Ovog osjećaja se zasigurno neću lahko osloboditi. Sigurna sam u to kako će mi svako jutro faliti tvoj stisak ruke, zagrljaj oko struka i najslađe riječi. Riječi tuđeg čovjeka. Istina je, nikada ti ne bih priznala kako se sada osjećam. I da, nikada, ali baš nikada ti ne bih rekla kako bih, ukoliko bi se nekom silom vremeplova vratila u taj isti dan ponovila isto, a dakako bi’. Nakon što sam vidjela tvoje oči, oči stranca, u njima sam istog trenutka pronašla 1001 razlog za svaku moju bol, radost, suzu…, u tvojim očima sam vidjela sebe. Sebe i sve od čega se sastoji moja ličnost. Da sam usnila, rekla bih kako je samo pomalo sulud i neostvariv san, ali nisam. Ja sam vidjela i osjetila muškarca svog života. Jesam! Da sam se pitala, zasigurno bih preskočila taj dan, te sate, taj osjećaj. Ali, kurva sudbina. Taman kad pomislim da mi život ne može prirediti nešto što će me shrvati više nego što jeste, desi se nešto neočekivano. Na trenutke, prilikom rastanka s tobom, imala sam osjećaj kako bih bila u stanju učiniti sve što je u moći jedne nezrele djevojčice, sve, samo da te zadržim. Samo, kako? Toliko si nestvaran da si mi, čak i kada nisi bio tu, izmicao iz ruku. Ako si čovjek mojih snova, zašto tvoje oči nisu samo moje? Tvoji dodiri, tvoje riječi natopljene ljubavlju…, zašto pripadaju drugoj ženi? Samo zato što je neznatno ranije došla u tvoj život? Ne, nemoj mi to reći! Nisam znala da postojiš, borila bih se, ne bih te dijelila. Bio bi moj jednako koliko sam ja tvoja. A da li se nekome može više pripadati? Slušajući druge, trebala bih te mrziti. Samo, znaš, sada kad sam pronašla nešto tako dragocjeno, taj osjećaj nikako ne želim rezervisati za njega. Boli, vjeruj mi. Svaka sljedeća bol nam se čini jačom, nesnošljivijom. Ali ova sada, ona je specifična. Znaš, svakom bolu od ranije sam se nadala, mogla sam ga predvidjeti, a tebe, tebe ne. Ne želim da ovo čitaš, samo, moram nešto da te pitam. Suludo je, znam. Da li ćeš zauvijek ostati moja bol? Moja želja, moja strast. Do kada ćeš biti moje sve? Nema odgovora. Znam da je sve ovo trebao biti još jedan u nizu san. Ali, on je očito zalutao u stvarnost. Na samo nekoliko sati, ‘pak, dovoljno da me uvjeriš u to kako si bio tu i baš tih nekoliko sati, unatoč svemu, pripadao samo meni.
A ta žena, ma neka se goni do vraga. Ja te osjećam, a sve dok je tako, ne možeš pripadati njoj.