Trenutno stanje u svim segmentima našeg društva, iz dana u dana tjera me na razmišljane o tome da li su Bošnjaci koje smo birali da nas vode dorasli tom velikom zadatku i odgovornosti da grade državu i da budu predstavnici jednog naroda. Bošnjaci vape za državom u kojoj će na svim njenim teritorijama imati jednak status prilikom ostvarivanja svojih prava, u kojoj će s moći da kažu ono što misle, da slobodno misle, da se slobodno kreću, da slobodno ispoljavaju svoja vjerska osjećanja i ubjedženja, vjeruje u što god hoće i sl.
Gledajući iz ove današnje perspektive posebno je zabrinjavajuće spoznaja da od sticanja neovisnosti ili ako hoćete nakon agresije, pa na ovamo, mi dobivamo samo lošiju vlast i ljude na vlasti, čak šta više nekad se stiče utisak da su prethodnici u odnosu na ovo što danas imamo bili daleko bolji, mada ni oni nisu bili za pohvaliti. Bošnjački političari svojom politikom dovode Bošnjake u jedan vrlo težak položaj. Naime, u posljednih nekoliko godina primjetno je da Bošnjaka nema na pozicijama u nekim vrlo bitnim institucijama i ministarstvima koje su od izuzetnog značaja za državu. Htjeli to neki priznati ili ne Bošnjaci su najviše dali za ovu državu i jedini je iskreno doživljavaju kao svoju jedinu državu. Ovu činjenicu ne bi smio zaboraviti niti jedan naš političar koji dođe u poziciju da trguje sa bošnjačkim interesima. Bošnjački političari moraju staviti jasnu granicu ispod koje nema kompromisa. Ne smiju naši predstavnici u vlasti dozvoliti da glavnim ministarstvima i drugim institucijama upravljaju oni koji ovu državu samo crpe i doživljavaju samo kao sredstvo za postizanje ličnog interesa.
Iz godine u godinu politika kompromisa na koju pristaju Bošnjački političari iz samo njima poznatih razloga Bošnjake dovodi u geto. Bošnjački političari moraju Bošnjacima izboriti ravnopravan status u cijeloj državi. Bošnjaci moraju imati jednake pozicije u svim državnim organima bez obzira na kojem se nivou radi u cijeloj državi. U protivnom nema cjelovite i jedinstvene države za koju smo se borili.
Ne znače nam ništa pozicije u Sarajevu, Zenici, Travniku, itd., ako te iste pozicije nemamo u Trebinju, Palama, Banjoj Luci, Širokom Brijegu, Čapljinji, Posušju, kao i na svim drugim dijelovima dijelovima BiH. Ako se za to naši predstavnici izbore tek tada ćemo biti relavantan politički faktor u državi.
Da bi to obezbijedili našim predstavnicima je potrebno dosta znanja. Na našu žalost, a na sreću svih koji rade protiv ove države oni ne posjeduju znanje i kvalitete koje je potrebno imati za vođenje i uređenje jedne državne zajednice, a od kojeg bi se u konačnici mogao očekivati neki napredak i progres.
Današnji naši vlastodršci na svim nivoima, mislim na Bošnjačke vlastodršce, nisu nikada upravljali mjesnom zajednicom niti znaju kako i ona funkcionira, a kamoli nekom složenijom državnom upravom. Dakle, mnogi od njih ne poznaju kako država funkcioniše, a kamoli da je urede i naprave. Budite sigurni da se od takvih ne može očekivati progres i napredak.
Na sreću mnogih uvijek je bilo, bit će, baš kao što i danas ima Bošnjaka koji razmišljaju svojom glavom i koji su uvijek pokušavali i pokušavaju da Bošnjacima u njihovoj državi vrate dostojanstvo i mjesto koje im i pripada. Međutim, takvi Bošnjaci su uvijek bili u manjini, često puta degradirani i sputavani u realizaciji tih namjera i to uglavnom od onih namirenih Bošnjaka koji su na državu uglavnom gledali kao sredstvo za postizanje lijepog i ugodnog života bez puno rada i odgovornosti. Upravo zbog takvih koji su čuvali samo svoj ugodan i lagodan život Bošnjaci nisu bili, niti su danas ozbiljan politički faktor i upravo zbog takvih oni pravi iskreni Bošnjaci nisu mogli nikada doći u priliku da prave državu i da svojim nasljednicima ostave u nasljedstvo iskustvo pravljenja i stvaranja države.
U budućnosti ne smijemo dozvoliti da se vežemo za partije i ljude koji nas pred svake izbore putem vješto osmišljenog izbornog inženjeringa hvataju na priču o ugroženosti, a da nam pri tome ne daju odgovor od koga smo to ugroženi i ko nas je to doveo u ovaj podanički položaj protiv kojeg se borimo od pamtivijeka.
Mnogo nam je obećavano, a malo toga ispunjeno. Cijena i za ovo što mi danas državom zovemo bila je velika, čega smo svi svjedoci. Stoga, samo po sebi nameće pitanje: Da li smo ovo što danas imamo skupo platili? Odgovor na ovo pitanje potražite sami sagledavajući naše trenutno stanje, jer kako se kaže u narodu slika govori više od hiljadu riječi.