Najaktualnija tema ovih dana u BiH je neusvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju. Neusvajanje navednog zakona je bio posljednji test našim političarima da pokažu da li im je zaista stalo do građana i evropskog puta za koji se svi „svesrdno“ zalažu. Prema dosadašnjem ponašanju naših vlastodržaca možemo zaključiti da njima nije stalo niti do građana, niti države, jer oni i jedno i drugo vide samo kao sredstvo za postizanje svojih ličnih ciljeva.
Da njihovom bezebrazluku i bahatosti nema kraja , te da su to ljudi bez stida i obraza dokazuju njihove posljednje izjave u medijima putem kojih se oni od krivaca za haos koji su prouzrokovali žele da pretvore u žrtvu. Političari su iz svojih nacionalnih atara smogli snage da optuže one iste građane koji su im svojim glasovima dali privilegije koje uživaju da su protestima ugrozili njihov život i sigurnost. Zabarovljaju vlastodršci da su upravo oni ti koji svakodnevno svojim nepromišljnim odlukama ugrožavaju naše i živote naše djece.
U vremenu kada imamo negetivan prorodni prištaj i kada država ne radi ništa kako bi stimulisala natalitet, vlastodršci svojim ponašanjem dodatno usložnjavaju stanje i šalju negativnu poruku budućim roditeljima.
Posljedice neusvajanja Zakona o jedinstvenom matičnom broju osjećaju i građani Visokog. I naša se djeca rađaju bez matičnog broja i bez mogućnosti da ostvare osnovna elementarna prava koja pripadaju svakom rođenom insanu.
Nažalost građani Visokog ponovo šute, baš kao što šute i posljednjih dvadesetak i kusur godina na svu nepravdu koja im je servirana od strane onih koji su se godinama predstavljali kao spasioci bošnjačkog naroda i njihovih interesa.
To je i razumljivo jer politika koja je vođena u periodu iza agresije ulila je u svijest naroda strah, kojeg naši građani još ne mogu savladati, pa se stoga vrlo teško odlučuju da krenu u borbu za svoja prava. Narod se ne odlučuje na borbu odnosno javno iznošenje drugačijeg mišljenja od mišljenja koje zastupa vladajuća klika bojeći se reperkusija po njih lično ili članove njihovih porodica u ostvarivanju nekih drugih prava.
Strah od suprostavljanja vlastodršcima posebno je prisutan u malim sredima, poput naše. To dokazuju i posljednji protesti u Sarajevu na kojima su se uglavnom okupljali građani većih gradova u kojima je svijest o jednoj građanskoj borbi za svoja prava putem mirnih protesta na jednom većem nivo, a koja je sasvim legalna i legitimna, svakako dok ne ugrožava sigurnost drugih.
Ako želimo da nas naše vlasti počnu doživljavati kao ljudska bića, a ne samo kao glasačku mašinu, moramo početi javno iznositi svoja mišljenja i javno kritikovati vlast za sve njiove propuste zbog kojih naše porodice trpe posljedice, u protivnom će nas satrati do kraja.
(Autor teksta: G.L/Foto By: Jasenko Korjenić)