U danima iza nas, dok kiša nije bježala s prozora, a moje slobodno vrijeme nakon posla bilo trošeno među zidovima doma, razmišljao sam kako čovjek stiče unutrašnji mentalni red, kako postiže uređen sistem percipiranja, usvajanja znanja, razmišljanja, kako postiže čvrste stavove, principijelnost, dosljednost u ponašanju, osim odgoja i edukacije posredstvom govornog i pisanog jezika, opaski i kritike drugih?!
Da li samo posredstvom jezika? Onoga što čuje ili pročita? Zašto ne i onoga što vidi, kada je fenomenologija vizualne percepcije pokazala da se najveći dio pozitivnih saznanja od najranijih dana stiče čulom vida, ne samo pojedinačnih predmeta ili osoba, nego njihovih međuodnosa, međuzavisnosti, ophodnja, atmosfere u kojoj se sve to odigrava. Kakvi su odgovori na sve ovo jednog prosječnog stanovnika naše općine, kojem nije ispran mozak i koji još uvijek ima objektivan kritički sud?
Osnovna hipoteza je izvjesna: nestrukturiran, nedovoljno estetiziran, bez sistema uređen interni ili eksterni prostor, grad, mahala, zemlja već u startu su sigurna baza proizvođenja i perpetuiranja nestrukturiranog, nesistematičnog i nedestiniranog duha onih koji su u njemu.
Čovjek se dakle formira na osnovu početnih verbalnih, audio i vizualnih inputa koje dobije od mikro i makro okoline u kojoj obitava, odnosno se socijalizira.
Postavlja se pitanje može li u našem gradu posjedovati kulturu urbanog življenja njen stanovnik, gdje su pored ulice, na trotoarima kante za smeće (ako ih uopće i ima) koje ni oblikom, ni kvantitetom ne zadovoljavaju potrebe bacanja otpadaka, kada na neki način su pješaci ugroženi i izloženi torturi i agresiji nesređenog, nestrukturiranog i neestetiziranog prostora, koji u svakome pobuđuje agresiju, koju na ovaj ili onaj način se mora ispoljiti.
Dodamo li tome frustracije druge vrste, strah od budućnosti uslijed nedostatka posla (jer je stranačka podobnost osnovni kriterij zapošljavanja), onda je jasno da ljudi čija je duša zagađena rogobatnošću onoga što oko sebe vide, čuju, osjećaju i pročitaju ne može biti ništa drugo nego patološki dobro nagrizena duša, duša bez sistema življenja, jer joj nesistemski riješena okolina to ne dozvoljava.
Također, veliku ulogu u koncipiranju sveukupne klime i atmosfere određenog mikro i makro miljea jednu od centralnih uloga igra ideološki predložak, bez obzira da li je on prvenstveno političke, vjerske, nacionalne ili druge provenijencije.
Svaka politička ideologija (posebno ona koja je dominantna na nižim nivoima – općini) nastoji da totalizira sveukupnost svih faktora jedne zajednice. Ona se izražava kroz informacijsko-komunikacijsko-propagandne sadržaje svih vrsta, u svim oblastima koje se mogu definisati na jednom području. To je posebno uočljivo kod nas gdje kreiranje lažne istine i atmosfere prelazi u oblik informacijske satanizacije kroz podobne medije.