Strast prema izradi instrumenata pronalazi prvenstveno u tome što je i sam muzičar, pa je u mogućnosti prema ličnim potrebama stvoriti gitaru koja će mu savršeno odgovarati. Dugogodišnje iskustvo omogućilo mu je da isproba mnoge gitare, od vrhunskih modela koje koriste renomirani muzičari svijeta do jeftinih kopija, ali tvrdi da ručno izrađen model, u koji su uloženi trud, iskustvo, vrijeme i resursi, ne može se porediti.
Prisjeća se prvih rukotvorina, primjeraka gitara koje više ne posjeduje, sa osmijehom na licu. Skromno se osvrće na svoje početke i objašnjava koliko je presudno poznavati drvo, odabir i obradu, sve što je tada tek spoznavao.
Nihad je prve korake u muzici napravio svirajući saksofon u Limenoj muzici Jajce, a potom postao privržen gitari. Pamti to vrijeme kao bogato kvalitetnim muzičarima u Jajcu, mnogobrojnim grupama i talentovanim izvođačima koji su bili uzori mladima koji su se tek počinjali baviti muzikom. Sa žaljenjem konstatuje kako takvi uzori ne odlikuju sadašnje vrijeme u tako velikoj mjeri.
Q.Rich gitare krase kolekcije mnogih muzičara i nađu se na bini u rukama poznatih imena kao što su Brk, gitarista Parnog Valjka, Damir Dado Orešković, Al'Dino, Emir Jugo i mnogi drugi, na šta je Nihad izrazito ponosan.
Paul Reed Smith model gitare Nihad izdvaja kao najizazovniji projekt, u vrijeme kada ga je prvi put radio, zbog složenosti izrade. Proces u kojem se vrat i tijelo lijepe, a nosi naziv set-neck, bio je prekretnica za nastavak rada na mnogim modelima koji iziskuju ovaj pristup. Q.Rich radionica jednog čovjeka, uspješno je izrodila desetine modela ovih karakteristika do današnjeg dana.
Podjednako uživa u izradi svih modela i svaki put to radi strastveno kao da se prvi put susreće sa tim procesom, ali izdvaja zvuk ‘Strata’ (Fender Stratocaster) kao najdraži. Graditelju Kuriću misterija razlika u zvuku instrumenata koji slično izgledaju, ali daju izrazito različit zvuk, bila je jedan od povoda da se počne baviti umjetnošću izrade gitara. Mnogobrojni primjerci, od najjeftinijih do najkvalitetnijih, završili su potpuno rastavljeni u Nihadovoj radionici. Rađene su analize kvaliteta i porijekla drveta, kompatibilnost elektroničkih dijelova sa određenom vrstom drveta i ispitivanja mnogih finesa samog instrumenta. Epilog ovog pristupa su detaljno osmišljeni radovi majstora iz Jajca.
Kao autor, rukotvorac svega što plasira na tržište, svjestan da su uspjeh i finansijska stabilnost uvjetovani stanjem u državi u kojoj živimo, veoma je zadovoljan potražnjom za njegovim radovima. Mnogi kupci su kolege muzičari iz BiH, ali ipak većinski broj primjeraka iz Kurićeve radionice napusti bh. granice.
Zamisao da neko ‘otkupi’ Kurićev talenat i stavi ga u okvir fabričke proizvodnje pod njegovim vodstvom, djeluje Nihadu veoma primamljivo. Navodi brojne poznate brendove koji su od umijeća jednog čovjeka prerasle u mnogoljudne kompanije i time proširile dostupnost i mogućnosti. Kurić to vidi kao put kojim bi svoje rukotvorine približio većem broju ljudi diljem svijeta.
Poznato je da je BiH bogata šumama, a javor koji je dosta prisutan, između ostalih, se često koristi za izradu gitara i drugih žičanih instrumenata. Nihad ovo smatra velikom prednošću za kvalitetu svog rada jer 90% drveta je domaćeg porijekla i ne postoje poteškoće u nabavci. Činjenica da dosta njemačkih prodavača drvne sirovine plasira bh. drvo na prvo mjesto, govori mnogo o kvalitetu materijala koji Kurić koristi u svojim radovima.
Tri ili četiri mjeseca mogu proći dok jedan primjerak Q.Rich instrumenta bude finaliziran. Priprema drveta se može završiti za deset dana, ali proces lakiranja je izuzetno dug i mora se raditi precizno i sa najvećom mogućom pažnjom kako bi gitara dobila svoju ‘boju’ zvuka. Prednost za Nihada je to što uporedo može izrađivati više modela dok traje proces sušenja.
Za elektroničke dijelove se Kurić oslanja na potrebe kupaca instrumenta, koji većinom sami biraju i naručuju ono što žele. Ukoliko Nihad mora pripremiti i taj dio, potrebno je u dosta slučajeva naručiti dijelove putem interneta, što dodatno može usporiti proces izrade.
U dugogodišnjem radu Nihad nije imao previše čudnih zahtjeva, osim tehnički zanimljivih modela poput osmožičane gitare za Dadu Oreškovića. Pomenutom gitaristi je također izrađivao i model u koji je, po želji samog Oreškovića, u boju uvršteno 0.5 dl njegove krvi.
Nihada možete zateći u Jajcu, kako uživa u posljednjim sunčanim vikendima ispijajući kafu u jednoj od lokalnih baštica, u toplini prijateljskog razgovora. Kada dođu ružniji dani možete ga kontaktirati preko Facebook stranice www.facebook.com/qrich.guitars i uvjeriti se koliko daleko seže majstorstvo ovog lutijera, ponosa Jajca i naše zemlje o kojem se nedovoljno zna.
Federalna.ba/Visoko.co.ba
