Prateći rad i ponašanje naših vlasti i njihovih lidera, dolazim do zaključka da ljudi koji su u vlasti imaju osobine samodopadnosti ili napumpanog ega. Naime naši vlastodršci, a posebno lideri imaju neodoljivu želju i potrebu da budu primijećeni i da im se iskazuje osjećaj divljenja. Oni duboko vjeruju da su važniji i bolji od drugih ljudi, te stoga slabo ili gotovo nikako ne vrednuju mišljenje i osjećaje drugih ljudi koji ne pripadaju njihovom krugu.
Naši vlastodršci sebe neosnovano i bez argumenata u svojim mislima podižu na tron, a u ćemu im dodatno pomažu ulizice koje ih okružuju i koje im hvalospjevima o njihovim individualnim sposobnosti i kvalitetima podilaze nastojeći tako da ostvare svoje sitne interese.
Sve osobe koje pri sebi imaju osobine samodopadnosti ujedno imaju i poremećaj u komunikaciji sa drugima, zato jer smatraju da su oni najpametniji i da je njihov stav jedino ispravan. Takve osobe imaju unaprijed definisana očekivanja oko toga kako bi se drugi trebali ophoditi s njima i prema njima. Tako da naši vlastodršci unaprijed, često puta i bez razgovora isključuju mišljenja i stavove drugih ljudi i iste smatraju bezvrijednim i što je još gore neprijateljski usmjerenim lično protiv njih, te na sve moguće načine nastoje da takva mišljenja i stavove suzbiju koliko god je to moguće, pri tome ne birajući sredstva da to realizuju.
Samodopadni ili vlastodršci sa napumpanim egom ne prihvaćaju nikakvu kritiku, niti uopće hoće da je saslušaju bez obzira bila ona negativna ili pozitivna. Oni ne prihvataju kritiku samo zato jer se iza tog velikog ega krije krhko samopouzdanje, a koje produkt njihovog skromnog znanja.
Vlastodršci se prema svojim kritičarima ili bolje reći svima za koje oni smatraju da bi to mogli biti odnosno prema svima koji ne razmišljaju kao oni nastupaju sa unaprijed definisanom percepcijom da svi drugi trebaju da šute odnosno zašto bi uopće pričali, oni trebaju samo da slušaju i da se povinuju, jer su samo oni ti tj. vlastodršci od kojih se ima šta naučiti i čuti. Oni hoće da mi radimo samo ono što oni žele, da govorimo njihovim jezikom, da slušamo njihovim ušima, da gledamo njihovim očima, da nam određuju sposobnosti, da nas zapošljavaju po svom nahođenju i kriterijima, a pri tome žive sa naših leđa ništa ne doprinoseći. Tako se ponašaju diktatori koji hoće da su novi faraoni odnosno hoće da se poistovijete s Bogom.
Na našu žalost takvi sa napumpanim egom ubijeđeni u svoje liderske i reformatorske sposbnosti ne vide pravu stvarnost i realnu sliku stanja u kojem se nalazimo.
Kako bi spasili i sebi i njih moramo naše vlastodršce upoznati sa stvarnošću. Moramo našim napumpanim vlastodršcima kazati da ne znaju da vode državu i narod, da tome nisu vični i da konačno trebaju početi slušati puls napaćenog i besperspektivnog naroda, koji iz dana u dana odumire.
Ukoliko to ne uradimo ili ne zamijenimo ove, nekim drugim, mrka nam je kapa.
G.L.