Baftić: Pripremajući se za emisiju sjetio sam se jednog vašeg televizijskog priloga kojeg ste radili 83. ili 84. godine sa čovjekom koji je obolio od AIDS-a. Vi ste uradili pretpostavljam prvi prilog i na kraju tog priloga ste se rukovali sa čovjekom koji ima AIDS. Iskreno je li tu bilo malo manipulacija?
Milić: Ne, u Americi se uveliko objavljivalo da se AIDS ne prenosi, čak ni poljupcem, nego samo krvlju i seksulanim odnosom, što znači da rukovanje i blizina nekog bolesnog od AIDS-a ne znači automatsko prenošenje bolesti. Ja sam to uradio kao gestu da pokažem, da to ima svoje limite, da to nije bolest koja će nas sada sve pokositi. Iskreno, ako me pitate jesam li ja time malo sebe htio staviti kao hrabrog to da, jer to novinar mora raditi. Novinar ako se namjesti u Siriji gdje se puca, sigurno je veći i važniji, ako mu lete meci iznad glave, nego ako u studiju poslije uzme i to smontira i tihim mirnim čitajućim glasom to prenese. Dakle uvijek pamtite kadar koji je s terena i koji govori ono što je poruka.
Baftić: Koliko vi zaista Siriju posmatrate kao skukob dvije strane, ne jedne strane. Vaša reporterka Mirjana Hrga bila je na sirijskoj granici gdje se isključivo bazirala na razgovoru sa sirijskim pobunjenicima. Da li je vama jako teško doći do sirijskih vlasti, ali i egipatskih gdje se Al Jazeera telefonom mora javljati sa skrivenih lokacija da se ne zna. Zbog čega onda da Al Jazeera ne može napraviti neku vrstu konekcije sa generalom Sisijem?
Milić: Pitanje je ko neće tu konekciju. General Sisi nije zaljubljenik Al Jazeere, zato što nismo u njegovom timu. Nas je tamo pohapšeno 30 iz Al Jazeere, od dolaska Sisija, a i prije su nas hapsili. U Siriji nas maltretiraju u Iranu i Kini. Problem je što Al Jazeera ima jedan pristup, a to je da je na strani slabijeg, jer mislimo također da je to jedan kvantum novinarstva, ta njihova glavna parola glas onima bez glasa u mjeri u kojoj se uspoređuje sa drugim medijima to je jako visok standard, jer nikad nema apsolutne ni higijene ni apsolutne pravde. Kada aktivisiti koji se bore protiv Assada vade srce ili ubijaju ljude vi to objavite.
Baftić: Ko bi prema vašem mišljenju u ovom trenutku bio nepoželjan što se tiče svjetske geopolitike?
Milić: U svjetskoj politici su nepoželjni svi lideri, osim nekoliko njih. Oni su svi amorfne amebe i izgledaju smiješno; zmija kravate, jeftina odijela, ljudi koji ničim ne odišu neku ličnost, dakle takva je i Evropska unija. Van Rompuy je čovjek kojeg možete vidjeti na ulici i neprepoznati ga, Barroso ništa bolje, i onda dok se nisu smirili da skinu sve one koji sliče na lidere Berluskoniju, Evropa ne može nastaviti. Ostala je jedino Merkelica njoj ne mogu ništa, ona ipak to finasira, i stalno će je sljubljivati dok ne postane poželjna ne liderska pozicija da u Evropi nema lidera.
Baftić: Hoćete li napisati knjigu o Josipu Brozu Titu, s obzirom da ste svojevremeno putovali s njim?
Milić: Napisao sam je, samo je pitanje kad ću je objaviti, stalno se nešto novo događa. Kad ste me pitali, Tito je čovjek sa etapama, evidentni pobjednik u antifašističkom ratu, evidentni pobjednik kao vođa partije, armije, države i obavještajne službe, čak i vlasti i nevjerovatno prijek i samovoljan. Do neke 74. ili 75. Tito je bio vrlo kontroverzna ličnost, do 53. dakle od Jajca do antifašističkog vijeća do stvaranja Jugoslavije po nekom drugom principu ravnopravnijem, on je bio čovjek kome prvih deset godina vladavine nitko nije došao u Beograd. Onda je imao etapu nesvrstavanja. Tih zadnjih pet godina poništio je sve negativno što je mogao i naredio. Jedini lider koji je u manje od godinu dana obišao sve velike sile Kinu, Rusiju, Sovjetski Savez, Englesku, Francusku i Sjevernu Koreju, to niko drugi nije mogao.
Baftić: Kao direktor ogranka jedne, velike svjetske međunarodne medijske organizacije, da li vi vidite bilo koga na svjetskoj političkoj sceni ko odstupa od utabanih pravila o kojima ste maloprije pričali kako svijet više ne dozvoljava velike lidere, da li trenutno postoji neko za koga bi mogli reći da nije žrtva svjetske ekonomije?
Milić: Američki predsjednik, svaki je lider, i naravno Rusija je sad ojačala zbog nafte, uvijek je to krhko jer padne li cijena naft, a ona ne zavisi od Rusa, eno njihovih penzionera koji će opet kopati po kontejnerima, kao u vrijeme Jelicina, jer u vrijeme Jelcina nafta je bila, deset dolara na barel, Rusija je bila na koljenima. Meni je fino rekao stari Džordž Buš sve dok je na vlasti u Rusiji taj prosti, ali dobri čovjek Jelcin mi nemamo strah da su njihovih četiri hiljade nukleranih elektrana uperenih na nas.
Baftić: Kao direktor programa umjesto da se javljate na telefon, i kažete ovo može ili ne može, vi se odlučite da radite jedan veliki projekt „Alhemija Balkana“ i da putujete cijelom BiH, Crnom Gorom, spremate put u ostale dijelove, odakle vam snaga i šta je motivacija za tako nešto?
Milić: Motivacija je kad čovjek već poznaje BiH, a ja sam je poznavao i prije rata, i u toku rata, i nakon rata, i mene danas zanima jedan današnji pogled 2013.-2014. kako ona zapravo izgleda, jer je strahovito puno stereotipa. Kad vi uzmete stranca što smo mi snimali u Briselu, Londonu, Americi, šta znate o BiH, kažu rat, ne znam baš ništa, bila je dio Jugoslavije poslije ništa nisam čuo. Dakle, to su njihove percepcije to je siromašno i onda sam napravio kontrapunkt i vidim da ljudi koji su stranci i koji žive u BiH imaju potpuno drugačije mišljenje, pozitivnije. Mislim da je došlo vrijeme da ljudi ne kažu da mi se da, ovdje je većina onih koji na neki način da im se da.
federalna.ba/Visoko.co.ba