Svoj zanat je iskalio još u prvim godinama školovanja u Sarajevu, gdje je završio Srednju umjetničku školu. U to vrijeme bilo je skoro nemoguće nabaviti profesionalnu opremu za tetoviranje, pa je uz pomoć prijateljice došao do improvizovane sprave koja je imala istu namjenu. Taj princip rada koristili su i mnogi tattoo majstori iz regije.
Prva tattoo slika krasila je njegovog prijatelja, prije osam ili devet godina – ne sjeća se ni Mirza tačno, a ubrzo je u Tuzli nabavio i profesionalnu mašinu za tetoviranje, te su se krenuli nizati radovi i kreacije. Većinu tetovaža u tom periodu radio je za poznanike i prijateljime u svom ili njihovom domu. Za vrijeme prvog ciklusa studiranja Mirza je živio u Sarajevu, a rente je uspijevao platiti zahvaljujući sredstvima koja je zarađivao slikanjem i tetoviranjem.
Prisjeća se Mirza početka 2000-ih, vremena kada je u Sarajevu bio mali broj tattoo majstora, a još manje ljudi spremno da se tetovira.
To vrijeme nije obilježavala sadašnja ekspanzija interneta i dosta manje se znalo o procesu tetoviranja. Ljudi su iz prostog neznanja dolazili sa strahom da čitav proces izuzetno boli, te su često imali običaj preblijediti na prvi zvuk mašinice. Mnogi su morali ići na umivanje hladnom vodom nakon prvih linija iglom. Također, konstatuje kako su žene mnogo hrabrije i bolje podnose ovaj proces ukrašavanja. Postoje i određeni ljudi koji uživaju u ovoj vrsti boli, mada nisu brojni. A sama bol je zanemariva, ali ipak prisutna.
Vremenom su se nanizali mnogi čudni i izazovni projekti, ali dosta radova su zapravo prepravke starih tetovaža, kao što su imena bivših djevojaka. Izazov za Mirzu predstavljaju veliki projekti poput crteža koji zauzimaju kompletnu površinu leđa ili jedne ruke. Često ovakve projekte radi za strance, koji imaju izrazito poštovanje za tattoo majstore i njihovo umijeće, te njihove ideje realizuje prvenstveno kroz crtež, a potom i na tijelu. Veoma je bitno da kroz kompletan proces, od pripreme ideje, samog tetoviranja, pa potom održavanja tetovaže, klijent vjeruje majstoru kojem se obratio i redovno se konsultuje sa njim.
Mirza želi biti kreativan i slobodan u procesu tetoviranja, ali garantuje da, iako za platno koristi tuđu kožu – niko neće biti nezadovoljan. To je, naravno, škakljivo jer ukusi nisu isti, čak ni slični kod mnogo ljudi, ali vjeruje da ima dobru mogućnost procjene ljudi i njihovih želja, zbog čega provede određeno vrijeme sa klijentom, u razgovoru i analizi istih.
Ovom umjetniku je slikarstvo životna ljubav koju ispoljava kroz skoro svakodnevni rad, bilježeći emocije kroz motive koje želi iskazati na platnu. Skroman broj kolektivnih izložbi krasi Mirzinu slikarsku biografiju, ali već neko vrijeme radi na tome da izlaže i samostalno. Član je Udruženja likovnih umjetnika Visoko, Likum 76, koje svake godine organizuje likovnu koloniju i nekoliko značajnih izložbi.
Ideju o otvaranju samostalnog studija za tetoviranje stavlja u drugi plan. Mirza se ne želi vezati za jedno mjesto, već ostaviti prostor za spontanost i uživanje, mogućnost da bira projekte i klijente, rad sa prijateljima i dragim ljudima; novac ne smije biti presudan. Za majstore koji kreću od nule nije lako obezbijediti svu potrebnu opremu te pokriti početne troškove. Dugogodišnji rad i prijateljstvo sa ljudima iz branše omogućili su mu da posjeduje sve što je potrebno.
Dok smo pregledavali galeriju fotografija Mirzinih radova (neke možete vidjeti u našoj galeriji iznad teksta), upitali smo za ukupan broj dosadašnjih radova. Naš gost je skromno izbjegavao da pretjera sa kvantitetom te tačan broj i ne zna jer nije imao priliku sve zabilježiti.
Nekoliko ljetnih sezona je proveo u Neumu, tetovirajući. Pamti to kao predivno iskustvo, upoznavanje dragih ljudi i lijepo druženje. 2007.godine je u istom gradu učestvovao na Festivalu crtanog filma sa učenicima svoje srednje škole i četiri iduće godine bio dio ekipe festivala. Tu je upoznao čovjeka iz svog rodnog grada koji ga je nakon određenog vremena pozvao nazad u Neum, u želji da omogući Mirzi da crta portrete. Pri polasku, spakovao je i svoju mašinicu za tetoviranje, sa ciljem da jednom klijentu ispravi tuđi rad. To ljeto je na kraju proveo svakodnevno tetovirajući, ne uradivši nijedan portret.
Dvije zanimljive i izazazovne godine proveo je u Vojvodini. Taj period je iskoristio za usavršavanje svog majstorstva, ali ga ipak više pamti po ljudima koji su mu uljepšali to vrijeme učinivši ga nezaboravnim dijelom njegovog života.
U razgovoru o rizicima i nuspojavama, saznali smo da boja koja se koristi za tetoviranje svakako može izazivati neku vrstu alergije. Mirza preporučuje da se klijent koji želi tetovažu prvenstveno testira na alergije. Kategorički odbija tetovirati ljude koji su alergični i mogu imati nepoželjne posljedice. Također, odbija raditi preko jakih ožiljaka.
Česti su zahtjevi za prepravkama, ali ima ljudi koji žele u potpunosti ukloniti tetovažu. Prepravka je lakša opcija, s obzirom da je proces uklanjanja tetovaže izrazito skup, te pored brojnih kampanja i garancija koje govore suprotno, Mirza smatra da ovaj proces ipak ostavlja bar manje ožiljke. Pretpostavlja da se dodatnim plastičnim operacijama to može sanirati, ali nije imao priliku susretati se sa tim. Maloljetnike ni u kojem slučaju ne želi tetovirati bez pismenog odobrenja, ili u boljem slučaju-prisustva roditelja. 
Federalna.ba/Visoko.co.ba