“Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta, odakle je, kuda je ta Bosna, rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš, i hladna i gladna
I k’ tomu još da prostiš, prkosna od sna.” – Mak Dizdar
Tako je govorio jedan od najvećih književnika u historiji Bosne i Hercegovine. Šta bi Mak rekao danas kada bi posmatrao aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini razorenu nacionalističkim uzvicima onih koje je narod izabrao? A opet poslije, narod je taj koji bira one koji mu odgovaraju, pa zato narode ne kukaj, ti si ih birao. Ti si narode birao one koji ovu viševijekovnu zemlju dijele, a koja je svoju ličnu kartu dobila 1943. godine, i čiji dan danas obilježavamo kao dan pobjede, jednakosti njenih naroda, slobode svakog onoga ko do tada nije bio slobodan.
Truju nas govorom mržnje, mitologizacijom, reinterpretacijom historije kako kome odgovara, pa će se sutra reći da se Srebrenica nije desila, da nisu stradale hiljade nevinih duša u odbrani jedinstvenosti ove male zemlje. Truju te narode šovinizmom, rasizmom, igraju se tvojim osjećajima i tvojom vjerom, a sve to narode da bi ti manje imao, da bi imao o čemu se svađati sa samim sobom, a sve u režiji onih koje si birao… Zbog čega si se narode borio od 92’-95’? Borio si se za bolje sutra, a ispostavilo se da si imao bolje poslijeratno jučer. Danas imaš manje nego što si imao prije petnaest godina, da li si se za to borio? Rat se nije nastavio oružjem, nastavio se perom i jezikom.
Hiljadu ljeta na ovom prostoru ljudi dijele i dobro i loše. Više od hiljadu godina govorimo istim jezikom, uvijek smo željeli živjeti bolje, ugodnije i bogatije. Hiljadu godina si se narode odupirao tuđinskim vlastima, ali Bosna je uvijek ostala “i posna i bosa da prostiš, i hladna i gladna“.
Danas je sedamdeset godina od Mrkonjić Grada i sudbonosne 1943. godine, uprkos svima onima koji će za tebe reći da ne postojiš, da nemaš svoj identitet ni svoj jezik. Na ovim prostorima si uvijek bila potlačena, napadana, razarana, uništavana, ali oni znaju da nikada nećeš biti uništena. Njihova nastojanja neće prestati dok ti ne poklekneš, zato što si dobra, voljena, jaka i lijepa. U tebe su cijelu vječnost oči bile uprte, ratovi vođeni i prolazila austro-ugarske vojske, vojske osmanlija, jugoslovena… „Prkosna od sna“ si ostala do dana današnjeg i takva ćeš ostati vijekovima. Njihova nastojanja će ostati uzaludna, voljet će te, a mrzit će te, jer druge domovine nemaju, nemaju domovine kao što je Bosna i Hercegovina.
Svima onima koji Bosnu i Hercegovinu nose u srcu, koji je doživljavaju kao svoju domovinu želim čestitati Dan državnosti Bosne i Hercegovine.