Navika pojedinih političara da odlučivanje iz legalnih institucija vlasti izmjeste u neformalne centre političke ili kvazipolitičke moći je, nažalost, u BiH još uvijek naglašeno prisutna. Ta minder-politika, na koju se ne smijemo naviknuti (ma koje boje bio minder) – naprotiv moramo je odbaciti, je zarazna bolest koja nas je dovela pred bankrot, moralni i materijalni.
Ta forma retrogradne politike odlučivanja, u kojoj su poslanici/delegati/vijećnici samo glasačke dionice otrgnutih centara moći – a ne subjekti u procesu, se opasno udomaćila, pa taj politički korov i kočnicu razvoja ljudi više i ne prepoznaju kao odstupanje od pameti. Ili je to model po kojemu, ojađeni i osiromašeni – pa tako i sa ugroženim kolektivnim političkim imunitetom, masovno i vaninstitucionalno prepuštamo sudbinu u ruke pojedinaca, koruptivno se nadajući da će iz toga, a na bazi ‘akobogda posebne naklonosti nekoga od njih baš prema meni proisteći mi lična korist’ (pišem općenito)/pa taman svi zajedno i dalje propadali. Moramo se kolektivno odmaknuti od te politike, odlučno i što prije, jer je to politika uskogrudih, uskomislenih, neobrazovanih, primitivnih, onih što ne mogu da se sjete da iza danas ima sutra.
Po takvima, kršiti naprimjer ustav/zakon/statut/poslovnik je legitiman dio politike, rutina. Sačuvaj Bože! Pa pogledajmo blokadu u koju nas je to dovelo, i patnju. Oni se neće promijeniti, moramo se promijeniti mi/promijeniti ih!
Onima od njih koji, jer oslanjajući se na Statut SBiH (član 4 i 16) odbijam minder (u političkom smislu) i zalažem se za institucionalno odlučivanje, kažu: ‘Izo nisi ti za politiku’, poručujem sljedeće:
Na fer izborima u Njemačkoj osvojio sam mandat i obnašao funkciju člana Ausländerbeirata za grad i općinu Schwabach (odatle sam, pored ostalog, 1996. godine organizirao posjetu teatra Total i izvedbu Hasanaginice u pet njemačkih gradova, uključivo i materijalno pokroviteljstvo Njemačke za tu posjetu, i vize). Za razliku od ovih koji su politiku vježbali u zamršenom ponoru BiH – kojeg su i sami dodatno vrtložili kršeći kako rekoh ustav/zakon/statut/poslovnik – jer nažalost misle da tako treba, ja sam politiku iz prve ruke obnašao i vježbao u okruženju sa uspostavljenim političkim standardima i poštivanjem vrijednosti. Davno je bilo vrijeme, a sada je nužda i posljednji čas, da te – pa i političke – standarde i vrijednosti udomaćimo u BiH. Osim toga, još kao srednjoškolac sam pročitao Kapital (volonterski), a kasnije Hegela, Kanta, Plutarha… O politici i teoretski znam više od nekih koji su je nekritički kao studirali. Jer: sve je politika.
U politiku sam se uključio iz nužde, jer čitav korpus onih kojima smo povjerili taj važan posao rade ga netransparentno i loše. Moja politička misija je eliminirati netransparentnu, iz legalnih institucija vlasti izmještenu – minder-politiku. Upropastiti je, jer sve dok postoji – ta politika upropaštava nas.
Oni koji me znaju, znaju da sam uporan, i da uglavnom stignem do cilja. Naročito ako nisam sam, a ovdje znam da nisam. Zato – i građanima i stranakama i čelnicima: okupimo se oko Dobra! Borimo se za Dobro zajedno – prije će nam svanuti!
Srdačno Vaš,
Prof. dr. Izet Smajević, Visoko; 02.08.2013.godine.