Ni visoke temperature, ni višesatno stajanje za tezgom i rad s mušterijama ne sprječavaju 72-godišnju hadži Salihu Dervišbegović da posteći dolazi na sarajevsku gradsku pijacu Markale kako bi prodavala povrće uzgojeno na njenom imanju u Donjim Moštrima kod Visokog.
– Nije teško postiti, Allah dž.š. podari kuvet (snagu op.a.) i olakša postačima – kaže hadži Saliha odgovarajući na pitanje Fene jeli teško izdržati s obzirom na dug dan i visoke temperature bez jela i vode.
Kaže da bi radije provodila ramazan kod kuće radi redovnog obavljanja pet dnevnih namaza i učenja Kur'ana, ali “ovo je moja nafaka (opskrba op.a.), moram prodavati prispjelu ljetinu, grehota bi bilo da propadne”, objašnjava hadži Saliha to što je i tokom ramazana za tezgom.
– I kad dođem kući nema puno vremena za odmor, treba naklanjati propuštene namaze, klanjati ikindiju i pripremiti iftar – kaže hadži Saliha.
Pomažu joj sin i kćerka te unuci, pa poneki dan i odmori kod kuće. Mada, kaže, i kad ne dolazi na pijacu, ima dosta posla na imanju, svakodnevno treba raditi jer prirodno uzgojeno povrće je u jeku rasta.
Od maja do kasne jeseni ona je za tezgom na Markalama. U maju je prodavala sa svog imanja uzgojeni rasad nekoliko vrsta paprike, paradajza, patlidžana, kupusa, luka… Sada je na njenoj tezgi svježe povrće. U jesen njene mušterije “naveliko i za zimnicu” kupuju krompir, kupus, luk…
Uprkos vremešnosti, hadži Saliha uspijeva da obavi i vjerske i dunjalučke (ovozemaljske, svjetovne) obaveze i poslove. S mušterijama uvijek s osmjehom razgovara, jer mnogi od njih su kao stalni kupci sa “hadžinicom” u prijateljskoj komunikaciji.
Hadži Saliha Devrišbegović iz Visokog posti cijeli mjesec ramazana i kaže da drugačije ne bi ni mogla. Obavila je hadž prije šest godina.
Na pijaci radi godinama, od prije rata, jer je rano ostala bez muža zbog čega je morala sama da se snađe kako bi svojoj djeci osigurala budućnost, a očekuje da će je djeca i unuci naslijediti ukoliko za njih ne bude drugog posla.
