Kad sam bio dijete, odrastao sam u finom komšiluku i ambijentu. U toj Jugi je bilo zelenila u baščama, cvijeća, trave, a u komšije preko puta, su bile razne domaće životinje. Bila je tu krava, koze, jarac, ovce, pa samim tim i jarčići i janjad. Imam sliku iz djetinjstva sa jarčićem i janjetom, i to je jedna od najdražih slika iz djetinjstva. Nezaobilazna domaća životinja kod nas, u avlijama i baščama, bilo na selu ili gradu, barem u našim okolnostima u Visokom, gdje se to može praktikovati, su bile kokoške, a posebno ako se moglo i horoz.
Pijetao ili horoz, meni draže kao horoz, je ostavio specifičan dojam na mene kad sam bio dijete, a evo i danas vidim neke elemente horoza i kokošinjca u našem društvu. Na televiziji se već duže vrijeme emituje turska serija o sultanu Sulejmanu, koju sam pregledao 15 minuta, i izvukao sljedeći zaključak. Sule je horoz, a oko njega su kokoške i srozaše Suleta u istorijskom značaju na nekog lika iz sapunica. Nisam ovu seriju dalje ni gledao, jer ne volim kokodakanje, spletke, mahalanje i ta sranja, a nije mi drago vidjeti kako se od neke historijske ličnosti pravi cirkus.
Imamo i mi našeg lokalnog horoza, i on je okružen ženama, i oko njega se pravi cirkus, i njemu će dohakati Hurem, doušnici, mahalski paraziti, izdajice, lažni prijatelji, lažni neprijatelji, dok on kukuriče na ogradi, neko mu sprema kazan za čorbu, a za to vrijeme, njegove vjerne koke su se posakrivale po grmovima raznim. Samo se može nadati da je kvalitetan i plodan horoz, pa da ga kazan ne proguta. Politički kazan. Gdje se koke pitaju, horoz završi u kazanu.
Posmatrajući te domaće životinje svakodnevno, zapazio sam da horoz igra veliku ulogu u svemu tome. Čak i druge životinje, koje ne pripadaju peradi, imaju nekog respekta prema horozu. Prema islamskom tumačenju, horoz može vidjeti meleka, a magarac šejtana. Horoz u zoru kukuriče, najavljuje svitanje, poput mujezina, ali za razliku od mujezina, on može vidjeti meleke koji se spuštaju u ranu zoru, kada se dove najbolje primaju. Tako da je horoz lafčina u nekoliko segmenata.
Horoz je poligamni mužijak, što znaći da ima više koka, sa kojim se pari, i tako one snesu jaja, neka se izlegu u piliće, a neka u kajganu, na oko ili čimbur. I čovjek može biti poput horoza u islamskom tumačenju braka, može imati četiri žene, ali da preuzme sve obaveze prema svakoj od njih, tako da nijedna nije zakinuta u odnosu na drugu. Horoz je lafčina, bez daljnjeg.
Međutim, šta se dešava kada horoz malo popusti pažnju prema ponašanju kokošaka u kokošinjcu, unutar bašče ili van nje. Desi se da se koke „pohase“ što se kaže, i počnu kokodakati i tumarati svuda, osile se, ne gledaju ni na šta oko sebe, ne obaziru se na mišljenje horoza ili bilo koga u tom biotopu. Horozu ne smije biti svejedno, jer kad se koke osile, onda one hoće i preko taraba drugog horoza prešmekati, uletiti u tuđe, zabelajiti, a valja njemu onda zauzimati zaštitnički stav i djelovati tako, iako su koke svojom bezobzirnošću dovele ga u takvu situaciju. Zijanit će horoz pokoju perku iz širokog spektra boja u njegovom pernatom oklopu, jer koliko god se prsio, njegov oklop je od perja, a oko njega su koke, a zna se kakve su koke, pljesneš rukama i one se razbježe. Osta horoz sam, na otvorenom, a drugi horozi nikad ne napadaju sami, već se udruže protiv jednog i kad njega savladaju, onda se tek između sebe rastale ili pomarišu, ovisno o kakvim se imanju, ali i kokama radi.
Evo, u Visokom, mi imamo jednog posebnog horoza. Fino mu je imanje, ima dobru reputaciju, zna kvalitetno kukuriknuti, ali i kod njega je oklop od perja, a okružen je kokoškama. Kada sam gledao one obrazovne emisije o domaćim životinjama, primjetio sam da horoz kada hoće da izvidi stanje na imanju, malo frajerski prošeta okolo, i onda ako vidi kakvu neozbiljnost kod koka, odmah se zaskoći, i malo je ili njih kljunom i kukurikom naruži i nastavi šetati kao Mulo po Kožari. Ja još nisam vidio našeg horoza da je to uradio, barem ne sa svojim kokama. Nešto je preko taraba kukurikao na druge horoze i tako, ali u svom na svom, kokoške mu prave cirkus.
Da odmah damo jedan primjer, iz stvarnog života. Naime, od glavnog kokošinjca se zatražilo da se objave njihova primanja, u javnim sektorima, odnosno kokošinjcima. Tražili novinari i javnost, pa se onda na to čak nadovezao i glavni horoz, kao pozitivno i prijatno iznenađenje, ali kokoške ne haju. Odgovor je bio na nivou odgovora roditelja kada ga dijete pita nešto što mu roditelj nema razloga ni interesa da mu odgovori, pa se onda djetetu dadne neki neodređeni odgovor, da ne bi dijete moglo imati prostora da opet pita. Možda je i horoz tako htio, da on kao na fol kukurikne, koke iskokodaću nešto besmisleno, i onda nikom ništa na to sve. Ali nismo ni mi tolike budale.
Ako horoz misli, da ovom igrom neće sebe dovesti u situaciju da mu se koke ne poćnu kakiti po glavi nakon određenog vremena, onda se horoz grdno vara, i zaluđen je svojom ulogom glavnog horoza, kome su sve koke i pilići podređeni, a on gordo stoji na tarabi i kukuriče na sav glas, moćno, dok mu se šarenilo perja presijava na suncu. Niti smo mi dobili odgovor, niti je njegov upit bio zadovoljen, niti su se kokoške opametile poslije toga. A kokoške k'o kokoške, mahnite i blesave. Umjesto da se primire, uhvate se kokošinjca i svoje avlije, one otišle dalje u tuđu avliju, i tamo se šepure i kokodaću. Ima ona stara izreka, nije žvaka za seljaka, jer ko ne zna žvakati, on mljacka, otvara usta kao kit, i žvače i kad treba i kad ne treba, odnosno nema mjere ni osjećaja. Tako isto, nije Italija za kokoš, guvno je za kokoš, da prebire po avliji, ne bi li neko zrno ubola.
Ima još jedan mali primjer, jednog horoščića, koji da bi svoju mezimicu uhljebio kod velike koke, se ulizivao velikom gazdi horozu, piskarao nebuloze u kojim je pokušavao da ocrni sokola, u tome svemu se isprovaljivao, a kad su mu mezimicu uhljebili, on prestao da lizanjem horozove male roze guze. Pa to je bezobrazluk prema glavnog horozu, to je sitni interes, ako si mangup, i podržavaš horoza, onda si sa njim uvijek i vazda, šta god treba, on kukurikom a ti skokom, uvijek na bedemu kokošinjca, ispred horoza, pa taman vuk krenuo ti ga braniš. A ne miševski, zaposli ti mezimicu, a ti onda kao dvojnik Fahre Radončića, uhvatiš se šaltera, kancelarije, i lagano šetnjom kroz imanje, a horoz više nije ni bitan, može i krepat. Jadno je to. Ja bih barem ostao dosljedan sve dok treba, a ne dok meni treba.
Svaka priča mora imati neko naravoučenije, neku poruku, pouku, zaključak, nešto što je logično kroz priču i na kraju priče, i što aludira na nešto što se može desiti poslije priče. Visočki horoz je dobar horoz, kao i svaki horoz, on preleti nekad tamo gdje ne treba, ali mora se, jer je konkurencija uvijek u akciji. Ali nekako u ovom našem svijetu, BH svijetu, pa i Visokom, ko god da valja ili ima potencijala, nikad nije okružen ljudima koji valjaju, već neki mediokritetima licemjerima, koji na kraju i vođu uvale u govna iz kojih ga ni kran ne može izvaditi. Tito, Alija, Nijaz, Halim, sve su to ljudi koji imaju vrijednost, ali je okruženje najveća boljka. Interesantno je svi oni privatno, vrlo dobro održavaju rad red i disciplinu, i zna se gdje je kome mjesto, od firmi do kuće, ali u politici, profulaju u odabiru, i postave pogrešne ljude na prava mjesta.
Primjer, komparacijom firme i općine, horoz je napravio polarizaciju sastava, firmu vode raja i porodica horoza, a općinu kokoške, firma je njegova, a općina nije, iako bi trebala biti, barem u nastojanjima, da bi nam bilo bolje, jer horoz nema izbora ako želi da uspije, mora se u Općini ili stranci, ponašati kao u firmi, i paziti na odabir, jer u firmi ga košta plasman i zarada, a u politici, u općini, rezultat na izborima, i vlast. Sve dok horoz ne odlući šta mu je bitnije, firma ili vlast, dok ne shvati da to dvoje ne ide, jer kad kroz vlast ubaciš firmu u protoke novca i poslovnih prilika, kada izgubiš vlast, izbace te iz protoka, i smanji se dotok novca. Sve dok horoz ne shvati, da kokoškama ne smiješ dati prostora da kokodaću previše, jer kad veliki gazda vidi da horoz nema više kontrole nad kokoškama, kazan se sprema za starog horoza, a glanc novi, koji ne benda koke ni sekunde, se dovodi u avliju.
Kažu da nekad čovjek od svoje neke fantazije, ne vidi šumu od drveća, tako isto nekad horoz, od sjaja svog perja, ne vidi belaj od kokoški, a kada vidi, to će biti kasno, jer što koke mogu nasrati za godinu dana, to horoz ne može za dva mandata. A ja još nisam vidio horoza da ćisti govna od kokoški, a vidio sam horoza u kazanu kako se krčka, dok drugi, novi, frajerski šeta po avliji, a svi mu se sklanjaju sa puta, jer je on je zaveo pravi red u svojoj avliji. I pored svega, žao bi mi bilo da ovaj horoz strada zbog kokoški, jer sam nekako od djetinjstva, zavolio horoze, u avliji preko puta.