Tokom ovih poslijeratnih godina u Visokom se traži odgovor i krivac za katastrofalno stanje u kojem se općina Visoko nalazi. Mnogo je razloga i mnogo uzroka koji su nas doveli u ovaj nezavidan položaj. Neki od tih razloga su objektivne prirode na koje mi nismo mogli uticati, međutim postoje i oni subjektivni razlozi na koje smo, da smo htjeli mogli uticati, a i danas možemo uticati.
Veliki problemi u Visokom na koje možemo uticati, a koji su veliki, ako ne i najveći kamen spoticanja jesu međusobna netrpeljivost, zavidnost, ne postojanje komunikacije, stalne podjele po raznim osnovama i sl. Malo smo čaršija i suviše nas malo ima da bi bili u sukobu i zavađi. Dok se mi međusobno glođemo drugi nalaze zajednički jezik u interesu svojih lokalnih zajednica i napreduju krupnim koracima naprijed. Od nekih i naša kasaba ima koristi jer su pokupovali naše firme. Naravno, hvala im na tome jer mi sad u tim firmama zarađujemo plaće i da ih je više na bi bilo loše. Kad već mi sami ne znamo neka to onda rade oni koji znaju.
Još niko od naših vlastodržaca koji nam redovno uzimaju glasove na izborima pod izgovorom da će nas izvesti na zelenu granu nije smogao snage da utvrdi šta su to interesi i ciljevi naše općine na čijoj realizaciji trebamo svi predano raditi, te utvrditi plan kako ostvariti te ciljeve i interese.
Prije samog utvrđivanja ciljeva i interesa moramo biti svjesni da se niti jedan cilj i interes ne može ostvariti bez naših ljudi, bez obzira odakle su, mislim da li su sa sela ili grada, nažalost moram biti ovako grub, jer je ta podjela još prisutna u Visokom i izražena kao nikad dosad, zatim bez obzira kojoj političkoj partiji pripadali, da li išli u džamiju ili crkvu ili ne išli, sasvim je svejedno, bitno je da je čovjek naš iz Visokog.
Kada oni koji nas vode navedeno shvate, možemo se nadati nekom napretku. Sada se postavlja kad će to oni koji nas vode shvatiti? Shvatit će onog momenta kada budu zaboravili na svoje lične sujete i kada se počnu zalagati za interese lokalne zajednice i njenih građana, a ne za svoje usko stranačke, lične i interese svojih najbližih.
Da sve navedeno naši visočki vlastodršci i naši pojedini predstavnici nisu još shvatili, dokazao nam je izbor novog ministra za privredu ZDK-a. Izbor novog ministra pokazao je da sujete i lični interesi prednjače u odnosu na interes naših građana. Naime, naši visočki zastupnici u skupštini ZDK koji dolaze iz redova SDA, nisu podržali imenovanje našeg sugrađanina na poziciju ministra u vladi ZDK.
Podršku našem ministru nisu dali upravo oni koji sebe predstavljaju i smatraju kao jedinim pravim, legitimnim i istinskim zaštitnicima i reprezentima visočkih interesa, te kao neku novu redizajniranu i reformatorsku snagu sa kojom Visoko ima jedino šansu za neku perspektivu.
Što je još gore od svega, nisu oni bili ni protiv, nego onako kukavički suzdržani. Baš onako kukavički kako oni sami, njihovi nalogodavci i šefovi svih ovih godina nemaju hrabrosti da preuzmu odgovornost za svoju dugogodišnju vladavinu, te da priznaju da su nas sjargali.
Svoje političko djelovanje naši zastupnici su sveli na postavljanje suhoparnih i izblijedeljih pitanja kojima se ubiru dnevno politički poeni. Nama trebaju prave ideje i inicijative, a ne pitanja na koja odgovore trebaju davati upravo oni koji pitaju.
(Foto: Tarik Hodžić)