Poštovana gospođo Načelnice,
Prvo, želimo da Vam se zahvalimo što ste nam omogućili da nastupamo na manifestaciji Visočko ljeto i da budemo dio programa. Za bend „Uncle Sen“ je nastup u rodnom gradu uz naše sugrađane predstavljao zadovoljstvo. Međutim, tok programa zadnje večeri ove manifestacije je ukazao na to da zadovoljstvo nije obostrano. Dozvolite nam da pojasnimo.
Mi smo mladi ljudi rođeni u Visokom i osjećamo veliku privrženost i ljubav prema ovom gradu. Naš bend postoji od 2007. godine i mnogo puta smo nastupali u Visokom, kao i šire po BiH. Kada smo osnovali bend i tek krenuli u ozbiljnije muzičke vode, bili smo srednjoškolci, takoreći, djeca. U međuvremenu smo izrasli u uspješne mlade ljude – u bendu imamo dva magistra (elektrotehnika i saobraćaj), jednog inžinjera hortikulture, doktora veterinarske medicine (DVM) i studenta arhitekture. Novac koji zaradimo kao bend, kao i novac koji smo zaradili učešćem u ovoj manifestaciji, ide u naš zajednički budžet iz kojeg finansiramo naše instrumente i opremu. Niko od nas lično ne profitira niti iz jedne svirke, nije nam plaćen prostor u kojem sviramo, struja koju trošimo, oprema koju koristimo i sl.
Iz navedenog se može zaključiti da se radi o ozbiljnim ljudima sa jasnim i ambicioznim životnim ciljevima. Iz tog razloga smo očekivali fer odnos od strane organizatora Visočkog ljeta i tima za tehničku podršku.
Kao odgovorni građani povrijeđenog ponosa, imamo potrebu da Vama lično iskažemo svoje nezadovoljstvo, jer smatramo da ste Vi, kao osoba na takvoj funkciji, tu u interesu svih građana.
Kada smo stigli na tonsku probu, niko od organizatora nam nije prišao da nas pita da li smo mi ti koji trebaju nastupati i da nam ukaže na mogućnost korištenja različitih usluga (WC, osvježenje i sl.). Prosto rečeno, nismo se osjećali poželjno, niti kao dio programa. Tome svjedoči i činjenica da je naša svirka počela sa sat vremena zakašnjenja.
Nakon što smo počeli sa sviranjem muzike koju volimo (što je većinom muzika grupe The Doors, čija je muzika ušla u sve svjetske muzičke čitanke), primjetili smo da se svi organizatori i tehničko osoblje ponašaju kao da je manifestacija „Visočko ljeto“ već završena (Načelnica i njena delegacija odlaze, stolice se kupe, oprema se pakuje…).
Nadalje, uočili smo da je Vaša zainteresiranost prema nama, kao Visočkim muzičarima, stala u svega 63 sekunde Vašeg prisustva. Za nas je to bila svojevrsna uvreda. Žao nam je što niste ostali barem 10 minuta da čujete naše autorske pjesme i ono za šta izdvajamo trud. Također, vidjeli biste da je tu bilo stotinjak ljudi koji su bili prisutni isključivo radi nas, te da u Visokom postoji i nešto što se zove alterativna rock scena, kao i u svakoj urbanoj sredini.
I na kraju, po našem mišljenju, kulminacija, odnosno vrhunac našeg razočarenja. Na žalost, nismo ni uspjeli završiti svoj nastup. Doslovno smo otjerani sa bine, gašenjem opreme od strane tehničkog osoblja u pola pjesme. Sve skupa to je izgledalo veoma loše. U tom trenutku smo shvatili da smo mi apsolutno neozbiljno shvaćeni, i što je bitnije, sa manje poštovanja u odnosu na ostale učesnike manifestacije, što je za nas, kao Visočane, apsurdno.
Pored časti koju smo osjećali svirajući u našem Visokom, nažalost, osjetili smo i poniženje koje je izazvano ponašanjem, kako Vas, tako i ostalih odgovornih, a naročito tehničkog osoblja na čelu sa gospodinom Draženom Stankovićem, izuzev tonca Kenana Pašića, koji je jedini pokazao kooperativnost, susretljivost i predstavljao naš jedini izvor informacija o nastupu sve vrijeme.
Nadamo se da možete razumjeti naš povrijeđeni ponos te da ćete ovo shvatiti kao dobronamjernu potrebu da u budućnosti naša saradnja bude bolja i uspješnija.