Svekar i svekrva, punac i punica, zet i nevjesta, badžo i šura, zaova, jetrva, amidža, daidža, tetak i tetka, su oni koji me fasciniraju i koje ću svojom slobodnom maštom i kreativnom asocijacijom pokušati definirati. Podjednako i muške i ženske članove familije nam naše.
Svekar. Kada pogledamo samu riječ, imamo prvi dio, to je sve i drugi dio koji je kar. Sve znači da mu ne fali ništa, ili da sve zna, ili razumije, ili zanovijeta, ili im radi neke stvari koje im nisu drage, ali valja trpiti svekra. Manja je vjerovatnoća da će svekar biti problematičan, jer kada muškarac dođe u te godine, kada bi mogao postati nekome svekar, on je već dobro izhandren, tako da mu je sve jasno i on se plaho ne pita i ne talasa. Ovaj drugi dio riječi je malo bezobrazan, ako se pogleda iz jedne druge perspektive ili dimenzije. Bezobrazni dio se ne odnosi na to da je svekar taj koji radi nekome bezobrazluke, već da je on odavno nabezobrazovan od strane mu voljene hanume, inače nečije svekrve.
Svekrva. Samo ime dovoljno govori, sve je krvavo oko nje kada ona krene zavoditi red u kući, kako svojoj tako i sinovoj ili nevjestinoj. Sve plus krv, nema tu plaho priče, ako nije po njenoj, sve će da bude od krvi, nečije, nikad svekrvine, jer da je drugačije, zvala bi se svekrvava, a ne svekrva, ona je ta od koje krv frca, ako se ne sluša i ako njena nije zadnja. Interesantno je da i svekrve znaju biti fine, sve dok ne nađu momenat kada osjete da bi mogle polako ubrizgavati svoje ideje, iskustva, prijedloge, zamjerke, ultimatume, i to tako krene i nema stajanja, jer ako neko stane na put, ostat će krvav.
Punac. Vizualiziram punašnijeg čiku, koji je vazda veseo, nagodan. Možda je i pun k'o brod, nije loše. A možda je u nekom zamišljenom obliku junca, dobio ime punac, jer ima karakteristike junca, a nije životinja, pa kao biva hajmo ga zvati punac, jer ako pokušate bilo koje drugo slovo staviti na početak, samo se j i p savršeno uklapaju. Recimo, šunac, čunac, zunac, dunac, niđe veze, zar ne?! Znaći ostaje samo junac i punac, ili je donji ili gornji, ovisi od punice.
Punica. Žena od punca, ali ovo ica ima veliko značenje. Carica, kraljica, šefica, punica. Treba li dalje pojašnjavati. Punica se puni zadovoljstvom kada je sve oko nje po njenom, jer je ona prošla sve, i zna najbolje kako stvari treba da stoje, i to je tako, kome nije jasno, imat će problema sa punicom, a to znaći da će mu se punica tovariti od načina na koji ostavlja papuče u hodniku, do odgoja njenog unuka. Pa sad izvoli, izaberi, rat ili mir sa punicom.
Zet. Osoba koja dolazi u neku porodicu tako što oženi žensku osobu od te porodice. Zet, kratko, ali nejasno, šta znaći biti zet. Z je možda kao zid, a et je možda kao kraj leta, pa tako kada se zaletite i uletite u porodicu, udarite u zid na kraju leta. Ili možda ste za pet, odličan zet, dobar dečko. Ko bi ga znao, šta je neko htio da kaže sa ovom kratkom riječi, ali jedno je sigurno, kada postaneš zet, smanji ti se svijet oko tebe, a suzi ti se krug djelovanja na ono što se od tebe traži, i tu je zid koji ti ograniči let. Samo te supruga može spasiti od leta i sleta u zid.
Nevjesta. Nevješta. Može biti, ako nije spremna na ovu gore navedenu avanturu koju prolazi zet, pa tako i nevjesta mora biti spremna na izazove koji se od nje očekuju da ih uspješno savlada. Jer samo tako se od nevješte nevjeste, postaje draga kao vlastito dijete, a koja se udala za voljenog sina, i tako se postaje voljena kao dio porodice, onda kada ugađa voljenom mužu, kao što mu ugađa majka, ali uz nadzor, instrukcije i pohvale iste te majke.
Badžo. Nije lik iz crtanog Popaj, nego je lik iz stvarnog života i badžo je neko ko je oženio sestru od neke druge osobe koja se udala za nekog drugog čovjeka, tako ta dva čovjeka postaju badže jedan drugom, jer su oženili sestre. Kako se zovu dvije žene koje se udaju za dva brata, ne znam, mora da ima neki izraz, a ako nema, nešta nije u redu. Ako se ova dvojica zovu badže, iako još nisam ni krenuo da razrađujem pitanje zašto se oni zovu tako, kako zvati onda ove dvije žene, možda mlaaađe. Nije loše. Vraćam se na badže. Dakle, badžo ostaje misterija, ne znam da li vuče korijene iz neke strane riječi, nisam pametan nikako, ali znam da ja nemam badžu i da ga neću nikad imati.
Šura. Jedna vrsta badže, ali po misterioznom nazivu, dok je funkcionalno šura osoba koja je brat od žene nečije. Ja sam čuo za izraz šurovati, nešto kao tajno poslovati, dogovarati, ali nisam našao smisao i vezu sa šurama. Nikako ne mogu da nađem smisao i vezu u kombinaciji šu i ra, isto kao ba i džo. Ovo je neka prava misterija i morao sam dobro zaroviti po internetu da nađem neki korijen svega ovoga. I nađoh, u etimologijskom riječniku Petra Skoka, nađoh da je badžo u stvari turcizam, od turske riječi „paćanak“ što znači mužev brat odnosno djever kod nas, ali je u upotrebi od paćanka postao paćo, pa pačo, pa badžo u izgovorima stotinama godina je došlo do ove transformacije i prilagodbe našem jeziku. A u ovom riječniku se navodi da je šura u stvari nastao od poljskog izraza „szurzego“ koji je onda kod nas u izgovoru postao šogor, a dalje se pretvorio u šuru, a značenje mu je od davnina isto kao i danas.
Da ne bude samo da kreativnom maštom rješavam pojmove, malo sam se poslužio adekvatnom literaturom u ovom smislu. Idemo dalje.
Zaova. Ko je ova, iza one, iza njega, zaova. Zaova je muževa ili mužova kako kod kod nas neki kažu, sestra. To znači da je ona iza muža, a ne iza neke žene, jer sestra voli brata najviše, i ona je uvijek iza njega, tako da je nevjestama veoma bitno da budu jaranice sa zaovom prije i za vrijeme braka sa mužom. Mislim da je ovaj naziv jedini nastao direktno iz odnosa jednog člana porodice i to baš od nevjeste, koja je bila nevješta, pa nije dobro odigrala sa zaovom, opekla se, pa onda za buduća pokoljenja dala naziv toj osobi zaova, da se zna da je ta sestra, uvijek iza brata i tu se mora dobro biti dobar uvijek i vazda.
Jetrva. Jedan od smiješnijih naziva, koji je nastao iz praslavenskog izraza „jetry“, što je i tada označavalo istu osobu, jetrvu. Jetrva je supruga, od muževog brata, odnosno mužovog brata. Samo da razjasnim ovo mužovo, naime jedan naš pridošli suselo građanin se ženio u općini i na pitanje matičarke upućeno mladoj, čije prezime želi uzeti, ona je rekla, mužovo! I od tad sam ja impresioniran ovim izrazom. Uglavnom, nema nekog skrivenog značenja jetrve, jer je kombinacija slova toliko čudna, da se nikakvo skriveno značenje ne može izvesti. A i sama jetrva, da se ne ljute jetrve i nisu plaho bitne u porodičnim odnosima, jer ne utiču plaho na situacije koje se mogu prikazati u sapunicama.
Amidža. Turcizam, brat od oca, tate, babuke ili babe. Zanimljivo je da kod nas otac ili tata, dobrih Bošnjaka zove babo, a kod Turaka se zove baba, pa valjda ono otezanje u govoru kod nas, posebno na ruralnim područjima je uticalo da od baba nastane baaabo i tako to ostade. Ali vratimo se turskom amidži. Amidže su dobri ljudi, vole ih djeca, bratići, jer amidže su nekako najsličniji očevima. Amidže su uvijek neki dodatni element koji se dodaje na oca, jer ono što je ofirno direktno asocirati na oca, pripisuje se amidži i amidža je taj koji ima neki motor, ili će nešto donijeti iz Njemačke, ili ima crni pojas u karateu, i ne treba se zezati sa nama i sa njim. Moje amidže su specifične i obojica nose neke zajedničke osobine koje su krasile mog rahmetli oca, pa mi je tako uvijek drago vidjeti ih i progovoriti koju sa njima.
Daidža. Opet turcizam i to je brat od mame ili majke. Ono što je najpoznatije i najinteresantnije kod daidža, ali i predmet istrage, je poznata izreka da se muška djeca bacaju na daidžu. Mora da se radi o nekom dugogodišnjem pračenju te pojave, ali ne treba se previše mantati, jer genetika je sasvim normalna nauka, i sasvim normalno se primijenuje u nasljednim osobinama. Moguće je i da je to jedna od onih vadiona od strane majki, da mušku djecu prišivaju daidžama, jer je ofirno reći da ima mamine muške gene, jer to nije normalno, i to nije izvodivo pa čak ni u homo odnosima, jer njima surogat majke rađaju djecu ili se kupuje sperma od nekih super DNK mušaraca. Ali daidže su dobri ljudi, to je činjenica, ko ne bi volio dijete od svoje sestre, kad se i sestre vole specijalno i ko ne bi volio brata od majke, koji se brinuo i brine o njoj uvijek.
Tetak i tetka, to mi nekako nije nikad bilo jasno, jer ispadne da je tetak nešto poput daidže, a tetka je kao sestra od majke, a nisam našao nigdje neku etimološku liniju porijekla ovih naziva. Ipak, tetka samo uvijek zamišljao kao osobu koja na glavi ima kose samo okolo, što znaći da je po vrhu glave ćelav, vozi stojadina ili pezejca, radi u računovodstvu ili vodi neku radnju od Veleprometa i vazda donese nekih bombona ili čokolada kada dođe kod nas. Tetka je neka fina ženica, vazda nasmijana, spremna za neku šalu, uvijek voljna da izvede malo dijete sa sobom, da mu kupi Kinder jaje u radnji, sve u svemu, tetka i tetak su osobe koje donose lijepo raspoloženje kod djece.
Kroz cijelu ovu analizu, evidentno je da su odnosi u porodici veoma bitni i da se trebaju održavati, znajući da svaki član ima svoje mjestu, svoju ulogu, i da cijeli film nije kompletan, ako nema svih učesnika. Život je kratak da bi se čovjek osamljivao i zaboravljao na svoje voljene, a kada je porodica na okupu u razumijevanju, pomoganju i veselju, onda je svaki član iste u društvu kompletna, zadovoljna i poštena osoba.