„Dječak izboden nožem“! DA, DA, desilo se to u Visokom u petak oko 20,00 sati i to „usred čaršije“. Maskirani muškarac napao nožem dječaka-osnovca i oteo mu mobitel. Napadnuti dječak je operisan u Kantonalnoj bolnici u Zenici i hvala Bogu nalazi se van životne opasnosti.
Do neki dan ovakva vijest je bila svojstvena velikim sredinama u kojima sa velegradskim blještavim životom dolaze i one ružne pojave, krađe, otmice, razbojništva i slično. Došlo je vrijeme da i Visoko, ova čaršija koja je nekada tako mnogo obećavala (Bože dragi, pa svi su nam zavidjeli), okusi dio velegradskog blještavog života, ali nažalost samo onog ružnog dijela. Već odavno nam napadaju žene po mračnim sokacima, otimaju im tašne i trgaju zlatne lančiće sa vratova, još samo da počnu silovati… ne dao Bog dragi, pa da svi odemo u hendek, na duplo dno, s obzirom da smo jedno dno već dotakli u svim ostalim segmentima života.
Niko, ama baš niko se ne oglasi o ovom nemilom događaju u kojem je jedan mladi život, nečije dijete (a moglo je biti i naše) okusio najsuroviji oblik nesigurne sredine u kojoj živi. Ideš ulicom i neka budaletina te učini žrtvom samo zato što si se u tom trenutku našao njemu na udaru, zaštićen ili ne, svejedno je. I šta da učiniš, da se braniš, kako i čime?! Sad će neko reći, „policija ne radi ništa“ pri tome zanemarujući činjenicu da je ta policija (gdje nestade ona milicija) postala obični serviser posla tužilaštvu koji hoće ili neće da radi svoj posao, ograničen ovim suludim zakonima koji „idu na ruku“ samo ovim maskiranim budaletinama koje prepadaju svijeta po mračnim sokacima.
Gdje su ti visočki lideri/ce, gdje su te silne političke partijice (što se vole nazivati parlamentarnim) koje se bore za glasove istih ovih žrtava koje zasigurno više nikada neće smjeti sami prošetati istim ovim sokacima na kojima su nam nekada tako zavidjeli, a danas sliče „harlemima svijeta“, gdje su da se oglase, da nam pošalji poruku ili (ne daj Bože) da nešto poduzmu da nam djeca budu sigurna, da mi kao građani (ako ikako i postoji ova odrednica) budemo sigurni.
Na našu žalost, nema ih! Umislili su sebi da se bave socio-ekonomskom situacijom Visokog (to se sjetili/le „trustovi“ nakon ovih modernih protesta koji poprašiše vlast u većini bh. gradova) i sastanče sa nekim sindikatima i to nekih visočkih firmi koje su, opet na našu žalost, ali nikako da se pomirimo s tim, već odavno završena visočka priča i visočka sramota (da podsjetimo, Vitex privatizovan krajem devedesetih a pokupio većinu para iz fondova, KTK i ako ima nešto od ovog kožarskog giganta Federacija BiH se pita, a sigurno ne Općina i čini mi se Bosnafurnir koji ne postoji jer ga je preuzela druga firma namirujući svoja dugovanja). Kao vrhunac pameti lidera/ica najavljena je (iz)vanredna sjednica Općinskog vijeća na kojoj će se razmatrati socio-ekonomska situacija Visokog i to onog Visokog u kojem su sve probleme skuhali autohtoni Visočani (čitaj potomci starih uglednih visočkih porodica). Eh, kasno Marko na Kosovo stiže.
A napadnutog dječaka od petka uveče se niko od njih ne sjeti, da kaže ako ništa da osudi taj duboko bezobrazni osioni napad, a ne smijemo ni da pomislimo da bi kojim čudom neko od njih otišao, postao jednog od svojih mnogobrojnih potrčaka/kica (što se šepure po visočkim sokacima sa skupocjenim mobilnim aparatima) da posjete dječaka u bolnici u Zenici ili da kontaktiraju porodicu da pitaju treba li im šta, da budu na usluzi građanima ovoga (ne)grada. Pobogu, pa to i jeste njihov zadatak, da nas vode, da nam život učine dostojnim čovjeka (pardon insana) pa zato nas i mole (pardon kupuju naše glasove).
Eee, koja smo mi postali s.o.a! Pardon, Vi naši lideri/ce koji kao nešto vodite, kao nešto ste bitni kod nas visočkih insana. Sramota, nigdje ako ništa roditeljskog morala.
(Autor/ica teksta: P.J)