U poslijednje vrijeme, svjedoci smo svakodnevnih posjeta Turskih državljana, biznismena, političara, koje je naša najdraža politička stranka organizovala i koji samo dobro našem gradu mogu donijeti. Ko bi se nadao, da će poslije Semira Osmanagića, nekadašnje stranke SDA, a sada SDA d.j.l, koji su najviše doprinijeli afirmaciji grada i njegovih potencijala, Visoko od jednom, postati jedna rastuća popularna destinacija na svijetu. Ko bi se nadao, takvom jednom pozitivnom razvoju događaja. Ko bi to mogao pretpostaviti, od jednog gradića na izdisaju, da će odjednom doživjeti renesansu i postati interesno stjecište međunarodnog karaktera.
U Visokom ovih dana boravi jedna mnogobrojna internacionalna ekipa posjetilaca, koju čine osobe iz raznih profesija, razni stručnjaci iz različitih domena, konzularni predstavnici, umjetnici raznih fahova, jedna veoma šarenolika ekipa ljudi, koji su u Visoko došli sa zanimacijom i konkretnim interesima. Na čelu ove velike grupe entuzijasta, nalazi se Džon Obraz (John Obraz, iz Iowe), američki državljanin, koji već dugi niz godina živi kao dopisnik u Visokom i koji se kako sam kaže, osjeća kao kod kuće, jer mu mentalitet visočke populacije savršeno odgovara. S obzirom da je ovaj međunardni tim posjetilaca dosta brojan, sasvim opravdano je da ih sve redom nabrojio, poimenično i sa okvirnim informacijama o svima njima ponaosob. Ova posjeta i posjetioci, su nekako podsjetili da je sve moguće, da nikad ne treba gledati optimistično, negativno, nego samo pozitivno naprijed i samo naprijed.
Dakle, pored vođe Džona Obraza, tu su još i:
Pak Šu, Južno Korejski član tima za razvoj industrijske saradnje. Rina Ka, italijanska glumica, član nevladine organizacije za razvoj saradnje amaterskih kazališta. Lija Ba, arhitektica iz Francuske, porijeklom iz Ghane, kao član međunarodne ekspertne komisije za kreativni urbanizam. Ton Že, francuski glumac u usponu, poznat po ulozi ulizice njemačkim okupatorskim snagama, koji je u Visoko došao kao član međunarodne organizacije za pronalazak mladih talenata za filmsku industriju u Evropi.
Tu je i američka predstavnica za odnose za javnošću, Džil Koš, koja je došla na inicijativu Američke ambasade, u cilju usavršavanja ove specifićne djelatnosti u organima javne uprave. Dalje imamo još dosta zanimljivih posjetilaca. Dije V'nago, iz Senegala, član afričke privredne agencije za razvoj i privrednu saradnju zemalja u razvoju. Lji Go, kineski glumac i osnivač međunarodne karataške organizacije. Vasko Beje, istaknuti član ministarstva za socijalna pitanja Portugala. Mosa Nime i Mosa Bise, ekonomski stručnjaci iz Nigerije. Hans Grosenscheisen, njemački stručnjak za razvoj projekata javne uprave. Mudrimir Latinović iz Hrvatske, kao stručnjak za planiranje projekata od općeg dobra. Ratoljub Ravnogorski, iz Srbije, umjetnik koji od starog naoružanja pravi fascinante umjetničke instalacije. Veoma zanimljiv posjetioc je i mladi Vimsti Tatuki iz Finske, koji je sa posebnom željom došao u Visoko, da napravi dokumentarac o restauriranom Starom Gradu Visoki, koji leži na najvećoj misteriji od brda Visočice ili Piramide Sunca, ovisno iz koje interesne sfere gledate na ovu pojavu.
Nadalje, tu je i bugarski privrednik Dimitar Poplahovljev, ruski industrijalac Sergej Hamalov, makedonska pravnica Katarina Potplačenovska, engleski historičar David Lie, švedski investitor Jonas Talson, ekscentrični privrednik iz Mozambika, M'Ojne Nim'e. Pored njih tu je i Ha Pam iz Nepala, mladi arheolog. Muna Fiki iz Katara, predstavnik grupe šeika zainteresovanih za izgradnju najvećeg aerodroma u Evropi u Visokom. I za kraj, najviše nas je svojom umirijućom pojavom impresionirao talijanski investitor u domaću proizvodnju, poznati Luca Apaurini.
Imali smo priliku razgovarati sa ovim veoma interesantnim posjetiocima, koji su nam izrazili ozbilje želje da ovdje ostanu određeni period vremena, koji bi im dovoljan da se razviju dugoročni projekti, u korist zajednice na općini Visoko. Pored najvećeg aerodroma u Evropi, čuli smo još dosta interesantnih planova i projekata, što budi veliku nadu u bolju budućnost grada Visokog i njegove okoline. Ono što smo sa velikim iznenađenjem primjetili, jeste brzina sa kojom su se ovi posjetioci stopili sa okolinom, u svakom smislu i jednostavno su postali sasvim normalni članovi naše gostoljubive lokalne zajednice.
Ono sa čim su bili prijatno iznenađeni, je da su zatekli grad sa dječijim igralištima na svakom mogućem mjestu, veliku pješačku zonu sa dosta ugostiteljskih objekata sa ugodnom i lijepom atmosferom, čistom obalom rijeke, velikom ekološkom kulturom i čistoćom grada i prirode općenito. Zatim, naveli su još i da su zapanjeni svakodnevnom kulturom stanovnika, na ulici, na javnim mjestima, u saobraćaju, jednostavno nisu mogli da vjeruju da je kulturna svijest građana na tolikom nivou, da su se čak neki posjetioci iz razvijenih zemalja svijeta pozitivno iznenadili.
Veoma je teško opisati osjećaj, koji je ispunio naše duše, kada smo vidjeli kako su ljudi koji su došli sa svih strana svijeta, tako se pozitivno iznenadili sa stanjem u našem lokalnom društvu, nisu mogli da vjeruju da su žene u organima javne uprave toliko uključene i sposobne, efikasne, da se to čak ni na zapadu ne može naći, u tolikoj mjeri. Ostaje samo nada, da će neki od ovih projekata koje su međunarodni posjetioci donijeli sa sobom, biti ozbiljno razmotreni od odgovornih i nadležnih ljudi i da se neće desiti kao nekad u tamnoj prošlosti, da projekti budu nasumice forsirani, zbog stranačkih i među stranačkih talova i interesa, koji su unazadali i unakazali Visoko u tamnom periodu historije ovog malog grada.
Gospodin Đon Obraz
Ova posjeta Visokom, je pokazatelj da se tamna vremena mogu vratiti za čas, jer iako nam je sada dobro, loši nikad ne spavaju, oni uvijek kuju planove da sve okrenu na svoj mlin, a kod njih je kila brašna skuplja od kile zlata. Ljudi koji dolaze iz raznih zemalja, imaju slična iskustva i kod njih ima lopova, fakina, koji se ne odnose lijepo prema narodu, kojem je narod dao poslove, hljeb u ruke, dao im sve, a onda oni u tom odsudnom momentu, za dobrobit društva, su odlučili da se okoriste sami, maksimalno koliko mogu, na štetu naroda i države. Srećom, takva vremena su iza nas, narod i političari ovog grada i države su došli „tobe“, i sada je samo opći interes najvažniji, a stranački je marginaliziran toliko, da se komotno može i bez stranaka u budućnosti.
Ali daju nam opravdanu nadu ovi posjeti stranih interesanata, jer Visoko ima potencijala, u ljudima, u resursima, samo ih treba sačuvati od neljudi i parazita. Visoko je divno mjesto, poznato je od davnina, u zadnjih 20 godina pod vođstvom lokalnih političkih stranaka, živjeti je ovdje milina. Visoko je oživjelo, projekti uređenja centra grada se gomilaju, u općini ne znaju ni sami koji da izaberu, tolika je pomama, multikultura je u cvatu, centar u Prijekom koji se gradi će po svim prilikama biti premali, pa nam strani posjetioci predlažu da se WEMA pretvori u veliki multikulturni centar, koji će biti poznatiji i veći od onog Gugenhajmovog u Bilbau u Španiji.
I za kraj, istaknuo bih zanimljivu izjavu i zapažanje Džona Obraza, koji je rekao, da kada je došao u Visoko i dok je razgovarao i radio sa lokalnim političarima i biznismenima, da su svi oni koristili jedan izraz, koji su koristili da mu dokažu da su pošteni, ali koji se kojom koincidencijom poklapao sa njegovim imenom i prezimenom. Gospodin Džon Obraz nam je na sve ovo zaključno rekao, da bi se svi ovi ljudi sa kojima se u početku susreo, trebali svi prediti svoja imena i prezimena u njegovo, jer su suštinski i istinski svi oni jedan Džon Obraz.