Netom prije rata u BiH, ili agresije na BiH, kako je ispravnije i istinitije, u onoj terminalnoj fazi Jugoslavije, imali smo jedan kratki period predobrog života, koji je kako je i bilo, trajao prekratko. Sve što je predobro, na dunjaluku, traje prekratko, to je neizmjenjivo pravilo. Taj period je bio obilježen reformama Ante Markovića, koje su se isuviše pozitivno odrazile na cjelokupni društveni sistem, tadašnje nam države.
To su bile prave reforme, jer su otišle u dubinu svakog elementa društva, svake organizacije, firme, agencije, ureda, kafane, radnje, trgovine, svega živog, i na jedan jednostavan način olakšale poslovanje, trgovinu, prodaju, kupovinu, i kao rezultat tog raspleta, imali smo lijep život. Plate su bile dobre, cijene su bile normalne, robe je bilo svakakve, radilo se kvalitetno, bilo je posla, administracija je bila umanjena i nije smetala nikome u poslovanju i uživanju u tome. Država je imala svj procenat kroz poreze, a kako je sve procvjetalo, tako je i država zarađivala više i svi su bili sretni i zadovoljni. Osim četnika, oni nikad nisu zadovoljni i kad su milioneri, oni bi da ubijaju, kolju, siluju, tjeraju, pale, uglavnom oni su uvijek zle šupčine koje treba pobiti do zadnjeg. Oni su partibrejkersi, ali u negativnom papanskom obliku.
Reforma nečega, bilo čega, šta bi to trebalo da znaći. Tragajući za nekom aplikativnom definicijom reforme, naletim na ovu: „Reforma je radikalna redefinicija i temeljiti redizajn poslovnih procesa sa ciljem ostvarenja drastičnih poboljšanja ključnih poslovnih parametara (troškovi, kvaliteta, brzina).“
Dakle, radikalna redefinicija, što znaći da ide duboko i daleko, široko, radikalno, redefiniše, što znaći da postavlja nove definicije, značenja, procese. I onda idu temeljiti redizajni procesa, poslovnih, a sve u cilju ostvarenja drastičnih poboljšanja ključnih poslovnih parametara, pa onda se nabrojaše parametri. Kada ovo pročitamo i razmislimo, vidimo da je to jedan super kvalitetan proces za poboljšanje bilo čega. Od pranja zuba do ne znam ti čega još, jer zahtijeva analizu stanja koje se mora radikalno na bolje promijeniti, i onda radikalno djelovati, ali sa duboko razrađenom strategijom, akterima, znanjem, a sve u cilju da se nešto brzo i kvalitetno promjeni na bolje, sa što manjim troškovima.
Ja sam nedovoljno obrazovan čovjek. Ali znam čitati, i znam oko kompjutera dovoljno da nešto potražim, i onda pročitam i istražim, i tako nađoh ovu definiciju, i to u jednoj prezentaciji od jednog doktora, koji je razočaran u politički sistem i kako se isti odnosi prema zdravstvu, napravio prezentaciju u kojoj je iznio svoje viđenje reforme zdravstva, u interesu zdravlja, naroda, bolesnika i na kraju krajeva doktora i budućih doktora, odnosno studenata medicine raznih nivoa. Eto, isfrustrirani doktor, pukao mu film i on napravi prezentacijski film, kako treba, jer je kao doktor školovan i pametan čovjek. Kod nas ima doktora, školovanih, ali su slabo korisno pametni ili jednostavno nemaju samopuzdanja, pa odu u stranku i tu se utope u sivilu licemjerstva. Ovo malo dođe kao neki paradoks, siva boja mozga i siva boja licemjerstva, i sive ekonomije, a mozak prepametan, kad se koristi slobodno i pametno.
Kod nas u Visokom, se spominju reforme. Kao jedna od najvećih promjena, na bolje, SDA je istakla reforme javnog sektora. Glava SDA, hijerarhijski i bukvalno, najviše govori o tim reformama, i koliko sam ga upratio, te SDA reforme se svode na neke od ovih momenata: smjena glavnih ljudi, uvođenje nadzornih odbora koji bi kao trebali da budu bolji i pametniji, a sve ovo jer su kao ti javni sektori, veliki potrošaći i u njima se plaho zamahuje, neko privatno kao hajruje, a oni bi u stvari trebali da budu korisni sektori, koji će pružati kvalitetne usluge, donositi novac i biti efektivno transparentni. Ja sam malo dodao na ove definicije glave SDA, da ono sve ispadne još kvalitetnije.
U svom nastojanju da Gandalfa od SDA upratim do kraja, da vidim koliko će radikalno otići u tom projektu reformi, koji je u suštini zanimljiv, ja nikako nisam uspio da vidim, da opipam kako SDA to namjerava ostvariti, ali radikalno i uspješno, po onoj gore definiciji. Ja sam uspio zapaziti da se želi promijeniti garnitura direktora, i nadzornih odbora, i da se žele postaviti svoji ljudi, koji će vjerovatno opet raditi po direktivi SDA, a sve to jer im poslovni rezultati nisu onakvi kakvi bi trebali biti, u svijetu SDA produkcije ili realno, ko će to više znati. I šta bismo dobili od ovih SDA reformi onda? Samo 1%!
Dobili bi reformu kape, a ostatka ništa. Ostatak bića javnog sektora bi se prekrojio onako kako SDA misli da treba, možda bi se tu i neka pozitivna promjena desila, ali nisam neki optimista, uzimajući u obzir koliko dugo je SDA svugdje na vlasti, a nikakvog napretka, osim u Tešnju, jer su oni „bir“, a mi smo šuplji kao sir. Onda se direktori otimaju, brane, napadaju, nedaju svoje pozicije, jer ne vide razloge za svoju smjenu, smatraju da je općina sama po sebi u lošem organizacionom stanju, da se pare ne umiju napraviti nikako, da samo uzimamo pare i trošimo, da ne znamo investicije dugoročno i korisno uložiti za dobrobit svih ljudi, da je i dobro u kakvim uslovima se radi, da nema ko drugi to bolje raditi, da je Visoko tanko i siromašno sa kadrovima.
Da bi se reforme uspjele tupavo sprovesti, moraju se znati tačni razlozi, i mjesta na koja treba udariti sa reformama, ali sa činjenicama, i sa kredibilnim rješenjima za iste. A reforme sprovode ljudi. Kakve mi ljude imamo u Visokom i da li ti ljudi koje se spominju, vrte, nude, mogu nešto napraviti u Visokom. Kako od javnih sektora, tako i šire. Ako gledamo na vijećnike, nisam neki ekspert, ali tanko je to, tanko kao loša kafa, proljevuša. Nema tu kolektiva koji bi sjeo, i stručno napravio plan reforme za nešto, i onda prionuo na posao da se to u kratkom roku popravi kvalitetno, sa što manjim troškovima. Kako ozbiljno shvatiti vijećnike kada preljeću iz stranke u stranku poslije izbora kao čovjek iz vanjske hale u kuću na minus 10. Kako ozbiljno shvatiti takve vijećnike, i dati im u ruke reforme. Kako ozbiljno shvatiti vijećnike koji ni sami nemaju nagon za ozbiljnom reformom bilo čega, osim da se fino smjeste u krilo buđeta, i da po cijenu svega, čak i svog obraza i časti, puste da ih budžet milki, za svoga mandata.
Ko to ima izvan stranaka, nema niko, svi su u strankama, i oni koji nisu, bit će ubrzo, jer stranka ih prati, i ima velike planove za njih. Ali ko je lud da se sa zdravom pameću, bori sa ludim ljudima i sistemom, kada može sa završenom školom da traži posao koji odgovara znanju i interesovanju zbog kojeg se školovao. Nije niko lud, osim nekih ljudi, koji su ili stvarno ludi, ali nisu još totalno odlijepili i nemaju dijagnozu, koji traže neku afirmaciju u politici, jer su skontali, da sa školom kao mediokritet, ili kompleksaš, sa manjkom samopuzdanja, možeš samo uspjeti ako te stranka uprati i ubaci te u neki veliki plan za njih, a za tebe je to put u svemir, uspjeh života, vrhunac, neprekidni orgazam i satisfakcija, I can't get enough of my satisfaction, beskrajna sreća.
Provincija, nije nam lako. Gledao sam emisiju na visočkoj TV. Zove se pro bono populi, ako sam dobro zapamtio, jer latinski nisam učio u školi. Nejse. U emisiji gosti, Hećo Tesla, Halim The Head, Džemil Burnout, Hamo The Minister i Ganić Antisdaović. Hećo me uništio sa nepoznavanjem hijerarhijskog odnosa zakonodavnog i izvršnog dijela vlasti, Halim me uništio sa imitiranjem Tayipa, Džemil me uništio sa šlepanjem Halimu, Hamo me uništio sa šturim pozitivizmom i optimizmom i Ganić me nije uništio, jer je uništavao Halima, po pitanju reformi. Naime, ispade da Halim ne poznaje šta znači reforma, a Ganić koji je usput i anti SDA opcija, poznaje onoliko koliko treba, da udara Halima kao u igri „zuca“. Udara ga definicijom reformi kao u „zucu“, a ovaj pošto nezna, definiciju, isto kao i onaj kojeg udaraju u „zucu“, ne zna odgovoriti na izazov, isto kao što onaj u „zucu“ ne zna pogoditi ko ga je opalio. I to ispade na kraju da mi ne saznasmo kako SDA konta napraviti reformu, ako im glava ne zna tačnu definiciju iste, a ovaj kontraš SDA ispade pobjednik, samo zato što zna tu šturu definiciju. Nevjerovatno, ali istinito. Sigurno su mnogi simpatizeri SDA u čaršiji, ali i u ponekim selima, se sjetili majke ovog Ganića prilikom gledanja emisije, ako su je gledali pored neke sapunice, ali ni ovo nije daleko od sapunice. Čaršijski simpatizeri su mu se sjećali majke sa sela, a simpatizeri sa sela su se sjećali samo majke.
Osim nedorečenih reformi, koje je vrhovnik SDA u Visokom, nazvao historijskim potezom, što je kod mene izazvalo reakciju između smijeha, mučnine, ali i agresije prema televizoru, saznao sam da SDA ima namjeru da napravi „impozantne“ trgove na Sebilju i u Prijekom, a razumijem ih, jer mi u Visokom stvarno imamo „impozantnu“ kulturu življenja, imamo „impozantne“ uvjete života, imamo „impozantne“ političare i stranke, imamo „impozantne“ stručnjake, imamo „impozantne“ međuljudske odnose, imamo toliko „impozantnih“ stvari, da je to prosto nevjerovatno koliko nam je „impozantno“ predobro. Ja bih, ako ništa, volio kad bih imao normalno „neimpozantno“ šetalište i tupav dječiji park, a ne Preventovu zavjesu, da mogu sa djetetom kao normalan čovjek prošetati, i igrati se, neimpozantno.
Realno, mi imamo „impozantno“ dobre hedijaše iz Turske, koji su nagodni da svaki SDA projekt podrže sa parama ili materijalnim sredstvima, njihovim. Dakle, reforme i to historijske, ostaše nedorečene, neshvaćene i valjda će to tako biti, dok glavni u SDA ne skontaju definiciju reformi, i kako se te reforme praktično razrađuju i sprovode u realnosti, u potpunosti. Ili se SDA toliko dobro pravi naivna, kao i dosad, pa se oni samo ironično prave da ne znaju, a dobro znaju šta rade, za sebe. A gdje su naše pare u budžetu, i ko će našu djecu hraniti?
Uglavnom, nama treba Stranka reformatorske akcije ili SRA, koja će biti sastavljena od školovanih, nekorumpiranih ljudi, poštenih, moralnih, odgojenih, nepotkupljivih, realnih, strpljivih, vrijednih, koji će sprovesti reforme u cjelokupnom sistemu života svih nas. Meni ne treba SDA, koja evo vlada tolike godine, i nijednu reformu nisu sproveli do kraja, osim onu koja uključuje promjenu direktora, ili ministra, ili čuvara, i to sve iz redova svojih simpatizera i kadrova. Tokom mog rada u Preventu, koji je oličenje našeg fuj mentaliteta, jedan moj prijatelj, stariji od mene, je za situaciju u Preventu, kada su se direktori, šefovi i vođe razne mijenjali, rekao sljedeću izreku i ona se tačno odnosi na Head-ovu definiciju reformi:
„Okolo kalaj, a unutra belaj“. Eto odlična krilatica sa SDA za naredne izbore. A ko će našu djecu hranit’?
(Foto: Tarik Hodžić)