Vijest o smrti Idriza Zukana zatekla me u Beču, na pitanje Dariju Pekiću šta ima u Visokom saznadoh da je bio na dženazi u Podvincima gdje su se prijatelji, rodbina i komšije oprostile od ovog dobrog, simpatičnog i uvijek nasmijanog čovjeka. Upoznao sam ga za vrijeme lokalnih izbora 2008. godine u debati na tadašnjem Radiju Q. Idriz je bio kandidat za Općinsko vijeće kao član stranke Mirnesa Ajanovića (BOSS). Takve političke emisije obično budu dosadne, ali ova je bila drugačija jer je cijelo vrijeme trajanja iste, Idrizu Zukanu zvonio telefon i stalno je nešto uživo dok traje emisija pregovarao s nekim oko nekih drva. Dobro se sjećam te emisije iz milion razloga, posebno onih koji će uslijediti kasnije. Sam ulazak u studio sa Oslobođenjem ispod ruke i način odgovaranja na postavljena pitanja jako me zabavljao, a samim tim i slušaoce koji su postavljali bezbroj pitanja prepoznavši sav taj šarm i šou koji je sa sobom donio u tu dosadnu političku emisiju Idriz Zukan. U jednom trenutku pokušavajući da zbunim sagovornika koji je dijelio političke lekcije kao da je predsjednik države, iako se radilo o lokalnim izborima, upitao sam ga za njegov stav o uzgajanju i konzumiranju marihuane. Nisam uspio u svom naumu, odgovor na pitanje je stigao i prije nego sam završio misao. A to što je Idriz Zukan tada odgovorio odavno je nadraslo i Visoko i lokalne izbore i ostat će zauvijek upamćeno kao dio urbane legende.
Kasnije ću saznati da se u tom trenutku negdje pored Visokog sa jednog od koncerata vraćala grupa Dubioza kolektiv i slušali su radio u svom kombiju. Simpatičnost Idriza Zukana i njegova sposobnost u komunikaciji nije prošla nezapaženo. Dan poslije nazvao me Renato iz grupe Urban sevdah koji su tada u studiju Brane Jakubovića snimali svoj prvi album i pitao me za audio snimak sa dijelom Zukanovog odgovora na pitanje o marihuani. Pojasnio mi je Renato tada da snimak zapravo traži Brano, a isti se kasnije pojavio kao intro na pjesmi “Domaćica” Dubioze kolektiv na albumu “5 do 12” iz 2010. godine, na kojoj je također dionicu sa harmonikom odsvirao još jedan Visočanin, Zube. Pjesma je kao i sve sa ovog albuma postala veliki hit, a samim tim i Idriz Zukan je postao regionalno poznata ličnost, poznat po jednom od duhovitijih odgovora na pitanje da li je probao marihuanu. Kasnije su se članovi Dubioze kolektiv i upoznali sa Idrizom Zukanom prilikom snimanja fotografija u napuštenim halama KTK koje su kasnije koristili kao cover za CD. Sjećam se tada da je Idriz došao sa Avazom ispod ruke, na što sam ga podsjetio na gostovanje u debati na radiju i tadašnje Oslobođenje. A njegov odgovor je bio koncizan i kratak: “E moj Jašo, gledaj od čega se živi, vidiš da se mijenjaju okolnosti”.
Prije otprilike pola godine prijatelj Mahir Žutić koji je Idrizov komšija rekao mi je da je Idriz teško obolio. Dogovarali smo se da ga zajedno posjetimo, međutim do toga nije došlo tako da je naš zadnji susret bio u redakciji Visoko.co.ba pretprošle zime kada je i nastala fotografija koju objavljujem kao ilustraciju ove priče. Sinoć sam i Vedranu Mujagiću iz Dubioze javio za ovu tužnu vijest. Visoko u zadnjih nekoliko godina velikom brzinom ostaje bez finih, dragih i duhovitih ljudi koji su i u ovim teškim vremenima kada ljudima nije do smijeha znali izmamiti smješak na našim zamišljenim licima.
Bila je privilegija poznavati te Idrize Zukane, vidimo se nekad gore.
{youtube}fsucFDo2llg{/youtube}