih hormona i debalans koji „poremeti“ nekoga da se osjeća kontra u spolnom smislu, a postoje određene studije koje se bave socio-psihološkom elementu ove pojave kod ljudi. Životinje nisu homoseksualci, ljudi jesu, životinje su bića bez razuma koja žive i pare se po prirodno određenom instiktu i pravilima, i nikada ne fulaju, dok neki ljudi svjesno i razumno vole ljude, i to muški muškog, ili žensko žensku osobu. Ljudi postaju svjesno homoseksualci, pod raznim izgovorima i razlozima, ali nije genetski, hormoni utiču, ali je i to jedan dio iskušenja. Homoseksualac ili krkan primitivac ili zločinac, se postaje svjesno sa predumišljajem.
Da bi se tačno utvrdila pojava homoseksualizma, trebalo bi otići u daleku prošlost, pa potražiti prve oblike i pojave, pa se potom zabaviti sa nemoralnim narodima koji su nestali, pa onda polako doći u moderno doba, i lagano iz prikrajka locirati kako se homoseksualizam ekspanzirao u društvu, i kako je postao jedno od gorućih pojava koja je pokrenula dosta intrigantnih pokreta i zahtjeva u svijetu.
Jedan od primjera je poznati pjevač George Michael, odličan glas, dobre pjesme, muzička zvijezda, obrastao dlakama, rutav poprilično, lafčina, i odjednom se proglasi peškom. Šta bi odjednom? Ali ako odemo u prošlost, kada je taj isti momak pjevao i plesao u grupi WHAM, nakon samo jednog spota, gledajući ga kako u ašćare pederskoj odjeći i pokretima pjevuši i plesucka, vidimo da je on oduvijek bio gay (homoseksualac). Kome se on pretvarao da je lafčina sve ove godine, i hodao sa raznim djevojkama, i onda odjednom gay. Možda u tim nekim prelaznim godinama nije bilo podobno da se čovjek izrazi onako kako se osjeća, pa da tako ne ugrozi karijeru i zaradu, ili je nešto drugo u pitanju, nije ni bitno, bitno je da je on bio seka, pa jedan period braco, pa onda opet seka.
Zašto kažem seka, pa zato jer je on odlučio da voli muškarce ponovo, ili odjednom, opet nebitno, i tako je postao seka, jer u svemu tome ima jedan bitan momenat, a to je, ko je ko u istospolnom odnosu.
Dakle, imamo recimo Fuada, koji više nemože kriti svoju ženstvenost, i on izađe iz oklopa muškarca, i tako oslobođen postane muškobarasta žena ili ženstveni muškarac, šta li postane? To znači da se peder mora odlučiti u startu je li muškobarasta žena (braco) ili ženstveni muškarac (seka). Nema tu ja sam gay, to možeš svojim pederima pričati, moraš se izjasniti šta si, braco ili seka, po onoj gore definiciji. Da znamo šta si, jer je to bitno da vidimo kako se to postaje gay, šta odlučuje kod svakoga ko pređe na tu stranu sexualizma. Još kad vidimo moderne muškarce kako izbrijanih prsa sa obrvama počupanim kao u žena, oblače se odnosno kinđure kao žene, vidimo da je ta linija postala veoma tanka, gotovo pa nevidljiva, linija koja razdvaja kao frajera nekog u nekog modernog metrosexualca, ili metrogayalca.
Kako rekoh, Fuad voli Faruka, i oni to ne kriju, neki ih gledaju čudno, neki baš i ne jer su vidjeli to na tv ili negdje vani ako su bili. Ja se sjećam prije neke dvije godine, u Minhenu u jednom velikom tržnom centru, idu dva grmalja, muška, istetovirani, neke naušnice u ušima kao felga od FAP-a, idu oni tako, drže se za ručerde (nisu rućice sigurno), i onda se počnu odjednom ispred nekog izloga ljubiti, valjda ih nešto u izlogu podsjetilo na njihovu ljubav. Ja stojim i gledam, onako ošišan skroz do glave, u duxerici, farmerkama i bijelim tenama, kao neki engleski huligan ili skinhead, a oni pogledaše u mene, onoliki ogromni, i promijeniše stranu, pobjegoše od mene, što ih gledam u čuđenju. Valjda mislili da ću zovnuti raju da ih marišemo, a ja kao riba u akvarijumu zinuo i ostao skamenjen. Vidio sam i ja svašta na tv, ali još nisam bio vidio dva rutava istetovirana grmalja kako se ljube kao dva golupčića na javnom mjestu, stvarno nisam, i ta scena mi je bila ono paf, što bi rekli ovi neki šminkeri na tv.
Hajde kad vidim neke feminizirane muškarce sa manjkom testosterona i viškom estrogena, pa kad oni ono počnu pričati specifično, pa kako vrte onim svojim utegnutim guzičicama, pa ona rukica, kako je drže, pa kako puše cigarice one tanke, pa kako sve zagledaju, i muške i ženske, jer valja im pratiti ženski trend, a odijevati se muški dovoljno koliko treba da zavede nekog drugog peškirčića. Kad njih vidim, hajde, nekako mi i jasno šta se dešava, ali kad vidim ove rutave gmazove od homičurina, to mi nikako nije jasno, i to je još jedna od misterija tog homo svijeta.
Valjda oni imaju tu komociju da se mogu mijenjati uloge kada se igraju mama i tata, ili braca i seka, svaki dan ili već kako se nagode u vremenskim intervalima, a mi hetero, koji se volimo suprotno od istog, mi smo taki kaki smo vazda i uvijek, nema mijenjanja uloga, osim kad se nešto pere, pegla, čisti, onda se tu malo u pomaganju zamijenimo.
Ovo sve isto važi i za lezbejke, iako kod njih lakše primjetimo kad je neka braco tu, jer je ono fakat muškobarasta, samo joj fale rute i onaj rutavi duboki glas muški, i niko ne bi skontao da je to žensko, ili možda bi, sve je moguće kad su homo sapiensi u pitanju. Sjećam se da smo se u osnovnoj šprdali sa ovim homo sapiens, jer nam je to homo aludiralo na homoseksualce, pa onda kada neko ono izađe na tablu pa ga nastavnica pita ko su prapreci čovjeka, ako kaže homo sapiens, mi se odvalimo smijati, i kasnije se šprdamo sa tom osobom, da je nastala od pedera. A još kad se pojavio termin homo erectus, e tu je krenuo pravi kreativni cirkus provaljivanja.
Mislim, nisam šovinista, oni hoće brakove, hoće usvajanja djece, hoće nakih brdo prava, koja ni ovi heterovaši nemaju, a i homići dolaze iz naroda, a taj narod je feleričan, i po pitanju brakova, odgoja djece, i ostalih prava, i nije baš to lako sve odobriti. Imamo mi i većih problema od šovinizma i homoseksualizma u ovom smislu, ali ovo sve ispade kao nova nepotrebna zanimacija, problematika, nervoza, frustracija, i još jedna greška otvorenog modernog društva. Velika grupa ljudi koji mrze homiće, spada u kategoriju isfrustriranih na razne načine, i zbog tih frustracija i felera vlastitih, ne bi trebali puno da se bune i deru na homiće, jer imaju dosta ispred svojih vrata da pometu. Nisu neke moralne vertikale, niti su adekvatni svjetli primjeri sposobne jedinke u društvu, da uzimaju sebi za pravo da osuđuju sve i svakoga. I onda dođu ovi huligani, i marišu pedere i lezbejke, mislim, ako je to neki fol, prebiti nekoga ko je smotan kao kovrc pite, onda nemam pojma stvarno…
U drugu ruku, homići i lezbejke su malo polupali lončiće, hoće da budu normalni, u svijetu koji drugačije totalno postavljen da bude normalan, pa onda u toj svojoj enormnoj frustraciji, traže sve i svašta. Neka malo, odmorite, i ako dobijete sve, opet nećete biti zadovoljni, jer dok je ljudi, vazda će se čudno gledati taj odnos u javnosti, a tek kada ti parovi počnu hodati sa djecom, kako objasniti svom djetetu šta se tu dešava, i ko je ko tu kome. Ima ljudi koji vole svašta nešto, što je malo nastrano, recimo ima ljudi koji vole da se oblače kao neki super heroji, u te kostime, Superman, Spiderman, Batman, i ta raja. I onda prave sebi derneke tako obučeni, i bezbeli se neko i kresne tu, ali oni to rade diskretno, i ne traže da to rade u javnosti, ne traže naka prava, ne trebaju im, imaju to svoje kad se organizuju, i dobro im bude. Nije to ono da neko nešta voli, i da sad da ja to mogu raditi i pokazivati u javnosti koliko hoću, kad i gdje hoću, i daj da mogu oženiti nekoga ko ćopa nos u javnosti, nema veze je li muško ili žensko, daj da mi zajedno u braku u parku, u autobusu možemo ćopati nos pred svima, to je naše pravo.
Zamislite, ide Superman i Spiderman ulicom, drže se za rukice, sjednu na klupu i počnu se ljubakati, hem su garant mudonje ispod kostima, hem to rade na javnom mjestu, hajde budi frajer pa objasni djetetu šta se tu dešava, posebno ako dijete voli nekog od tih likova, i ima isti onaj mali kostim Spidermana kod kuće u sobi, ode sve u maternu odjednom.
Valja djetetu objasniti kako mu onaj drug nema ništa a drugi ima sve, što se onaj zove Predrag, ovaj Mario, a onaj Abdulah, objasniti mu sve ove isforsirane razlike u svijetu, a kamoli još što se čike između sebe ljube, a i tete odvojeno od njih.
Odmorite malo sa pravima, umorili ste nas sa pravima, robujete pravima koja su mimo pravila, niko više nije čuo i ne zna za pojam diskrecije, privatnosti, zašto se više oni unutrašnji stavovi i opredijeljenja ne čuvaju suvereno za sebe, već svi moraju direktno u oko i uho sa svojim opredijeljenjima da nas bodu svaki dan. Te veliki Srbi, Hrvati, Bošnjaci, te veliki pravoslavci, katolici i muslimani, te stare čaršijske porodice, te begovske porodice, te Sejdić i Finci, te nema šahtova i jaje na vagu, te prava za cuke i mace, te prava za homoseksualce, te prava za ove, one, ovo, ono, a ljudska prava u globalu ugrožena od tog istog sistema koji sve ove nove tražioce prava izbacuje u prvi plan, kao da namjerno hoće da nam to nabiju na nos, u svemu ovome.
Primjetna je neka vještačka mašinerija koja ovo sve gura u prvi plan, a u isto vrijeme, i vještačka tolerancija od strane društava općenito. Jedna od ulaznica za EU za zemlje rutavog mačo Balkana, je da uspješno i sigurno organiziraju gay parade. Pa sad ti vidi kako ćeš to odraditi, treba ti para za logistiku kao da Clinton dolazi. Sve da bi neko nosao dugine boje, i nosio neke šatro dosjetljive parole, a ljudima pun stanja u kojem žive, i sad još treba da dođe neki ili neka koji vole svoje istospolnike, i da mu se smije u facu, ono kao šta je seljačino primitivna, nemaš platu, a ja živim super jer kao homo imam sva prava da radim, niko me smije dirnuti, to su moja prava. A svi homići uspješni manje ili više, interesantno, pametni su izgleda.
I jedna i druga strana, nisu spremne da se nose sa svojim problemima, i to je činjenica, tako da nam treba što manje izljeva raznih osjećanja i mišljenja u javnosti. I Fuadeen se oženio, eto, sve je moguće, i to se oženio za ženu. Elton John voda usvojenog sinčića svuda sa sobom, sa svojom „muženom“ (neznam kako da nazovem pripadnike ovog odnosa, pa ih spajam), one nake poznate američke lezbejke kupile spermu od nekog super muškarca, i ona koja je žena od mužene rodila to dijete i one sretne ono pravo, Angelina odrezala sise i izvadiće i jajnike i krajnike, izvadiće sve što zbog čega ne dao Bog more umrijet od toga, George Michael ispao iz svog auta sa svoje strane u vožnji (to još nisam vidio), Budimir pušten da se brani sa slobode, onaj nakav stavio penis u osinjak, ovaj ubio medvjeda sjekirom u dugoj borbi, tamo neki medvjed svira trubu i igra hulahop, naši medvjedi napadaju ljude a strani medvjedi razvijaju prirodne talente, EU ukida embargo na oružje u Siriji (kome? Valjda pobunjenicima, vehabijama, šijama, kome???), Husneta Tupković misica (roditeljima iste treba zakonom zabraniti da daju prijedloge imena djece drugim, a o svojoj da ne govorim), virus side ubija rak (???????), Zlatnu palmu u Kanu dobio film i kojem se lezbejke fataju k'o lude, jedni kažu biće pretoplo ljeto a drugi kažu biće kišovito…….
Evo, kad vidimo samo mali mix vijesti, šta čovjek da radi, kako da razmišlja, kako da se postavi prema traženim pravima homoseksualaca koji žele da se žene udaju, da usvajaju djecu, da se ljube i grle i vole, sve do pola 2.
(Autor teksta: E.H)