Iza nas je prvih 365 dana života pod upravom nove vlasti. Želim da se zahvalim načelnici na iscrpnom izvještaju datom na press konferenciji putem koje je informisala visočku javnost o svom i radu svojih podređenih. Ono što nedostaje ovom izvještaju je stanje na našem birou za zapošljavanje. Da li je taj podatak izostavljen svjesno ili slučajno ili pak možda nije bio spreman do održavanja konferencije ne znam, ali znam da taj podatak interesuje jednu veliku većinu naših građana, a on ujedno oslikava naše pravo stanje u kojem se nalazimo, htjeli mi to priznati ili ne.
Načelnica je prezentovala svoje viđenje rada administracije na čijem je čelu. Ali isto tako načelnica, njeni saradnici, većina u Općinskom vijeću Visoko, treba da znaju i da prihvate, a to je svakako demokratski, ljudski i normalano da svaki građanin ima svoju percepciju rada općinske vlasti. Građani svoju percepciju rada lokalne vlasti ne zasnivaju na usvojenim odlukama, strategijama, studijama i sl., već percepciju rada vlasti zasnivaju na realizaciji silnih odluka, strategija, studija, i projekata, te na osnovu svakodnevnih životnih problema sa kojima se građani susreću, a koji se godinama ne rješavaju. I ova vlast kao i ona prethodna priča o istim problemima i nudi iste projekte bez konkretnih rješenja.
Nakon prvih 365 dana kod građana preovladava mišljenje da je prethodna vlast na čelu sa bivšim načelnikom bila bolja, iako nijedna od 1995., pa do dana današnjeg nije bila sjajna.
Iz perspektive građana Visoko je za proteklih 365 dana vladavine nove vlasti dobilo sljedeće:
– Općinsko vijeće, koje čine stranački i koalicioni lojalisti, koji nisu vični datom zadatku, niti imaju predispozicija da naprave bilo kakve pozitivne promjene u našoj lokalnoj zajednici. Onima kojima to nije bilo jasno do tog prvog jutra, uvjerili su se u proteklih 12 mjeseci, koliko se već nalazimo pod upravom novom visočkom vlašću.
– Unificiranu, preplašenu i ušutkanu glasačka mašineriju većine u Općinskon vijeću, koja uveliko podsjeća na prijeratno višedecenijsko jednoumlje.
– Budžet za 2013. godinu i program rada za 2012-2016. godinu, i jedno i drugo je lijepo čitati i slušati kada neko prezentira, međutim pretenciozno i nerealno, a što dokozuje i samo izvršenje budžeta. Od ove vlasti smo očekivali malo više objektivnosti i iskrenosti, jer su nas novi vlastodršci ubjeđivali da će njihovo opredjeljenje u radu biti transparentost, koje nije bilo kod njihovih prethodnika. Svjestan je narod vakta i zemana u kojem se nalazi pa mu ne trebaju dodatne obmane.
– Tri kamiona smećara iz bratske Turske i ambulantu u Donjem Moštru.
– Smanjenje participacije studentima i učenicima za prijevoz što se direktno odrazilo na ionako skromne porodične budžete.
– Smanjenje granta za rad savjeta Mjesnih zajednica kao osnovne jedinice lokalne uprave za čiji razvoj su se vlastodršci svesrdno zalagali u vrijeme predizborne kamapanje.
– Svakodnevne napade pasa lutalica na djecu, odrasle, profesore itd., bez nade da će se ovaj problem u budućnosti riješiti.
– Visoko je umjesto gradilišta postalo jedna apatična sredina u kojoj i ono što se uradi, uradi se mimo normi i standarda u cilju prije svega bacanja praha u oči narodu da se nešto radi.
– Briga za privrednika svela se na brigu i ugošćavanje privrednika iz bratske Turske i prikupljnje sadake umjesto investicija u prozvodne pogone i otvaranje novih radnih mjesta.
– Povećan broj nezapolsenih
– Visočki sport je dobio nove drugoligaše, katasrofalno stanje u sportu općenitu
– Svakodnevne pokušaje gušenja slobodne misli i onih koji misle svojom glavom, te bolesne faraonske aspiracije pojedinaca da upravljaju svim segmentima društva.
– Po koji metrić asfalta po mjesnim zajednicama.
– Počeli su radovi na izgradnji multipleksa za koji je upitno ko će u njemu stvarati kulturu s obzirom na jedan maćehinski odnos prema našim udruženjima koja su nosioci kulturnog života na našoj općini.
– Najavljeni su i novi trgovi, šetelišta, biciklističke staze, sportski tereni, što oni od asfalta, što oni od plastične trave, a pojedini i u proizvodnim pogonima.
– Ukinuta pomoć za rekostrukciju i izgradnju sportskih objekata po MZ.
Ovo su samo neke najznačajnije blagodati koje smo dobili u proteklih 12 mjeseci načelnikovanja, upravljanja općinom i njenom vlašću. Ipak, moram biti iskren i priznati da sam od svih dosadašnjih vlasti u našem Visokom, od ove visoćke vlasti očekivao i ponajviše. Svoja očekivanja bazirao sam na, kao nikada do sada agresivnom predstavljanju nove redizajnirane snage, pompezno najavljivanog programa načelnice za preporod oronulug visočkog društva, te programa same stranke koja je u prvi plan isticala svoje nove kadrove, za koje su tvrdili da su bez konkurencije snaga Visokog.
Ne mogu u ovih 12 mjeseci zaobići našu opoziciju koje kao da i nema, uz svijetle primjere pojedinaca, koji se često puta zbog svojih istupa nađu u etičkim postupcima i pred etičkim komisijama.
Fahrini novinari i drugovi ezdepeovci još spavaju zimski san, pa možda sanjaju da su i ovi sukubi u njihovim strankama samo san, a ne java. Bojim se da ih ovi sukobi dodatno ne uspavaju pa da ne prespavaju i zimu i proljeće. Primjećujem da novinari na visočku političku scenu uvode jadnu novinu, a to je da biraju izvršni odbor i predsjednika mimo skupštine, što svakako nije uobičajena praksa u demokratskim društvima. Posebno je to iznenađujuće od novinara koji se slomiše dokazivajući da nisu isti kao drugi.
U vijeću djeluje i klub Nezavisnih viječnika, koji je poprilično dezorjentisan. Inače, nezavisni su postali poznati samo po tome jer su zajedno sa redizajnerima prvi otvorili sezonu političkih transfera, samo što su nezavisni ostali kratkih rukava u tom transferu, iako se još potajno nadaju ispunjenju datih obećanja iz prvobitno potpisanog transfera. S obzirom na smušenost i nedovoljno djelovanje opozicije i sama odgovornost vlasti je u neku ruku manja. Ako nema ko da upozorava da nešto nevalja onda je logično da mislimo da smo na pravom putu.
Na kraju, želimo da poručimo našim izabranim dužnosnicima da ne smiju dozvoliti da padaju u zamku moći i sile koju vlast nosi sa sobom, pa da to iskoriste za razračunavanje sa neistomišljenicima. Takvo ponašanje vodi anarhiji, podjelama i svakako sukobima koji štete općini, a zatim, i poziciji i opoziciji.
Vođenje državom je umijeće, a politička borba nije borba sa neprijateljima, u politici nema neprijatelja u politici postoji samo konkurencija. Ko ovo shvati na pravi način, taj može da se uspješno bavi politikom i da postiže rezultate za dobrobit svih, u protivnom sve drugo je gubljenje vremena. Od konkurencije treba uzeti ono što valja i što može koristiti za dobrit svih, a ne odbacivati sve po svaku cijenu.
Da li naši predstavnici imaju znanja, hrabrosti i mudrosti da nas izvedu na dugo čekanu zelenu granu prosudite sami na osnovu stanja u kojem se nalazimo.