Na žalost mnogih bahila i neprijatelja Visočke čaršije i njenih građana, Općina Visoko iz dana u dan krupnim koracima ide ispred drugih ili bolje reći ide ispred vremena. To i ne treba da čudi, odnosno to može da čudi samo one koji ne poznaju dovoljno Kraljevski grad, njegove promućurne stanovnike i njegove prvake koji su nekako historijski predodređeni da budu različiti i napredniji od drugih. Trend razvoja i napretka na sreću svih nas domoljuba hvala uzvišenom Gospodaru nije zaustavljen ni u ovom ahirizemanskom vremenu. Mnoge činjenice ukazuju da Visoko uvijek ide korak ispred svog okruženja, a na neke ću podsjetiti da ih ne zaboravimo.
Nemojte mi zamjeriti, ali krenut ću od promocije projekta izgradnje mini hidroelektrana na rijekama Bosni i Fojnici. Naravno i druge općine imaju svoje mini hidroelektrane, ali mi smo specifični jer izgradnju naših visočkih mini-hidroelektrana ne iniciraju privatnici koji hoće da iskoriste naše resurse i da ugodno od istih žive, već naprotiv, to radi naše rekonstruisano JP Visokogas koje nam zamalo uzeše dušmani, odnosno sada JP „Visoko Ekoenergija“, koje ujedno dokazuje da su pokrenute reforme javnog sektora u Visokom itekako potrebne, još ako znamo da je ovo novo JP Visoko-Ekoenergija u 100% vlasništvu Općine tj. građana, a onda kad to sve znamo, sam po sebi se nameće zaključak da će građani Općine Visoko pored aerodroma, piramida i slično, imati i svoje mini-hidroelektrane od čije će se dobiti u budućnosti razvijati infrastrukturni projekti na našoj općini koji će poboljšati naš životni ambijent.
Iskreno se nadam da se JP Visoko Ekoenergija neće zaustaviti samo na ovim elektroenergetskim projektima te da će nastavati i sa novim projektima npr. istraživanja ogromnih rudnih bogatstva na područjima Podvinaca u kojima se po nekim pouzdanim istraživanjima nalaze velike količine uglja, a siguran sam da je novo rukovodstvo, novog JP Visoko Ekoenergija razmišljalo u tom pravcu, jer kako sada stvari stoje u budućnosti će potražnja za ugljem biti znatno veća u odnosu na plin, koji je daleko, a ugalj nam je eto na kućnom pragu.
Sport i kultura kao strategija budućeg razvoja
Nadalje, Visoko je specifično i jedinstveno i po tome da od pogona u kojima su generacije i generacije stanovnika općine Visoko, a bogami i drugih susjednih općina, zarađivale hljeb sada prave sportske terene za rekreaciju dok tereni koji su za to namijenjeni propadaju. Visočani su specifični i po tome što izgrađuju i novi kulturni centar za čije će se samo vanjsko uređenje prema usvojenom programu kapitalnih ulaganja za 2014. godinu iz trezorskog budžeta izdvojiti 140.000,00 KM, dok se na drugoj strani udruženja i sportski klubovi koji su simboli naše općine nalaze pred gašenjem, pa se stoga nameće i pitanje ko će u tom kulturnom centru proizvoditi kulturne sadržaje i promovisati našu kulturu, historiju i običaje.
Bojim se da u tim i takvim centrima u budućnosti ne budemo samo upoznavali kulturu i običaje naših bratskih zemalja. Dok iniciramo izgradnju mini-hidroelektrana i dok pravimo kulturne centre, većina građana nama pitke vode, i pored činjenice da naše njive na kojima se vrše istraživanja obiluju enormnim rezervama pitke vode. Također jedna velika većina građana kuburi i sa kanalizacionom, putnom kao i svim drugim infrastrukturnim mrežama koje su preduslov za neki budući razvoj, a prije svega život dostojnog čovjeka. Ukratko mi u ovoj progresivnoj i urbanoj zajednici još sanjamo o osnovnim uslovima za život koji nas ujedno čine civilizovanim i kulturnim.
Škole, djeca, psi, kockarnice
Samo je u Visokom normalno da nam djecu i profesore napadnu psi lutalice, a da o tome od odgovornih niko ni nehaje. Da nam se djeca obrazuju i da imamo škole koje nemaju adekvatnih uslova za obavljanje nastave, naumpadne nam samo kada djeca zagalame na putu ispod naših prozora, pa nam nekad i to zasmeta, jer ne možemo dubokoumno razmišljati o nekim novim historijskim projektima za našu lokalnu zajednicu. Nažalost samo je u Visokom moguće i normalno da se lokalna vlast proglašava ne nadležnim za škole u koje idu naša djeca, samo je u Visokom moguće da se prva mjera štednje odnosila na smanjenje participacije učenicima i studentima, a uz to su nam puna usta mladih i njihove perspektive, samo je u Visokom moguće da se uz škole legalizuju kafane, kockarnice i sl. i da se to, što je još žalosnije u zvaničnim izvještajima o radu aktuelne vlasti navodi kao uspjeh.
Nadalje, promućurni i tradicionalno (ne)sposobni Visočani su u postratnim godinama uspjeli kako to narod voli kazati, “svesti u ravan” gotovo sve brendirane kompanije po kojima smo nadaleko bili poznati kao privredni trgovački giganti. Specifični smo i po tome da kad se pojavi neko da ono što smo mi sveli u ravan, pokuša izvaditi, mi mu se onda onako ponosno visočki kako samo mi znamo isprsimo i kažemo da je “došlo“ i da nije autohtoni Visočanin. Mnogo je još primjera koji nam ukazuje na naš nezaustavljivi napredak, a kojih smo mi svi manje ili više svjesni u onoj mjeri u kojoj hoćemo da budemo svjesni. Ono čega u budućnosti moramo biti svjesni jeste činjenica da smo mi sami sebi najveći neprijatelji i da smo mi sami krivi za ovo silno i nezaustavljivo napredovanje. Kažem, mi, jer smo mi svih ovih godina birali jedne te iste da nas vode ka napretku. Nadam se da ćemo se i mi sami početi popravljati kako bi mogli izabrati neke druge ljude da nas neću reći vode, jer znamo ko se vodi, već ću kazati predstavljaju i bore se za naše interese, nekako mi ovo zvuči ozbiljnije i ljepše.
Na kraju želim da nam napomenem da u pripravnosti imamo šlaufe da ne bi ne daj bože poplavili od budućih hidroelektrana.
(Foto: Mensud Bečar)