Svakog čuda tri dana dosta, stara je narodna izreka. Potvrdu ove izreke nalazimo u svakodnevnim dešavanjima na našoj Općini, koja bi po svojoj važnosti za građane Općine Visoko trebala biti u svakodnevnom fokusu javnosti, a ne samo kada je to potrebno u svrhu medijske promocije ili predizbornih kampanja.
Naime, prije nešto više od mjesec dana bili smo svjedoci jednog okupljanja radnika Vitex-a, koji je uslijedio nakon prodaje zgrade Vitex-a, u narodu poznate kao zgrada Megaplex-a, od čije su prodaje obespravljeni radnici očekivali da će moći makar uvezati zaostali staž. U materijalima za 7. sjednicu Općinskog vijeća Visoko, svoje mjesto je našla i informacija o privatizacijama na Općini Visoko. U navedenoj informaciji se između ostalog navodi da je državni kapital u Vitex-u d.d. Visoko već tokom 2000-te i 2001-ve godine metodom javnog upisa dionica (Prvi javni poziv za upis dionica – Prvi krug od 20.10.2000. do 26.02.2001. godine i Drugi krug od 16.04.2001. do 30.05.2001. godine) privatizovan gotovo 100% ili preciznije 97,7885 %,, ono što u informaciji nedostaje, a trebalo bi da se nalazi, jesu podaci o vlasnicima tj., ljudima koji su otkupili dionice Vitex-a.
Ako je suditi po informaciji o privatiziacijama na području Općine Visoko,Vitex d.d. Visoko je već odavno u privatnom vlasništvu, što znači da su vlasnici u posljednjih desetak godina krčmili isključivo svoju imovinu do koje su došli u postupku privatizacije. U informaciji se ne navodi da li se iko od zainteresiranih na ovaj postupak privatizacije Vitex-a d.d. Visoko žalio, odnosno pokretao određene sudske postupke ako je smatrao da privatizacija nije provedena u skladu sa Zakonom o privatizaciji, pa da eventualno istu poništi.
Nisam primijetio da je iko od radničkih dušebrižnika reagovao na ovu informaciju, a kamoli da je okupio radnike pa da istim saopći ko su većinski vlasnici dionica Vitex-a, jer prema izjavama radnika oni ne znaju ko je stvarni tititular Vitex-a, te da se radnicima objasni kako su ti ljudi došli u vlasništvo dionica Vitex-a. Dakle radnicima se ne daju pravi odgovori, koje oni traže, nego se isti koriste samo za manipulaciju od strane pojedinaca, i konstano se upućuju u pogrešnom smjeru.
Nekako u isto vrijeme su i radnici KTK-a putem protesta pokušali da po ko zna koji put javnosti skrenu pažnju na izuzetno tešku situaciju u kojoj se nalaze oni i njihove porodice. Radnici KTK-a su tražeći svoja prava otišli direktno nadležnom ministru u Sarajevo. Međutim, od posjete osim suhoparnih obećanja da će se nastaviti tražiti strateški partner koji se traži evo skoro 18 godina i uzvratne posjete ministra radnicima u KTK-a nije bilo ništa konkretno.
Sa protestima radnika došlo je i ispadanje RK Bosna iz društva najboljih. Ovaj klub je dugi niz godina bio najbolji ambasador kompletne Općine Visoko, nažalost gradske oči zajedno sa klupskim očima su dozvolili da ovaj sportski kolektiv napusti prvoligaško društvo. Ovo je sramota za sve društveno-političke strukture na našoj Općini. Još gora je činjenica da niko od inih rukometnih stručnjaka u ovom gradu nije napravio bilo kakvu analizu stanja u RK Bosna koja bi dala odgovore na glavne uzroke koji su doveli do ispadanja u niži rang takmičenja, te dala odgovore za daljne pravce djelovanja u cilju ponovnog sticanja prvoligaškog statusa i eventualnog vraćanja na staze stare slave.
Na kraju da zaključimo problemi koje sam nabrojao su ostali, niko ih nije riješio, ali o njima više niko ne govori javno, niti mediji, a po gotovo ne vlast koja bi trebala biti glavni inicijator rješavanja navedenih ali i drugih problema.
Do novih manipulacija sretno i ne dajte da Vas različiti mešetari usmjeravuju na pogrešan put.
(Autor teksta: G.L)