Bio sam na posljednjoj sjednici OV Visoko, mislio sam da je to važno, jer se pričalo o budžetu, a dometi lokalne vlasti i jesu u najužem vezani upravo za taj budžet, tu i tamo pokoju komunalnu uslugu, poneko zapošljavanje u javnom sektoru i uživanju u ulizivanju dok si na funkciji hraneći tako svoj ego da si važniji od stvarne važnosti samog sebe, a što zapravo spoznaš kada padneš s vlasti i dovedeš se u situaciju kao Munib Alibegović koji trenutno traži posao i bit će sretan, ako se skrasi u Centrotransu. Realan budžet za Općinu Visoko je između 8 i 9 miliona KM, značajan dio se potroši za plate puno veće administracije nego su stvarne potrebe Općine Visoko na broj stanovnika i to je. Ali, dolaskom na sjednicu vijeća uvidjeh da na istoj nema predlagača budžeta!? Čudna situacija. Kompletna predizborna kampanja bila je zasnovana prevashodno na priči o budžetu, njegovoj prihodovnoj i rashodovnoj strani i stranim investicijama kojih još uvijek nema u obliku u kojem bi željeli. Ali nema predlagača istog tog budžeta!? Odgovore na mnogobrojna pitanja vijećnika daje pomoćnica načelnice!? To je otprilike kao da na prošlosedmičnom derbiju između Borusije Dortmund i Bayerna iz Minhena uopšte se ne pojavi dobro plaćeni Jurgen Klop kojem uzgred gostujući Bayern uvali tri komada!? Međutim, navikli smo na svakakve ludorije i predstave nedoraslih političara koji svoju političku nezrelost dokazuju na nama na putu ka sazrijevanju i višim instancama vlasti sa boljim budžetskim koeficijentima i unutarstranačkim činovima.
Nisam se zadržao mnogo na toj sjednici, saznadoh da načelnica uskoro ide u SAD i da rješava neke administrativne stvari koje su u tom trenutku važnije od budžeta. Ali ono što sam vidio i što je jedan interesantan pokazatelj jeste da pozicija u trenucima kada nemaju iza leđa predsjednika Halima Zukića i načelnicu Amru Babić zapravo izgledaju kao udruženje pčelara na seminaru o atomskoj fizici. Bio je to ambijent i teren na kojem je gostujuća opozicija na čelu sa Dejanom Šćepanovićem i Halimom Derviševićem uz malu pomoć nedefinisanog SBB-a potpuno rasturila zbunjenu SDA, baš kao što je Bayern rasturio Borusiju. Jalovo su izgledali blijedi pokušaji prvog među jednakim iz SDA koji je pokušao da napravi tu prijeko potrebnu ravnotežu, ali bez sms poruka, ranije ispisanih ceduljica, kapitena i trenera ekipe, siromašno je to sve izgledalo. Za ovih godinu dana dvojica najhrabrijih i najupućenijih, vjerovatno i rijetki koji uopšte iščitaju materijale za Vijeće dobili su priliku da demonstriraju svoju dominantnost, političku pamet i mudrost da zabave svekoliku javnost koja sve to gleda, odnosno da daju potvrdu svojim biračima da nisu pogriješili birajući upravo njih. Možda je ovaj uvodni dio najbolje završiti rečenicom Halima Derviševića koji prilikom diskusije o budžetu reče: “Mi smo općina na izdisaju, dužni smo i Bogu i narodu”.
Bez obzira na svu iskazanu volju, strpljenje me ipak izdalo, otišao sam sa te sjednice, a povod za ovu kolumnu svakako nije budžet niti pozicija, odnosno opozicija, namjera mi je napisati svoje mišljenje i stav o poltronima, licemjerima i visočkom ljudskom jadu i šljamu sa kojim imadoh priliku da se suočim u ovih godinu dana vlasti najnovije SDA.
Poltroni su đubre na kojem rastu sva zla ovoga svijeta
Ono o čemu sam intezivnije razmišljao ovih dana, a ponukan istekom prvih 365 dana nove vlasti u Visokom jesu licemjeri, šupci, ljigavci, poltroni, idioti, korov ovog visočkog društva, a koji zapravo nisu vlast. Moj stav o trenutnoj vlasti, SDA načelnici i predsjedniku najjače političke opcije u Visokom je nadam se jasan i iskristalisan za ovih godinu dana – Ja sam njihov neistomišljenik ili još preciznije, ja sam protiv njih ili metaforično, ja sam njihov najbolji “neprijatelj”, ali kada bi oni to znali pojmiti na pravi način, međutim, ne znaju! I oni su protiv mene, što pokazuju i svi mogući statistički podaci. Za Visoko.co.ba, ovo je najgora vlast do sada. Iako plaćamo sve poreze i doprinose državi i Općinske takse mi smo vjerovatno jedini medij u Visokom koji za godinu dana ove vlasti nije ostvario niti jednu KM prihoda po bilo kojem osnovu od Općine, čak ni za usluge koje smo izvršili, a to je objavljivanje desetina saopćenja za javnost i propagandnih PR tekstova koji su uljepšavali sumornu visočku stvarnost. Puno više smisla za medije su imali i Kenan i Faruk i Munib nego li Amra. Opći medijski haos nastao podmićivanjem kvazinovinara da bi klevetali i vrijeđali neistomišljenike, tek će da kulminira nizom sudskih procesa i krivičnih prijava, gdje će se iznošenjem dokaza visočka javnost upoznati i naslađivati upoznavanjem druge strane ličnosti stranačkih prvaka i onih za koje su glasali zbog čega će se neki morati iseliti iz Visokog, od bruke i sramote pucat će brakovi, a vlastita djeca će se odricati roditelja kada dokazano i argumentovano spoznaju tamnu stranu ličnosti onih koji ih odgajaše.
Napose, šta će biti to je tek pred nama, ima vremena do 2016. godine, namjera mi je da se malo pozabavimo poltronima, baliješinama i balijskim pihtijarima sa kojim se susretah u ovih godinu dana, a koji su tobože protiv ove vlasti i sve se nešto ko biva ibrete na potezima Amrine administracije i potezima njenog mentora, smatraju ih katastrofalnim i kao zadnji smorovi oduzimaju mi privatnost dugim telefonskim razgovorima, bezveznim kafama, ručkovima, nekakvim sijelima, emailovima, FB porukama, porukama preko posrednika itd…itd… To su ljudi bez ikakvog karaktera, dostojanstva i časti. Gledam ih slušam ih, pričam s njima, pričaju najodvratnije i najogavnije stvari, pljuju sve što se može popljuvati i što je vezano za aktuelnu vlast, tapšu me po ramenu i pričaju kako se dive hrabrosti Visoko.co.ba kao zadnjem bastionu odbrane Visokog od zulumćara i turskog okupatora. Lažu i što me vrijeđa, misle da im vjerujem. I to pričaju samo onda kada ih Kanuni udalji od sebe i odbije ih od sise. A već sutra kada ih pozove na novu dozu ispiranja mozga uz kahvu i limunadu koja ga po nabavnoj cijeni košta 0,65pfeninga, i kada im da neku kost da glođu kao kerovi ili malo zobi kao poslušnim konjima, oni u trenutku mijenjaju priču i prilagođavaju se novonastaloj situaciji konstatujući da sam ja najveće govno koje se izjasnilo na popisu kao Bosanac, šupak, špijun i reketaš koji uzgred mrzi muslimane, Visoko i SDA!?
Naslušao sam se svakidašnjih jadikovki tih jadova koji se ugrađuju u sistem kako su naučili od svojih roditelja, nana i deda metodom uvlačenja u anus vlastima bile one Turske, Austrougarske, NDH, komunističke, SDA-ovske, SDP-ovske. Išlo se toliko daleko da se pojedinci takmiče u vidno pijanom stanju i ko će prvi od njih fizički isprebijati aktuelnog predsjednika vladajuće stranke, zvali su me na razna sijela gdje sam najružnije slušao o SDA upravo od onih koji na slikama sjede najbliže onima koji su ih stvorili i čiji je najveći domet upravo biti u blizini takvih. Nevjerovatne tračeva i gibet moradoh da slušam od kojih bih, da mi nije mrsko, mogao napisati scenarij i da narednih 20 godina u režiji svog prijatelja Dženana Medanovića k’o Feđa Isović živim od autorskih prava. Naravno, stavio bih u prvi plan i sebe i Dženu kao najveće šupke i poltrone da poštedim piskaranja u komentarima one koji bi svakako etiketirali nas na taj način.
Možda se stiče dojam da je sve napisano do sada iz nekog nezadovoljstva spram nekoga. Nije to tačno, jer da bi bio nezadovoljan prethodno bi nešto morao očekivati. Od samog početka ništa nisam očekivao, ništa nisam ni dobio, osim izdaje nekolicine koji su se priklonili novonastaloj situaciji smatrajući da su se uhljebili, ne sluteći da im odhljebljene slijedi vrlo skoro. Lično uopšte nisam nezadovoljan, neku noć mi je Anes Hajlovac poslao jedan video link stariji nešto malo od godinu danas sa izbora novog predsjednika i izvršnog odbora SDA u Općini Visoko. Među gomilom tada ushićenih i naizgled sretnih reformatora, vidjeh lica velikog broja danas nezadovoljnih, koji su najvećim dijelom glavne uloge ovog teksta, koji eto tek godinu poslije dolaze na ispovjed jedinom nezavisnom mediju u Visokom sa željom da svoju gorčinu i nezadovoljstvo istresu u javnost na jedinom mogućem slobodnom teritoriju, toj posljednjoj liniji odbrane. Međutim, za takve mi smo pogrešna procjena i adresa. Visoko.co.ba uređivački više cijeni i poštuje ljude sa stavom, pa tako i one koji su najdirektnije ideološki protiv nas, nego one koji mijenjaju stav zavisno od vlastitog trenutnog interesa i jeftino nas pokušavaju iskorištavati u svojim privatnim ratovima sa vlastodršcima sa krajnjim ciljem i ambicijom ostvarivanja jedino svog vlastitog i ličnog interesa.
I u konačnici, ako se opozicija u Visokom svela na Halima Derviševića i Dejana Šćepanovića uz kolumniste Visoko.co.ba dok poltroni i “dupli igrači” posmatraju borbu u ringu iz udobnih fotelja te ishode istih komentarišu po vikendicama sagrađenim od raznih poticaja i na kojekakvim seoskim sijelima, nema potrebe ni da se pokušava stvarati neka kritična masa koja treba da tobože mijenja neke stvari u Visokom. Glupo je očekivati da se sedam ljudi suprostavlja argumentima masi od preko 6000 onih koji su glasali za ovakav izgled vlasti i svega onoga što ta vlast radi.
Nevjerovatno koliko se u ovome gradu pokušava zatrti trag svemu što i najmanje odudara od prosječnosti. Priča o mediokritetima kaže: ako nečija glava izviri iz mase samo za pedalj, sva su oružja uperena u tu glavu, koja se mora skratiti prema mjeri ostalih, prosječnih. Narodski rečeno, mediokritet je onaj ko se povodi za općim mišljenjem, pošto nema svoga. A poltroni? To je slična sorta ljudi koja uspijeva održati ravnotežu da ne padne u momentu dok dodvorički pruža ruku dolazećem šefu, u isto vrijeme okreće leđa odlazećem rukovodiocu. Jezgrovita definicija Meše Selimovića o takvim ljudima glasi: “Poltroni su đubre na kojemu rastu sva zla ovoga svijeta”.
Raznorazni šefovi i šefići, a pogotovo oni iz struktura vlasti, najčešće su okruženi poslušnim mediokritetima i poltronima kojima je najvažnije parazitski se uvaliti u tu strukturu i odobravati politiku svog nadređenog, ma kakva ona bila. Zbog toga se događa da šefovi i političari vrlo brzo sebe počnu smatrati centrom svemira i svaka ideja ili aktivnost koja bi promijenila njihovu lažnu poziciju im je neprijateljska, pa se protiv nje bore na sve moguće načine. Klimoglavci – poslušnici su oni kojima je kičma sasvim sporedni dio tijela, pa često sistem i svoje pretpostavljene – koji su nositelji toga sistema, tjeraju u još veći mrak. Svako od nas poznaje najmanje jedan takav par. To su vam oni koji smatraju da se niko u njihovom gradu ne može zaposliti bez njihovoga «aminovanja», a njegovi mediokriteti i poltroni odobravajući plješću i galame iz sveg glasa.
Krajnje je vrijeme da ovo društvo počne prihvaćati iskrenu, otvorenu i kritičku javnu misao i da pri tome, ma koliko ona bila i pogrešna, niko ne ispašta. Zar nisu za cjelokupno društvo bolji i korisniji otvoreni i iskreni kritičari, nego pokorni i poslušni poltroni. Onaj ko misli, ako to čini i pogrešno, ima šansu da to mišljenje promijeni i popravi. Nažalost, oni koji poltronski podižu ruku i nekritički prihvaćaju mnogobrojne idiotarije svojih pretpostavljenih, a besramno pljuju na sve koji imaju vlastiti stav spram glupostima koje radi njihov “Šef”, a kamoli kritizirati ga, najčešće napreduju i prividno stiču bolji status čiji rok trajanja je koliko i nova ludorija njegovog šefa koji će ga odjebati prvom prilikom zbog nekog drugog interesa.
Pošto je sasvim jasno da u Visokom nema opozicije, a svaki pojedinac ili je nezainteresovan ili je dupli igrač, onda nema potrebe ni da se bilo šta mijenja. Svakako je ova SDA tako postavila stvari uz koalicione partnere iz SBiH da mogu da rade šta hoće, a ako zatreba ruku uvijek je tu ispred vrata čeka za interes spreman SBB, pa ih tako treba i tretirati i pustiti da rade šta hoće i kako hoće i neka redaju stvari kako misle da treba. Samo neka mirno spavaju i neka ništa ne brinu, za nekoliko godina će svakako vidjeti šta su uradili. Opet fudbalskim žargonom rečeno, dobili su mandat od četiri godine u kvalifikacijama za jedno veliko takmičenje na putu do izlaska iz kolektivne visočke depresije. Loše im je prolazno vrijeme. Izabrali su put preko Istanbula, Altindaga, Ankare i Erdogana i treba ih pustiti da sprovedu započeto. Ukoliko svoj mandat do 2016. svedu na tri kamiona smećara, ambulantu u Moštru i multimedijalni centar u kojem će zaposliti novih pet budžetlija sa neriješenim samofinansiranjem, vjerovatno će im presuditi isti oni koji su im i dali mandat.
Pod sloganima “Visoko iznad svega”, “Front Nade”, “Visoko prije svega”, pokušali smo okupiti kritičnu masu ljudi koji bi mogli biti važan i uticajan korektivni, nikako destruktivni faktor novoj vlasti, sada, nakon 365 dana je sasvim izvjesno da nismo uspjeli u tome jer Visoko nema takve ljude u ovom trenutku, nasuprot armiji političkih miševa i poltrona, što opet ne znači da ćemo odustati, ali je sad bar jasno da su puno iskreniji i pošteniji oni koji nas javno mrze i pozivaju na javni prezir poput načelnice Babić i predsjednika Zukić od onih koji se lihvarski, kukavički i bijedno naslađuju prebrojavanjem mrtvih u našim bitkama i ratovima sakupljajući po bojištima kao hijene komade svoje društvene sigurnosti. Današnje Visoko nije spremno za bilo kakav vid drugog i drugačijeg mišljenja, sistem funkcioniše nakaradno i svako ko ne misli kao vlast po automatizmu je neprijatelj i taj kleveće i laže. A kad smo kod neprijatelja, tu bar imamo jednu zajedničku i mi koji ne mislimo kao vlast, kao i oni na vlasti. Naime, pored postojećih “prijatelja”, neprijatelji nam i ne trebaju.
Vazda je bilo, bolji stari neprijatelj, nego novi prijatelj, s ovim prvim bar znaš u startu na čemu si.