Već nekoliko godina NK“Zanatlija“ organizuje putovanja po cijeloj Evropi, u kojima se prati nogometna reprezentacija BiH. I svako putovanje ima ono nešto svoje, zbog čega se dugo pamti i prepričava. Putovanje u Žilinu na utakmicu Slovačka – BiH, ipak mora dobiti svoje posebno mjesto i to iz više razloga. Ne treba više posebno ni ponavljati kakva atmosfera vlada od samog ulaska u onaj već legendarni autobus „marke Jelinak“, pa sve do izlaska iz istog kada se ekspedicija vrati u Visoko. Tolika doza humora, prave zafrkancije i druženja je ono što ustvari i privlači ljude da se upravo sa Zanatlijama upute na utakmicu naše reprezentacije. Ovoga puta je to kilometrima bilo nešto kraće putovanje, ali je zato autobus bio pun do posljednjeg mjesta i vođa puta je opet, i pored sve žešće konkurencije za tu poziciju, bio, ovom prilikom derviš, Muhamed Bajrić. Uspio je gospodin Bajrić na ovom putovanju oduševiti i nekoliko drugih autobusa naših navijača, što znači da je nadmašio sam sebe. Sve je počelo u nedjelju naveče, kada je sa stadiona Luke ekspedicija krenula put Beča, u koji se stiglo u jutarnjim satima. Razgledanje tog prelijepog grada je trajalo nekoliko sati, pa smo poželjeli da u sljedećim kvalifikacijama za protivnika dobijemo i te Austrijance, kako bi Beč malo bolje upoznali. Samo 50-tak kilometara od Beča je i Bratislava, glavni grad Slovačke, gdje je visočka ekspedicija prenoćila i zasluženo predahnula. Naravno, taj predah je opet obilovao salvama smjeha, dobre zabave i druženja sa još nekoliko autobusa naših navijača koji su bili smješteni u hotelu „Bratislava“. U večernjim satima se druženje prenijelo i na ulice tog grada, tačnije staru jezgru Bratislave, gdje se već moglo naslutiti da će u Žilini biti više naših navijača, nego domaćih. Na dan utakmice smo stigli i do Žiline, grada koji je doživio nešto što sigurno nikada više neće, osim ako opet BiH bude igrala protiv Slovačke u tom gradu.
„Okupacija“ je riječ koja možda grubo zvuči, ali je zaista bilo tako i posebno raduje da se na ovom meču našlo sigurno nekoliko stotina Visočana, koji su na razne načine stigli dati podršku „Zmajevima“. Ekspedicija „Zanatlija“ je bila smještena na južnu tribinu, ali je to ionako bilo svejedno, s obzirom da su sve tribine bile u „žuto-plavim“ bojama. Zdušnim navijanjem je naša ekspedicija dala svoj doprinos pobjedi, a kada su padali golovi za preokret, pa onda kada je utakmica završena, taj osjećaj je jednostavno nemoguće opisati na ovaj način. Uslijedila je proslava i povratak i to preko Mađarske, uz kišno vrijeme i velike mjere obezbjeđenja. Zanimljivo je reći da smo prvi put u povratku imali potpuno zadovoljstvo da se radujemo, jer u Tirani, Parizu i Atini je bilo nerješeno, dok smo u Bukureštu izgubili. Sada smo dočekali i pobjedu, ali posebnu pobjedu, u posebnoj utakmici i zato smo na početku teksta rekli da je ovo putovanje ipak posebno. Jasno, već u povratku se razmatralo sljedeće putovanje, a pogađate da je to krajnji sjever Evrope i grad Viljnus u Litvaniji. Ta utakmica vjerovatno donosi odluku, a ne želimo da to prođe bez ekspedicije „Zanatlija“. Znači, vidimo se sljedećeg mjeseca.
{joomplucat:1089 limit=27|columns=4}
{joomplucat:1090 limit=32|columns=4}