Nije lako biti dio modernog društva, posebno ako nisi dio nekog sistema, koji postoji i funkcionira u tom istom društvu. Nije lako biti dio ovog društva, ako nisi dio sistema, dio tkiva koje čini ovo društvo. Šta bi bilo, kad bi bilo, kad bi ovo društvo doživjelo tektonski poremečaj, ali u dobrom smjeru. Bilo bi bolje sigurno, ali ko i kako da pokrene gigatone sistema koji su se jedan na drugi naslonili i pritišću narodnu masu sa svih strana, crpeći sve što valja od naroda i dajući im samo onoliko koliko im je dovoljno, da ne crknu od gladi, a da su kontrolirano gladni.
Jadan je ovaj narod. Jadan da jadniji ne može biti. Jadni smo mi svi, đuture, da jadniji ne možemo biti. Jadniji bi bilo samo kad bi se počeli ubijati između sebe, kao u Siriji što se ubijaju, jedni da ostanu na vlasti, a drugi da ih skinu sa vlasti. Jadni su i jedni i drugi, jedni su jadni što su silnici, a drugi su jadni što su osiromašeni, a i mi smo jadni, samo se ne puca. Samo nek se ne puca. A možda bi nam bilo bolje da se zapuca, između nas. Do ovog stanja u državi je došlo nakon što je uvedena demokratija u naše krajeve. Sve što dođe preko noći, posebno neka velika promjena, nije praktično dobro. Na primjer, kada se dijete rodi, ono se iščekuje nekoliko mjeseci, a kada neko umre, on ode preko noći, odjednom, ili s nogu, ili iz bolesničke postelje, ali ode i ne bude nikome drago.
Nije borba samo sa oružjem, već je najveća borba sa samim sobom. Toliko puta ponavljana činjenica, a toliko malo se ozbiljno shvatila kod nas samih, pojedinačno i grupno. Borba jednog naroda sa samim sobom. To je ono što nama treba, jer mi ne znamo stvarno ko smo i kakvi smo, dok ne ostanu najbolji, najhrabriji, najpošteniji, najsposobniji, najizdržljiviji. Ovo što imamo sada, je poražavajuće stanje, u svakom smislu narodne riječi. Mi nismo narod, mi smo potkupljiva, manipulativna mala masa svjetine, koja nije svjesna sebe, ni bilo čega oko sebe. Mi smo jedna hipnotisana gomila, mi smo felerična roba, jer ako su nam naši političari, naši ljudi koji izlaze u politiku i na vlast, ovolika đubrad, kakvi smo onda mi, ako su nam oni ti neki najbolji od nas, iz nas, za nas.
Ovo što se desilo nekoliko dana, ovaj bunt, koji je krenuo iz Tuzle, ne bi se nikad desio, da nije krenuo iz Tuzle. Sve dalje što se događalo domino efektom, je pokazalo da ima ljudi koji su u stanju krenuti na komprovitovanu vlast i vidjeli smo da nam država nije policijska, već da vlast vlada obavještajnim metodama, kroz medije, svoje ljude u civilu, raznim neformalnim i formalni osobama i grupama. To je ono što je najopasnije i najviše poražavajuće. Da te vlast ubija psihički, više nego fizički, to je ono što kod mene izaziva još veći revolt prema balkanskim balijskim masonima. Ne želim da se bavim izjavama srpskih i hrtvaskih političara, jer su oni kao pokvarene matrice, jedni ne daju ono što su genocidom dobili, drugi ne daju kantone koje su Federacijom dobili, svi u nadi da će se i jedni i drugi kad-tad otcijepiti od neželjene BiH, od Bošnjaka. A šta Bošnjaci rade u svemu tome?
Muslimani samo po imenu
Dijele se na sve i svašta, mahalaju sve i svakoga, podmičuju sve i svakoga, podmeću noge, bahilaju, lažu jedni na druge, rade na polarizaciji stanja koje je nastalo u ratu i poslije njega, stvaraju „halke“ i „mindere“, pletu spregu politike, religije, kriminala, rade sve što im je zabranjeno, ako uzmemo u obzir da su Bošnjaci, igrom slučaja i muslimani, ali većinom samo imenom i nekom porodičnom tradicijom. Međutim, djelima pokazuju da su najmanje vjernici, a najviše nevjernici.
Vjera može biti samo potpuna, jer ako je potpuna, onda se ne može desiti parcijalna implementacija iste u vlastitom životu i ispravnom funkcioniranju u društvu. Na terenu se obistinjuje onaj hadis, u kojem se kaže da će muslimana biti mnogo, kao morske pjene, ali će im vjerovanje biti na niskom nivou, jer svojim djelima će ići u suprotnom pravcu od onog koji je pravi put.
Ako se ispostavi da je ovaj prvi probni udar, probni bunt naroda, samo pipanje pulsa naroda, ali i reakcije vlasti, onda možemo očekivati novi val ili valove, jer sve prilike govore da vladajuća vampirska politička organizacija, zvana vlast, nema nikakve namjere da siđe sa vampirskog trona, niti želi da se suoči sa realnošću i počne raditi svoj posao ubrzano, da ispravi silne greške iz protekle dvije decenije. Ništa oni neće da urade za narod, nemaju kada, dok su zauzeti „spinovima“, tom modernom naukom laganja, varanja, odvraćanja pažnje, zbunjivanja, smutnje. Fitneđije su to profesionalne. Mušrici su to okorjeli, kjafiri su to evidentni. Balije su to najkvalitetnije.
Sve se sleglo, narod kojem je do promjena, hoda po plenumima, dogovaraju zahtjeve, organiziraju mirne proteste, ostali koji ili rade mizerne poslove ili zarađuju budžetske ili radničke pare, niti imaju kada, niti žele da dođu na proteste, na plenume. Nema solidarnosti, da svi koji rade suosjećaju se sa ovim koji ne rade, zaustave sve procese i izađu na proteste, danima, mjesecima ako treba, neka kolabrira sve, neka sistem padne. Ne treba paliti ništa, samo prestati biti robom njihovog sistema. Ne treba im izaći na izbore, nek im izlaze napirlitane žene, matere i babe, očevi, švalerke i dupelisci, neka im propadnu izbori, neka onda se uhvate za glavu, kad im propadnu pare koje su uložili u pred izborno laganje, nek se sa svojim ukućanima o jadu zabave.
Imam neki osjećaj, da su protesti trajali još koji dan, da bi se ovdje zaratilo kao u Siriji. Na strani vlasti bi bila policija, obavještajci, razne vrste kriminalca, stranci, a na strani naroda bi bio narod i Bog sa njima. Ali ne vjeruje narod dovoljno, jer nije lako vjerovati, mora se žrtvovati u vjeri. Samo se prisjetimo šta je Uzvišeni Bog naredio Ibrahimu a.s. da uradi kao svjedočenje svoje vjere, da prinese svoga sina kao žrtvu. Mi ne moramo prinositi našu djecu kao žrtve, ali ne smijemo ih ostaviti ovim balijama, da ih pometu kao žrtve u budućnosti.
Vlast je slast
Bakiru je otac rahmetli preporučio da ne ide u politiku, Zlatko je rekao da je narod koji se pobunio gori od Karadžića, jer je upao i zauzeo zgradu koju ni Karadžić nije zauzeo u ratu, Fahrudin se kao pravi obavještajac pravi lud i dobacuje se sa drugim političarima raznoraznim papanskim podbadanjima, Nikšić bi radije dao svoju djecu u roblje nego svoju fotelju i svi redom bi žrtvovali svoje najmilije, za najmiliju fotelju, platu. Valja za sve odgovarati, a vlast je slast, a svaka slast vodi u propast, ako se pretjerano i neodgovorno konzumira.
Mene kad pitaju odakle sam, ja više ne kažem iz Visokog. Kažem da sam iz jednog malog gradića, koji nema nikakve svrhe ni perspektive za normalnog čovjeka. Ljudi se obično slože da je tako manje-više svugdje u BiH, ali kada im kažem da sam iz Visokog, dobijem kao odgovor samo:“UH!“.
Na to uh, ja im kažem da je gore nego uh i da oni nemaju pojma kako je to uh, kada znate kako je bilo dobro, pa je onda sve pokradeno i uništeno i kakvi mediokriteti vladaju, kako je narod mazohističan i kako nema perspektive ni kada bi se neiscprni izvori nafte, plina i dijamanata pronašli na općini Visoko. Neki misle da pretjerujem, neki su čuli da je to tako, neki su sretni što kod njih nije baš tako, neki misle da je kod njih gore, ali jedna je istina, Visoko je oficijelno grad u kojem je narod izmanipuliran, nedovoljno obrazovan da misli svjesno svojom glavom, a političari su dno dna.
Bošnjačko balijska politika vladanja i uspostavljanja svog sistema društva, je prisutna na ovih 26% dejtonskog komadića BiH i ovo što se dešava nama, koji živimo ovdje, dovoljno govori, zašto genocidni i latini neće da žive sa Bošnjacima. Bagra neće sa bagrom, dokle je to došlo. Šta bi bilo kad bi bilo, kada bi se desilo da se udruže sve ugrožene kategorije naroda u bošnjačkom entitetu, kad bi odlučili da je fakat dosta, kad bi odbili razne podmitivačke ponude balija, kad djeca običnih ljudi ne bi sa parama bogatih se počela ponašati kao bogata razmažena balavudrija, kada ovaj narod ne bi dozvolio da ga neko kupi sa obećanjem, sa 20 maraka mesa, kad bi pukla tikva i sve što se u njoj nakupljalo se prosulo. Šta bi bilo tada, kad bi tako bilo, kad bi stvarno narod iznjedrio ljudine, koje bi bile pravi lideri, poštenog i vrijednog naroda.
Kad bi narod bio narod, a ne izrod, onda bi i lideri bili ljudi, a ne zvijeri kao ovi sada. Zvijer jednu žrtvu ubija da se prehrani, a naše balije ubijaju čitav narod da bi sebe prežderale. Ne vjeruju ljudi, da vjeruju, ne bi pravili nered, ne bi krali i gomilali materijalna bogatstva, ne bi odbijali siroče, ne bi uzurpirali vlast, jer kratak je život, uzak je kabur, u njega se silazi u ćefinima i sa djelima. Ima djela koja lijepo društvo prave, a ima djela koja te maltretiraju u kaburu, duže i gore nego si ti to radio insanima na dunjaluku. Ovisno o djelima, završit ćemo ili u rahatluku ili u vatri.