Baš neki dan ja idem i kažem, pa da li je moguće da su se sve razlike toliko smanjile i da se više ne zna šta je to laž, a šta obećanje, a da ne govorim šta je laž, a šta istina. Gledaš u čovjeka, priča ti priču, odijelo stoji uz priču, priča stoji uz firmu, sve to stoji jedno sa drugim, samo ja kako god pogledam, kako god razmislim, nikako ne upadam u tu priču, ni sa početka ni sa kraja. Kontam, nisam valjda toliko ispao iz fola, da ne vidim gdje prestaje istina, a poćinje laž, odnosno gdje se laž počinje pretvarati u obećanje koje se onda ponovo ispostavi kao laž na kraju kruga.
Opet kontam, što li mi priča to sve, možda se trenira na meni, ko biva, ako se ja primim, onda je uspio, primit će se i neki drugi levat, jer ja nekako gledam sve sa dozom rezerve, u ovim vremenima se nikad ne zna, šta vreba iza ćoška, ograde, kuće, zgrade, stranke, izbora…
Laž, obmana, zabluda, nagovor, ložiona, to su sve originalne metode prokletog šejtana, koje je još od prvog čovjeka iskoristio protiv čovjeka, i to ne nekog običnog čovjeka, več prvog na dunjaluku, i evo i dan danas, sve ovo koristi u abnormalno razrađenom sistemu, na cijelom dunjaluku, prema svim ljudima.
Laž može biti gorka ili slatka. Gorka je ona kada se sazna za nju, a očekivalo se nešto drugo, nešto povoljno. Slatka laž je ona koja čovjeku godi, jer je nekako na perverzan način svjestan da je nešto laž, ali se potajno nada da nije, i da će to biti neka još slađa istina, i da će mu biti snovi ispunjeni, da će biti sretan i zadovoljan. Laž može biti malo iskrivljena istina ili totalo netačno, totalna neistina. Malo iskrivljena istina je opasnija, jer ona traje duže, više ljudi namami u taj svoj magični svijet, to društvo u kojem se ljudi lažu, a da nisu ni svjesni, jer ta mala iskrivljenost je nevidljiva, ljudi misle da rade kako treba, a u stvari oni pomalo ne rade, sve dok ne useru i šefa i stanicu, ali tada je već kasno, jer tada se laž sklopi kao slagalica, i svi se lupe u glavu koji skontaju, a oni koji ne skontaju, pa i oni koji su uvijek bili dio slagalice laži i koji su sudjelovali u njenoj konstrukciji, takvi tipovi i dalje podržavaju laž i lažu na laž. Beskrupulozno, do zadnjeg atoma njihove lažne snage.
Laganje je opasna navika, ona krene od bezveznih stvari i onda se razvija kroz svaku poru čovjekovog postojanja, života, djelovanja i kako čovjek ulazi u nove faze života, tako i laž ulazi sa njim, kao njegov vjerni pratilac, koji mu daje imaginarnu snagu, podršku, poštovanje, prati ga u svemu i kada sa sobom priča ili kad govori sa ljudima oko sebe, laž je tu da uljepša, iskrivi, ogadi, obeća, zamota, da svemu da drugačiju sliku, bez obzira bilo bitno ili ne, samo nek nije kako jeste. Ovisno za šta je namijenjena, laž može uljepšati ili pokvariti nečiju sliku o nekome ili nećemu, ovisno koji je cilj laganja.
Lagati se može otvoreno, direktno, svjesno, toliko direktno da ljudi znaju da ih lažete, ali sama direktnost laganja ljude zbuni, pa onda oni počnu razmišljati na principu, nije valjda toliko lud da ovo sve laže, ovoliko samouvjereno govori ili je laž ili istina. Onda ljudi tako navučeni počnu slijediti lagača da bi se uvjerili da li je lagao ili ne, odnosno da li će im se u tome svemu isplatiti čekanje ili ne. Lagati se može i nesvjesno, odnosno polusvjesno i tada se lagač može lakše uhvatiti u laži, jer nije dobro konstruisao laž, pa je ista porozna na upite koji je direktno tresu.
Laž je proizvod. Isto kao i firme, laž može biti proizvod jednog lica ili društva, na lokalnom, regionalnom ili globalnom nivou. Laž je sredstvo marketinga, taktičke platforme, oružje protiv suparnika, utjeha i laž ima multiaplikativnu svrhu i vrijednost, ali je dozvoljena samo u sljedećim slučajevima, kako je Božiji Poslanik Muhammed s.a.v.s, naglasio u svom hadisu koji bilježi Muslim u svojoj zbirci hadisa pod brojem 4717, i to kao olakšicu u laganju od onog što ljudi pričaju osim u tri slućaja: u ratu, pri izmirivanju ljudi i muža ženi i žene mužu.
Moje skromno viđenje ovih olakšica u laganju je sljedeće, lagati u ratu se odnosi prema neprijatelju, da mu se pokvare planovi netačnim informacijama, laganje pri izmirivanju ljudi se odnosi na uljepšavanju osoba u konfliktu od strane treće osobe, koja bi finim riječima malo više dočarala ili čak izmislila nešto lijepo, nešto pomirujuće što bi rekla tim osobama, a što bi ih omekšalo da se pomire, i vidim logiku, jer su ljudi u stanju srđbe i ljutnje previše emotivni, i svako normalno diskutovanje u cilju prevazilađenja svađe nije moguće, ali ako se jednom kaže kako je ovaj drugi odlučio da se pomire jer je preletio, pa se to isto ili sličnije kaže drugom, a oni veze nemaju za to, obojica pomisle da je onaj drugi shvatio pa halalio i onda se lakše pomire. Laganje između bračnih drugova nije varanje, laganje gdje je ko bio i sl., već predstavlja uljepšani govor koji neće uznemiriti bračnog druga. Na primjer, supruga pita muža kako joj stoji neka haljina, jer se malo popunila preko zime, a muž kaže da joj stoji lijepo, iako je haljina malo „pripela“ uz suprugu, a u drugom slućaju muž pita suprugu da li joj se ćini da malo čelavi, a supruga mu kaže kako mu je kosa na mjestu, to se njemu samo ćini od sjene u kupatilu, jer svjetlost pada odozgo, a ogledalo je na zidu, pa se tu stvori sjena, uglavnom žena „ne vidi“ da joj muž čelavi.
Kada vidimo ova tri primjera, jasno nam je da je sve ostalo laž, osim smrti naravno, jer kada dođe smrt, nema se više kome lagati, jer oni koji dolaze kod nas u zemlju, oni dolaze po direktivi Svevišnjega i imaju tačne informacije koje se ne mogu iskriviti, jer to je kraj, odnosno početak. Kraj laganja, a početak prave istine, koja vodi u vatru ili rahatluk.
U jednom stihu Rambo Amadeus kaže “…da ne radi kurva ono zbog para, već zato što voli muža da vara“. Imamo dvije vrste nemoralnih žena, one koje se bave prostitucijom i one koje su nemoralne i čine blud izvan braka ili čine blud, a nisu još do braka ni došle. Jedni kažu da je politika kurva, a drugi opet lete u nju. Kakva je to kurva politika, ova prva ili druga, da li se bavi politikom zbog para ili zbog toga da narod vara, jer između političara i naroda je odnos, kao između muža i žene, s tim da je ovdje narod uvijek donji, ali nakon svih ovih godina, samo sebe može kriviti i to je fakt.
Kako je laganje postalo tako nehotićno, a moćno, i kako se sada svi mogu slagati, a ne slaaaagati, jer je razlika između ova dva glagola samo u izgovoru onog slova a prije g. Na sva ova pitanja vezana za laganje, prevaru, obmanu, ulizivanje, licemjerstvo, pohlepu, sebičnost i sve ono što među ljudima stvara razlike, mržnju, nepovjerenje i sve ostale negativnosti, odgovor leži u iskonskoj znatiželji čovjeka i jednoj vrsti strasti, koja se uz svesrdnu pomoć prokletog šejtana pretvara u sve ove gore nabrojane negativne pojave kod čovjeka i u društvu. Čovjek želi da bude dobar, najprije sebi, a onda kome može ili kome hoće, ovisno koliko je solidaran ili interesđija. Ako je iskren, onda nema laganja, ići će onoliko kolike su mu mogućnosti, ako mu se otvori veća prilika, iskorist će je, ali neće letiti kao mahnit i gaziti ostale pred sobom. Ako je neiskren, odnosno ako je pohlepni interesđija, onda će sve biti zasnovano na lažima, od manjih ka većim, i taj proces i eventualni uspjeh na kraju su u stvari njegov neuspjeh, što se prije ili kasnije obistini.
Laž je sada svuda, laž je primjenjena i na robu, na primjer, nešto u realnosti košta 20 €, a u izlogu je 200 €, a to je zato što su ljudi prihvatili lažnu vrijednost, koja je zamišljena da se više zaradi nego što je realna vrijednost robe. Opravdanost robe ili cijene ili čak laži, može biti samo donekle, i to kada se radi o robi ili ljudima koji imaju vrijednost, i onda tu vrijednost iskorištavamo na pravi način, pa za nešto ili nekoga ko vrijedi, kažemo da vrijedi deset ljudi, ali je i to laž, jer se deset ljudi manje umori od jednog i bolje radi sa boljom koncetracijom.
Svako obećanje je obaveza i dug, nikako laž. Ako je obećanje u određenom procentu laž, onda onaj koji obećava ili nije siguran u mogućnost ispunjenja datog obećanja ili obećanjem privlači pažnju ili njega neko laže od ranije ili se zanosi idejama i vizijama bez realnog pokrića ostvarenja obećanja. I laž je dug, jer kad nekog slažemo, pa mu načinimo štetu, onda taj oštečeni ima pravo da traži povratak duga na štetu iznevjerenog obećanja, laži, odnosno duga da se istina i šteta nadoknade.
Navika je ono što čovjeka može spasiti ili upropastiti. Ako čovjek svaki dan radi makar jednu dobru stvar i održava tu naviku, to je nešto što ga može spasiti, jer to dobro može prerasti u dva, pa i više dobrih nakon određenog vremena. Ako čovjek svaki dan zaljeva jedan paradajz, on će roditi i od njega će moći dobiti više paradajza. Ako čovjek pak, svaki dan laže barem jednu stvar, laž i laganje će se umnožiti navikom iz dana u dan. Ako čovjek svaki dan sebe laže nešto što mu odgovara, on će nakon određenog vremena i ostale u svojoj okolini lagati da je to tako i tako će ova pogrešna navika zaraziti čovjekov um i on će lagati sve i svašta, u manjem ili većem obliku, u privatnom ili poslovnom životu.
Laž je kao kancerogena materija, ona se svuda širi, svuda se prima i širi zarazu. Laž je ono što uništava ljude, društva, narode, države, jer na laži se zasniva sve. Bogataš sebe laže kako on mora biti bogat i to je njegova nafaka, a sebe laže da nezna odakle nafaka dolazi i tako sebe laganjem vodi i propast. Političar sebe laže da mora lagati da bi uspio, jer laganje je dio platforme na kojoj se zasniva sistem obećanja i ludom radovanja. Siromah sebe laže da mu je tako kako je i ništa ne poduzima, posebno u društvu u kojem 1% se bogati na ostalih 99%, a nije ni svjestan koja je moć ovih 99%.
Ima nekoliko pjesama koje opisuju tu čudno opsjednutost laganje, od one da …“čak i laž ima svoju draž…“, pa „…laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje…“, tako da je i u tom segmentu ta navika ljudskog roda opjevana na adekvatan način. Dodatno imamo čak i disciplinu koja se bavi laganjem, odnosno obrascima laganja kod ljudi, od fizičkih pojava na osobi kada laže, do obrazaca u govoru koji aludiraju da osoba laže. Za vrijeme studiranja psihologije, radili smo test prepoznavanja laganja, i to jednostavno, na postavljeno pitanje osobi, pratili smo gdje će očne jabučice se pokrenuti, gore ili dolje, lijevo ili desno, ovisno o kojem dijelu mozga čovjek posegne za odgovorom. Pa tako dešnjaci kada lažu pri odgovoru pomjere oči u desnu stranu, koja nije zadužena za memoriju, da su pogledali u lijevu stranu, to znaći da bi povukli podatke iz memorije i rekli istinu, a ako pogledaju na desnu stranu unutar očne šupljine, onda imaju naviku da lažu.
Prema svemu ovome, potrebno je da se edukujemo i saznamo barem osnovne karakteristike i obrasce lažova, a do tada moramo iskorijeniti i najmanju laž kod sebe. Kada sebe prestanemo lagati, onda odjednom počnemo primjećivati kod drugih kako sebe, nas ili druge lažu i to je uspjeh.
(Autor teksta: E.H)