Sve ideale za koje se zalagao rahmetli predsjednik Izetbegović, tu prije svega mislim na slobodu, pod kojom se podrazumijeva da se slobodno misli, piše, govori i sl., lokalni članovi SDA su davno iznevjerili i zaboravili. Istini za volju, ni vrh ove stranke nije u tome daleko odmakao, stoga je teško očekivati da situacija na lokalnom nivou bude bolje. Namjerno kažem ‘članovi SDA’, jer su mnogi od njih skloni reći da su sljedbenici ideje Alije Izetbegovića. Međutim, istinskih pravih sljedbenika lika i djela Alije Izetbegovića gotovo da više i nema u toj stranci, i ako su tu, onda su na marginama svih dešavanja bez ikakve moći odlučivanja i mogućnosti da nešto promjene.
Glavna preokupacija sadašnje redizajnirane postave esdeaovaca nije zalaganje na promociji ideala za koje je živio rahmetli predsjednik, to zalaganje doista postoji, ali samo deklarativno, dok je njihovo djelovanje daleko od tih ideala, odnosno njihovo djelovanje je sušta suprotnost tim idealima.
Današnji esdeaovci ne mare puno što na evidenciji za zapošljavanje ima oko 7.500 onih koji traže posao bez ikakve nade da bi se u nekoj bliskoj budućnosti mogli negdje zaposliti, nije vladajućim esdeaovcima preokupacija kako i na koji način kroz različite projekte privući strane investitore ili osmisliti neke programe i projekte koji će da se pruži pomoć ovdašnjim privrednim subjektima koji egzistiraju na našoj općini, a da ne govorimo o programima i poticajima za pokretanje nekog biznisa koji bi polučio samozapošljavanjem i sl.
Glavna preokupacija redizajniranih esdeaovaca i njihovo djelovanje svodi se na stalne pokušaje sataniziranja i gušenja svakog pojedinca ili medija koji želi građanima predstaviti stvarnu sliku stanja u kojem se nalazimo, te objektivno bez zamotavanja prezentovati (ne)rad lokalne vlasti.
Vrlo često esdeaovci u svom političkom djelovanju potežu za pokretanjem etičkih ili moralnih postupaka s ciljem osude navodnih kleveta i neistina koje na njihov račun iznose oni koji se usuđuju to raditi. Samo, zaboravljaju da je za držanje moralnih lekcija drugima uslov da mi sami budemo moralni i dostojanstveni.
Ako nekome doista trebaju moralne lekcije i etički goj onda su to naše lokalne vlasti, koje godinama ovaj narod obmanjuju lažnim obećanjima da će nam biti bolje i da ćemo živjeti bolje.
Na koncu možda je ipak sve do nas jer smo ih mi sami sebi izabrali. Možda da smo mi bolji, možda bi i oni bili bolji.