Primjer transparentnosti činovnočkog aparata koji se nije krio iza neke nazovi vlasti, nego je bio u vlasti, stoga nije čudo što je jednom ovakvomu glasniku izlazio i bio prezentiran svake godine, bio na dohvat ruke svim građanima.
E, Gavrilo, Gavrilo što nam upropasti sne i natjera nas da se borimo sa svojim, rekoše tako. I taman kad malo progledasmo, dođe 1918., a potom i ostale.
Krenu sve opet ispočetka za državu i nacionalnu pripadnost u ponovnu borbu za postojeći identitet bez kog nikad nismo bili.
A, sve piše na čagetu i nije potrebno izmišljati mnoge stvari, skinuti malo prašine je dovoljno i sjaj se pokaže negdanju organizovanost.
Zgradu imamo i danas kao i nekad i ne košta nas gradnja, al zato imamo zanatstva koliko prsta na jednoj ruci, industrije ni ko’ na jednoj ruci, al zato imamo oko hiljadarke i kusur mjesta da zaposlimo ljude ma kako im bilo na poslu jer je ovo novo vrijeme, pa nije čudo sto iznjedrismo opet staru izreku, “Nije valahi šta na oko, ali ima državnu plaću”.
Opet Tarik Ahić „zaroni“ u dedine knjige i nađe ovaj glasnik, a Fuad Subašić pomože u prijevodu.
Hvala im oboma jer pojedina prezimena treba spomenuti, ne zbog agaluka i begluka nego zbog kulture ponašanja, provođenja političkih poteza i nada u kultiviranja prostora i vremenua koje je činilo predhodnicu današnjici u čast ljudi koji su ostavili temelje na korištenje danas, bar po onom pozitivnom da se u prirodi nikad ponovo ne izmišlja topla voda, a posebno točak.
Uzmimo stoga dva vremena kao pokazatelje stanja u kom su nas činili srećnim zbog stalnog napretka, a mi im dali pametne i vrijedne ljude iz naše sredine nebil nas učinili vičnim da od nas naprave slične njima, u vrijeme rađanja kulture i industrijalizacije novog vremena u životu ljudi koji su imali sreću da rastu zajedno sa sa jednom širom kulturnom zajednicom i vremena koje je došlo opet poslije rata i koji je od nas tražilo prvo zaustavljanje fukaraluka, pa onda kretanje ka nečemu što smo nazvali sretnim periodom življenja i kretanja ka boljem sutra i onda opet ratom zaustavljeni uz tešku diferencijaciju, ekonomski, politički, nacionalno i ko zna po svemu već, a li što je tu je. Očekivat dobrinu je ono iskonsko u čovjeku, makar, se život sastojao od nade u budućnost i bez nečeg drugog što se kaže: “Nema veze što se trača o nama, kad je važno, samo se okrenuti i vidjeti da su prestali.”
“LOKALNA SAMOUPRAVA”
1909. godine u Visokom
Načelnik Salihaga Šehović
Podnačelnik Niko Nikolić
Zastupnici:
Mujaga H. Ibrahimagić, Avdaga Mulagić, Hamdija Hadžiahmetagić, Muhamedaga Hađiomerović, Vehbija Džonlagić, Josip Arnautović, Ivo Ćenić, Eskian Danon.
Gemeindenotaer: Notar zajednice, Mustafa effendija Sedlarević
Gemeindefinanzen: budžet zajednice 60 000 000 kuna neprocijenjeno bogatstvo i
4.000. 000k proc. bogatstva. Ovdje se misli na mal Općine
Zajednica troši oko 3.156 k u sanitarne svrhe. 1052 k u škoske/edukativne svrhe.
Potrebno 31.879 k
Pokriveno 34.132k
I onda idu ljudi, u principu bogati koji su radom stekli svoje mjesto u društvu, a ne bogatstvom kojem se ne vidi ni porijeklo, a kamo li zarada.
Apotheker: Apotekar Jan Halla
Kolonialwarenhaendler: kolonialni veleprodavac robe ručne izrade.
Sheiber Leopold, Oruč hadži Salih, Šehović Salihaga, braća Karamehić
Manufakturwarenhandlugen: Trgovina ručno rađenih proizvoda
Danon Heskija,Hamdaga H. Ahmetagić.
Getreidehaendler: trgovac žita
Vejsilaga H. Omerović, Damjan Plavšić, Braća Mulagić, Vehab effendija Hadžiahmetović.
Oporezovana proizvodnja i prodaja alkohla (rakija)
Damjan & Dionisije Plavšić, Miloš U. Jevrem Lazarević i Abraham Papo.
Sve su ovo bili građani Visokog, davno prije nas, ali su uspjeli neokaljan, nama vrati posuđeno isto onako kako ćemo i mi morati vratiti posuđeno našoj djeci, posebno vodu.
1945.g.
– 1945. g. Gradski NOO oformio službe za komunalne usluge, (Tržno nadzorništvo)
–
– 1946. g. održan sastanak u vezi gradskog vodovoda. Veliko kašnjenje radova.
–
– 1947. g. Formirano preduzeće za komunalne i zanatske poslove „Grakmus“
–
– 1952. g. Formirana ustanova za komunalne poslove i pijačnu upravu.
–
– 1963. g. Formirano posebno Komunalno preduzeće u Visokom na čelu sa Sulejmanom Hadžimehmedagić-Veliki i drugim.
2014. g.
– 2014. g. Bit će popet novosti, o njima vrijeme treba da sudi, ne ja, jer bih možda bio subjektivan zbog materine firme u kojoj je penziju dočekala.
– Bit će šta bude, ali mi izgleda da će biti slično onoj koje je egzistiralo kad je uspon Visokog izgledao nezaustavljiv. Uspjeli su sačuvati sve što nam je dano na korištenje, pa se i danas sve nalazi kod nas. Želja mi je da tako postupi i JKP Visoko d.d. makar, dva moja dobra prijatelja ne bili više “važna raja”, sve jedno kad će ih biti više prema radnim cjelinama.
Ako ima kome da se ne sviđa nek digne ramena, pa ih ponovo spusti, uzeli smo
vrijeme za svjedoka, pa neka bude kako će biti, jer Visoko kreće ponovo naprijed.
“Hladnjača” u kojoj su komunalci vukli meso do mesara.