Sa 23 glasa „za“ i 11 „suzdržanih“ na danas održanoj 40. sjednici Skupštine izabran je novi premijer Zeničko-dobojskog kantona, Munib Husejnagić, kandidat SDP-a za ovu funkciju. U uvodnom ekspozeu, novoizabrani premijer Zeničko-dobojskog kantona kazao je:
Trenutak i prilike koje su me dovele na ovu govornicu nije ni u kom slučaju ni jednostavan, niti je prilika za nekakve slavljeničke ili još manje obečavajuće riječi.
Saglasnost partije iz koje dolazim uz jednoglasno slaganje , siguran sam, nema takav odraz u opozicionom ogledalu, ali prilike su takve i s njima se moramo, ako ne složiti, a ono pomiriti.
Ne znam koliko me ko od vas poznaje, ali ću samo kratko reći da sam rođen 1959. godine u Žepču. Završio sam Mašinskotehničku školu i Mašinski fakultet u Zenici. Moje prvo zaposlenje je bilo u preduzeću Metalno D.O.O. Zenica. Od 1988. godine sam u industrijskom menadžmentu. Danas, do ovog momenta sam, prolazeći kroz sve faze upravljanja u različitim sistemima zatečen na rukovodnoj dužnosti u preduzeću BH-REX Zenica sa većinskim ino-kapitalom.
Kao menadžer sam vodio više investicija od temelja do puštanja u pogon proizvodnih linija, iz više privrednih grana, i dobro sam upoznat kroz kakve birokratske barijere prolaze investitori i u kom pravcu treba hitno djelovati.
No , svakako da danas, uz moj prvi nastup na ovoj Skupštini, ja niti trebam niti hoću da budem tema zasjedanja, jer je toliko važnijih i prevažnijih stvari pred nama.
Kao osnova današnjeg obraćanja mogle su mi poslužiti brojne diskusije sa prošle sjednice ove Skupštine, kada su mnogi zastupnici govorili o bivšem premijeru koji je po sudu svoje partije dobio negativnu ocjenu za svoj rad i postao, dozvolićete, bivši, kao što ćemo mnogi od nas to postati ukoliko ne budemo radili svoj posao onako kako treba.
Ne bih se osvrtao na tu epizodu jer za takve stvari u ovom ternutku jednostavno nemamo vremena. Neko će mi prigovorit da zbog samo malo vremena koje je preostalo u ovom tekućem mandatu želim zaštiti stranku ili koaliciju koja drži većinsku vlast. Međutim istina je drugačija – ovaj kanton nema vremena, građani ovog kantona nemaju vremena.
Neki su mi već prigovorili da je zadatak koji sam prihvatio avantura. Možda su upravu. No ovu odluku shvatio sam kao posao na kojem mogu nešto uraditi.
Dame i gospodo, uvaženi zastupnici i ministri ,pozivam vas da zajedno probamo dobiti bar jedan set u ovom meču.
Poziv je otvoren i za sve kolege iz opozicije da svojim učešćem, pa i oponiranjem učestvuju u kreiranju efikasnijeg rada Zeničko – dobojskog kantona, a time i efekata tog rada.
Od čega početi?
U protekle tri godine upravo na prošloj skupštini kada je izglasana odluka o razrješenju jako puno se govorilo o tome kakav je ovaj kanton, koliko je zaostao u odnosu na neke prethodne godine, koliko ima nedovršenog, neurađenog čak i nezapočetog posla.
Ja nisam čovjek sa čarobnim štapićem niti toliko nerealan da mogu promijeniti sve ono sa čime mnogi od vas iz pozicije ili opozicije, a posebno građani ZDK nisu zadovolji. Moje djelovanje je ograničeno na mogućnosti djelovanja Zeničko – dobojskog kantona . To je okvir za sve nas.
Umjesto od velikih obećanja krenut ću od sitnih naizgled malih po nekome i bezznačajnih stvari, ali stvari koje itekako čine život i koje su pojavne. Zeničko – dobojski kanton izdvaja više od milion KM za plaćanje kojekakvih komisija čiji članovi obavljaju posao za trajanje radnog vremena.
Zašto? To je samo primjer, a takvih je mnogo i svi se mogu staviti u okvir unutrašnjih rezervi.
Korist Zeničko – dobojskog kantona od otvorenih razvojnih evropskih fondova je gotovo zanemariva. Zašto?
Dakle, gospodo ako od sitnih stvari krenemo doći ćemo i do onih krupnih koje nisu ništa više ozbiljne od ovih sitnih.
Zato u ciljna polazišta stavljam prikupljanje mudrosti i vrhunsko uvažavanje privrednih subjekata koji pune budžet i koji će po mom opredjeljenju biti prvi konsultanti u sačinjavanju strateških poteza u privredi. Tu svakako ubrajam i udruženja poslodavaca, Privrednu komoru, sindikate.
S njima, ali itekako sa svim dobronamjernim i za napredak opredjeljenim stranama nastojat ću da učinim sve da se zaustavi trend povećanja broja nezaposlenih. Može ovo izgledati neambiciozno, ali trenutak u kakvom se nalazimo nedvojbeno ukazuje da je sigurnost kapitala u našoj zemlji upitna i da su strana ulaganja potpuno neizvjesna. Samim tim govoriti o nekakvoj ekspanziji u oblasti zapošljavanja djelovalo bi danas samo kao nekakav predizborni slogan ili nekorisna floskula. Ipak, do septembra ćemo sačiniti Akcioni plan zapošljavanja na bazi usvojene strategije zapošljavanja za period 2013-2020. Svakako, pri tome moramo krenuti od realnih i raspoloživih mogućnosti.
U ovom kontekstu neophodno je načiniti kvalitetan rebalans budžeta kako bismo rashodovnu stranu naslonili na podsticaje u privredi. Računam da je realno na tom planu sa 2,5 miliona podići nivo raspoloživih sredstava za gotovo duplo. Evidentno je smanjenje priliva finansijskih sredstava po osnovu indirektnih poreza. Očekuje se minus od oko 22 miliona KM za ovu godinu.
To nam je signal da se vrlo ozbiljno sagledaju pozicije podsticaja za razvoj privredne proizvodnje i poduzetništva. Planirana pozicija za podsticaje u poljoprivredi nivelirana je na 2,5 miliona KM. I ovdje bismo kod rebalansa budžeta morali ozbiljno razmišljati o gotovo 100 – postotnom uvećanju.
Svakako slijedi pitanje o izvorima za „podmirivanje“ tih stavki: treba ih tražiti u povećanju neporeznih prihoda, posebno od izdatih koncesija, šumskih i vodnih naknada i pretvorbe poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Uz sve, naš angažman putem izabranih predstavnika na višim nivoima vlasti moramo usmjeriti na donošenje realnog Zakona o pripadnosti i raspodjeli javnih prihoda. U oblasti boračko invalidske zaštite, u slučaju rebalnasa budžeta ako ne uspijemo povećati bar zadržati nivo izdvajanja od 4% budžetskih sredstava.
Zdravstvo, obrazovanje, policija -sve troje je u isključivoj ingerenciji kantona i svi djeluju u izuzetno složenim uslovima. Nedostatak novca tu se ponajviše osjeća. Pacijenti su u najtežoj situaciji. U bolnici nedostaje opreme, lijekova,sredstava. Pod hitno treba riješiti pitanje menadžmenta i upravnog odbora te sanacije duga od oko 20 miliona maraka.
Zato nam je među prioritetima otvaranje razgovora sa sindikatima, dogovaranje, traženje razumijevanja, koja bi doprinijela pronalaženju rješenja. Dakle, moramo odmah i na najkvalitetniji način nastaviti zaustavljeni socijalni dijalog i oživljavanje ekonomsko-socijalnog vijeća. To su mjesta gdje bismo temeljito trebali sagledati zahtjeve iskazane na radničkim protestima.
Želja mi je da zajedno napravimo presjek stanja predmeta iz kantonalne administracije. Šta je riješeno, šta treba ubrzati i šta je neotvoreno. Paralelno ćemo izvršiti personalno rješavanje operativnih funkcija u ministarstvima. Na čekanju je Zakon o šumarstvu, na ocjeni ustavnosti je Zakon o koncesijama, Zakon o unutrašnjim poslovima je gotovo pripremljen. Eto posla za skupštinu koja ne mora imati termin jednomjesečnog okupljanja. Možda se poslužimo primjerom Bosanskopodrinjskog kantona čiji su zastupnici da bi realizovali jednu ozbiljnu ino investiciju zasjedali svako tri dana kako bi stvar izveli do kraja. Podići ćemo na viši nivo angažman profesionalnih zastupnika koji neće biti radno angažovani samo u sukpštini. Otvorit ćemo mogućnost za analizu ideja koje nam mogu ponuditi jednako članovi političkih organizacija, stručnjaci iz različitih oblasti života iz akademske zajednice ali i građani. Potrudit ćemo se da na sve načine izvršimo povrat 1,5 miliona KM namijenjenih za zbrinjavanje animalnmog otpada koji su iz meni još nepoznatih razloga vraćeni u budžet FBiH – tamošnji fonda za ekologiju. Kada sam već pomenuo ekologiju neophodno je da uspostavimo kvalitetne i koretkne odnose sa vrlo razvijenim ekološkim udrugama koje su se isprofirirale u stručna tijela za pitanja zaštite čovjekove okoline. Ta njihova znanja i njihovu dobru volju treba koristiti. Tako se generalno trebamo postaviti prema nevladinom sektoru ukupno, prije svega u smislu poboljšanja komunikacije.
Dozvolićete da ni ja kao ni mnogi od vas, kao ni mnogi građani ZDK nisam zadovoljan sa stanjem u ovom dijelu Federacije. Ovdje se vodi najveći broj stečajnih postupaka. Iz mnogih krajeva kantona ne prestaju zahtjevi za rješavanjem komunalne infrastrukture, a jedna stvar, kojoj jednako pozicija i opozicija moraju biti suprotstavljenje je rad na crno, koji nije izum ZDK, ali kompletnu zemlju i oblast zapošljavanja zavija u crno. Pored ovakvog stanja podsjećam vas da izvještaj Kantonalne inspekcije nije dobio prolaznu ocjenu ni na Vladi niti na Skupštini.
Neko mi može zamjeriti da ovo nije ekspoze. Međutim, bolje dobiti takvu ocjenu nego biti u situaciji da vam prigovore da ste napravili spisak želja. Ja ovom poslu pristupam na što je moguće realniji način i znam da mi neće biti lako. Imam na raspolaganju tek nešto više od godine dana. No, da ne mislim da se može nešto učini ne bih se prihvatao ove dužnosti.
Zašto sam na početku rekao da mi kao osnov za obraćanje mogu poslužiti diskusije sa prošle sjednice? Naime, u nekim istupima je kazano da premijer bez obzira iz koje političke opcije dolazi je premijer svih građana ZDK. Hajde da u to vjerujemo, pa da makar u ovo vremena što je meni dato na raspolaganju skupa s vama, cijenjeni zastupnici, ministri i svi koji učestvujete u radu ovoga tijela učinimo nešto da građnima ZDK bude bolje!