U BiH će se za nekoliko dana poslije 22. godine ponovo provesti popis stanovništva. Iskreno se nadam da nas iza ovog popisa neće zadesiti ista sudbina kao iza popisa 1991. godine. U posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo snažne i intetnzivne kampanje koju je povela i vodi bošnjačka inteligencija potpomognuta od strane nekih značajnih institucija kod Bošnjaka, usmjerene na ukazivanje značaja predstojećeg popisa posebno za Bošnjake, koji se prvi puta u svojoj historiji mogu slobodno i bez prisile izjasniti ili popisati, te kazati ko su, koje su vjere i kojim jezikom govore.
Uprkos slobodi izjašnjavanja i popisivanja koja je zagarantovana na budućem popisu, bošnjački intelektualni prvaci su osjetili da bi se Bošnjaci na predstojećem popisu možda mogli i pogrešno popisati, pa da se to ne bi desilo oni su odlučili da prođu Bosnom kroz gradove i kažu nam kako da se popišemo, da nam objasne ko smo, šta smo, koje smo vjere i kojim jezikom govorimo, odnosno zašto za nas Bošnjake toliko bitno.
Zanimljivo je da niko od preostala dva velika naroda u BiH ili makar meni nije poznato, ne provodi tako intenzivnu kampanju kada je u pitanju buduće popisivanje i način kako će se izjasniti. Pa se stoga, poslije ovih silnih mjeseci tupljenja kako da se popišemo zapitam jesmo li mi Bošnjaci toliki mazlumi da ne znamo ko smo, šta smo, koje smo vjere i koji nam je jezik, pa nam se to mora utufljivati u glavu konstantno svaki dan. Ipak, sagledavajući sve kroz šta smo prošli i šta smo sve deverali siguran sam da nismo mazlumi i da znamo ko smo, šta smo i šta hoćemo.
To smo znali i pokazali i te 1991. godine, a i kasnijih godina u kojima nismo dali da nas okupiraju i unište, iako su u tim svojim namjerama u dobroj mjeri uspjeli i uspijevaju i danas na različite perfidnije načine.
S druge strane, ako naša inteligencija nije do kraja zadovoljna Zakonom o popisu stanovništva i ako smatraju da se radi o pokušaju neke nove podvale za Bošnjake, onda su trebali već odavno našim zastupnicima koji su izglasali provođenje popisa, držati dersove o tome kako i na koji način bi se trebao provoditi popis i šta je to što se smije prihvatiti kao zakonsko rješenje, a šta ne smije. Međutim, očito je da su naši intelektualci tu zakasnili ili možda i nisu, možda su našim bošnjačkim zastupnicima to pokušali da objasne, ali ovi, poznavajući njihov skromni mentalni sklop, to nisu smatrali umjesnim jer su oni dobili legitimitet od Bošnjaka da odlučuju o njihovim interesima, a ne neko drugi.
Ako naša inteligencija sumnja da će se Bošnjaci izjašnjavati onako kako nije dobro za Bošnjake, u tom slučaju je možda bolje bilo da je naša inteligencija postavila pitanje; zašto se jedan određeni broj Bošnjaka muci u zainat, neće na budućem popisu izjasniti kao Bošnjak? Zašto Bošnjaci sa tolikim žarom ne doživljavaju svoju državu kao što su doživljavali za koju su krv prolijevali? Koji su razlozi koji su doveli do takvog razmišljanja? Odgovor na ova, ali i brojna druga pitanja dao bi razloge zašto postoji opasnost da se Bošnjaci popišu drugačije od onoga kako bi trebalo po većini naših intelektualaca.
Naime, šta očekivati od Bošnjaka koji je dao sve za ovu državu živeći u nadi da će konačno u svojoj državi biti svoj na svom kada danas 20., godina od sticanja neovisnosti Bošnjaci teško mogu ostvariti svoja osnovna ljudska prava.
Preko pola miliona je Bošnjaka nezaposleno u zemlji u kojoj im je obećano da će jesti ‘zlatnim kašikama’. Bošnjaci su gladni, žedni i bosi. Bez rada i privređivanja nema egzistencije, sigurnosti, porodice, rađanja novih generacija itd. Bošnjaci su danas gladni, žedni i bosi. Kako voliti državu u kojoj nemamo svi jednak status u ostvarivanju svojih elementarnih prava, a koja život znače. Da bi se država voljela pored patriotizma potrebno je da imamo i normalne uslove za život u toj državi. Nijedan, Nijemac, Englez i Turčin i sl., ne bi sa tolikim žarom ponosno isticio da je državljanin ovih država da u njima dobro ne živi tj. da ima prava koja pripadaju svakom pojedincu i da ih bez problema može ostvariti. Kod nas u BiH danas, ako niste igrač neke od vladajućih oligarhija teško da možete ostvariti neka svoja prava koja vam pripadaju, a to mi svi dobro znamo jer smo to dosada bezbroj puta osjetili na svojoj koži.
Također me interesuje, zašto nam niko od naše inteligencije nije kazao šta to dobivamo sa popisom, ako znamo da se svi anexi Dejtonskog mirovnog sporazuma nisu do kraja proveli, kao na primjer povratak stanovništva na svoja prijeratna ognjišta, što je jedan od glavnih uslova za provođenje ovog popisa, odnosno da li je prvo trebala biti vođena kampanja od strane naše inteligencije kroz koju je trebalo upućivati ljude da se vraćaju na svoja vjekovna ognjišta ili ako neće da se vrate da makar ne prodaju svoj grunt tj. svoju zemlju i imanja jer dobro znamo da bez grunta nema ni topraka, ni države.
Nažalost, ta kampanja nije vođena, dok je s druge strane ta kampanja intetnzivnog kupovanja bošnjačko-muslimanskog grunta intenzivno vođena i provođena i na taj način su realizovani dugogodišnji projekti uzimanja bošnjačke zemlje nibut pošto i stavljanje iste pod svoje.
Smatram da popis bez povratka stanovništa koji se evidento neće realizovati u nekoj ozbiljnoj mjeri je upitan. Šta mi dobivamo, ako samo na jednom dijelu zemlje imamo Bošnjake, a u drugom gdje su živjeli od pamtivijeka nemamo ništa ili jedan neznatan broj.
Lahko je biti Bošnjak i pričati o Bošnjaštvu u Visokom, Zenici, Kaknju, Travniku i onim drugim našim gradovima, o Bošnjaštvu i popisu treba pričati u Nevesinju, Trebinju, Stocu, Širokom Brijegu, Gacku, Banjoj Luci i drugim gradovima u kojima su Bošnjaci živjeli, a danas više ne žive ili žive u nekom malu broju i ne rijetko u tim sredinama uživaju status manjine, bez ikakve perspektive i na marginama svih društvenih događaja.
Bojim se da nam ovaj i ovakav popis ne donese više štete od koristi, a vrijeme će pokazati njegove rezultate.