Svjesno ili kao produkt neznanja i nepoznavanja Zakona, preglasavanjem OV Visoko sa 14 glasova ZA, usvojilo je Prijedlog odluke o izgradnji, upravljanju, korištenju, zaštiti i održavanju mjesnih vodovoda općine Visoko, ili preciznije Odluka o preuzimanju “seoskih vodovoda”. Pisali smo o tome, ukazivali, navodili primjere, citirali zakon. Međutim, to očito nikoga ne zanima i sve dok Vahid Hećo sa Izetom Smajevićem i Salihom Puriševićem bude slijepo slijedio politiku onih koji su imali devet, pa kupili još tri vijećnika, tako će i biti. Ako i izrade Heću, pa ne dobije obećano (jedna od mogućih opcija mjesto direktora u “Visokogasu”), opet će sve su prilike, uz Sudžuku i Špiodića imati isto, i sve tako do 2016. godine. U toj Munibovskoj samovolji i političkoj samodopadnosti lokalnog despotizma zanemaruju se neke vrlo ozbiljne stvari i zakonski fakti. Naime, Zakon o vodama jasno i precizno kaže u članu 116. st. 2.
„Svi mjesni vodovodi koji služe za snabdijevanje vodom za piće preko 500 stanovnika mogu se, uz suglasnost njihovog vlasnika, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona predati na upravljanje komunalnom preduzeću iz ove djelatnosti u općini na čijem se podrućju nalazi taj vodovod.“
I ovdje se odmah vidi da postoji prepreka da se uradi zacrtano. Problem je u tome što ova mogućnost ostaje otvorena pet godina od dana stupanja na snagu zakona. I taj rok je prošao u novembru 2012 godine. Mi smo danas u 2013. godini i to ne ide u prilog predlagačima koji svjesno krše Zakon. A to što prethodna vlast na čelu sa Munibom Alibegovićem nije odradila ovaj posao na vrijeme, to opet nije problem ljudi u Kondžilu, Gornjem Moštru ili u Velikom Čajnu to je problem ovih što su ga kasno isključili iz stranke.
Da je Munibova administracija radila svoj posao kao što nije, ovo što je zamislila sadašnja garnitura SDA uopšte ne bi bilo upitno. Naime u članu 15. Odluke kojim je u stavu 1. propisano da “Vodovodi koji su izgrađeni iz sredstava Općine, Kantona, Federacije i drugih institucija u dijelu više od 1/2 uloženih sredstava predaju se na upravljanje komunalnom preduzeću, uz saglasnost nadležne općinske službe“, sve jasno piše i tamo gdje je Općina ulagala ima pravo i da oduzima. Međutim, pošto se nije ulagalo, a s obzirom i da je prošao zakonski rok, ova priča više nema smisla – prošao voz.
Nakon donošenja ovog Zakona i isticanja roka za mogućnost preuzimanja vodovoda, sve što može da uradi sadašnja vlast, jeste da ubuduće uredi ovu oblast i počne gazdovati vodovodima koji se budu izgrađivali od sad. Stvar je kristalno jasna i jednostavna, od novembra 2012. godine više neće postojati tzv. “Seoski vodovodi”, a ostaje pitanje šta i kako sa postojećim i izgrađenim vodovodima? Uzet ćemo za primjer stanovnike pomenutih sela Kondžilo, Gornje Moštre i Veliko Čajno. Ti ljudi su godinama živjeli u nenormalnim uslovima po pitanju vode, onda su se organizovali i sami sebi riješili pitanje vodosnabdijevanja, sami su uložili novac ili je dijelom u tome učestvovala Općina, odnosno više instance vlasti. Razradili su sistem naplate koja prelazi 95% naplativosti, uposlili ljude koji se brinu za održavanje i naplaćivanje i sve to ih košta u prosjeku 3KM mjesečno. Pitanje glasi, zašto bi oni sad nakon toliko godina iskopavanja, traženja voda, rješavanja imovinskih sporova, kupovina raznoraznih pumpi dozvolili da im neko to tek tako oduzme!? Zašto bi oni to i prodavali čak i kad bi im neko ponudio milion KM!? To je trajno dobro koje ostaje i generacijama koje dolaze poslije njih, a sve to kad su počeli izgrađivati zasigurno nisu radili kako bi godinama poslije neko time punio općinski budžet.
Iako je ova odluka u koliziji sa Zakonom o vodama na kojem se zasniva njeno donošenje, to nije smetalo predlagaču da obmane vijećnike i istu predloži vijeću na usvajanje, i pored jasno stavljenih zamjerki od strane predstavnika MZ-a, koje su iznešene na javnoj raspravi koja je o ovoj temi održana dana 04.07.2013. godine.
Očito da oni koji su pravili ovo Odluku vrlo slabo poznaju pravnu regulativu i da iz nomotehnike zaslužuju čistu jedinicu. Kako bi ovi eksperti ocijenili zakon o legalizaciji bespravne gradnje gdje je utvrđen rok do kada se mogu legalizovati objekti. Vjerovatno bi tumačili da je to nešto novo i da nije zakonom obuhvaćeno. Nije gospodo, zakon je ovdje svjesno, i onaj o kome govorimo, i ovaj koji navodimo, kao primjer ostavio rok da se “ispegla ono što je bilo naborano” i da se krene kako treba – odnosno legalno. Prevedeno na obični jezik, nema više samostalnog pravljenja vodovoda, odnosno, kada govorimo o drugom primjeru nema nelegalne gradnje. U svom ovom ponašanju Općinske vlasti začuđuje potpuna indolentnost Kantona, tačnije Ureda za zakonodavstvo. Općine su sve svoje Odluke dužne dostaviti Uredu za zakonodavstvo na ocjenu zakonitosti. Dakle, ili Općina nije slala svoje Odluke (a što je morala) ili Ured iste nije prvo dobio, a drugo nije ni pogledao. Ova napomena stoji za sve do sada sporne Odluke. Odnosno sporne su zbog toga da se neko, a to ne mora biti samo načelnica, pripremao za sjednicu Vijeća. Očito se ne cijeni snaga argumenta, nego samo argument snage, u ovom slučaju broj podignutih ruku ZA.
U želji vlastodržca za upravljanjem i stavljanjem pod svoju kontrolu mjesnih vodovoda nije ih omelo ni otvoreno pismo direktora JKP “Visočica” Visoko Ermina Dlakića koje je i javno objavljeno. Kako saznajemo sa ciljem ostvarivanja zacrtane želje Dlakiću čak nije bilo dozvoljeno ni prisustvo prošloj sjednici Vijeća, iako je to prethodno najavio. Odluke vijeća nameću se i podmeću iznad kantonalnih Zakona!? Da li je to kompatibilno sa onim što smo slušali u predizbornim obećanjima!?
Nije tajna da je ovakva odluka OV Visoko, donesena vijećničkim preglasavanjem dočekana “na nož” u selima gdje se mjesno stanovništvo samo organizovalo i dugogodišnji maćehinski odnos Općine prema njima riješili tako što su sami sebi napravili sistem vodosnabdijevanja. Sad ostaje samo da vidimo kako predlagači i donosioci oduke misle istu da provedu. Postoje dvije metode, silom (Srhinjska buna II) ili da priznaju grešku i odustanu od iste i počnu primijenjivati Zakon i onima koji u 21. vijeku još uvijek nemaju vodu i istu obezbijede kao što su i obećali u predizbornim govorima.
Općinska vlast je obavezna bez obzira da li će njeno komunalno preduzeće imati ili neće imati ingerencije nad mjesnim vodovodima da inicira njihovu izgradnju i da svim građanima obezbijedi vodosnabdijevanje i u skladu sa Zakonom preda građanima na upravljanje te vodovode.
Ali ne bi bilo loše da pitaju one u Gračanici šta misle o svemu i kako im misle uzeti ono što im nisu ni dali!?