SDA je nastala, kao potreba vremena, te kao nasušna potreba da se bošnjačko-muslimanski narod afirmira u političkom smislu i da konačno dokaže svoj patriotizam, pokaže se državotvornim, nakon punog stoljeća marginalizacije, majorizacije i diskriminacije. Slom komunizma i dolazak političkog pluralizma, uz borbu Bošnjaka za goli opstanak u toku protekle agresije, dali su SDA lidersku ulogu u borbi za očuvanjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta države BiH.
Sa ove vremenske distance uviđamo da to nikada nije bila, niti je to sada politička partija u pravom smilsu te riječi. To je više bio pokret oko kojeg su se okupile sve probosanske ili bolje reći probošnjačke snage sa jedinstvenim ciljem da se odbrani prije svega bošnjački integritet, a zatim i država od nemani koja ja imala za cilj uništiti bošnjački narod kao i pripadnike drugih naroda koji su BiH osjećali kao svojom jedinom domovinom.
Stranku SDA od samog njenog nastanka su pratili unutarstranački sukobi vodećih ljudi u stranci koji su protežu do dana današnjeg. Upravo ti konstani sukubi sujetnih esdeaovaca nisu dozvolili da SDA zauzme tu historijsku ulogu u lidernstvu nad Bošnjacima, odnosno nisu dozvolili SDA da iz jednog pokreta preraste u jednu državotvornu i modernu političku stranku za kojom Bošnjaci vape. SDA je ostala jedno nedonošće, sa brojnim anomalijama u razvoju na putu do jedne prave političke partije. Svakodnevni sukobi neprekidno izjedaju stranku iznutra i za posljedicu imaju stalne odlaske kvalitetnih kadrova iz stranke, od kojih se moglo nešto čuti i naučiti. To su oni kadrovi koji državi daju, a od nje ništa ne uzimaju. Današnji kadrovi uzimaju i od stranke i od države, žive od tuđeg rada, a takvi se nazivaju parazitima.
Prvi ozbiljni raskol u SDA desio se odlaskom Harisa Salijadžića koji je sa sobom povukao jedan određeni broj kvalitetnih kadrova, a kroz godine i značajan dio glasačkog tijela, što je sve za posljedicu imalo slabljenje direktnog uticaja SDA na rad zakonodavne i izvršne vlasti.
Strmoglavo i nezaustavljivo propadanje nekada najače stranke u BiH, posebno kod Bošnjaka, kreće od preseljenja na ahiret rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Od tog dana do danas, započela je sigurno najača i najprljavija borba za unutarstranačku prevlast, a sve s ciljem i u interesu očuvanja individualnog društvenog i političkog položaja, te stečevina nastalih u ratnom i poratnom periodu, zahvaljujući prvenstveno djelovanju kroz SDA.
Posljednja dešavanja u SDA predstavljaju samo nastavak te borbe i puta koji SDA vodi ka njenoj potpunoj marginalizaciji na političkoj sceni BiH. Da SDA neupitno propada najbolje, potvrđuju izborni razultati proteklih godina, koji nedvojbeno ukazuju da je SDA u krizi i da iz dana u dan gubi povjerenje svojih glasača, ali i najodanijih pristalica.
Aktuelna dešavanja u SDA samo iznenađuju one koji su živjeli u iluzijama da ova stranka može ponovo preuzeti primat nad liderstvom kod Bošnjaka kakvo su imali neposredno nakon agresije i one koji su još zaslijepljeni idejom koju je propagirao rahmetli Alija Izetbegović. Trenutni sukobi i borba koja se vodi za prevlasti ili narodnim rječnikom rečeno za fotelje je nagoviještena na kompromisnoj i famoznoj konveciji SDA koja je pokazala sav licemjerluk ljudi koji čine vrh te stranke i koja je ujedno pokazala da SDA više liči na nekadašnji savez komunista, jer su svi neistomišljenici trenutne vladajuće klike u vrhu SDA, ili svi oni koji još razmišljaju svojom glavom i kojih je istini za volju u toj partiji jako malo, jer su bukvalno pometeni iz te stranke. Pometeni su samo zato jer su javno kritikovali sav javašluk i neznanje vodećih ljudi koji su stranku zajedno sa svojim podanicima pretvorili u privatnu prčiju i iznevjerili uglavnom Bošnjake koji su svih ovih godina slijepo vjerovli kadrovicima te stranke nadajući se konačnom izlasku iz sivila u kojem se nalazimo. Istinski esdeaovci tj., oni koji imaju privilegiju da slobodno razmišljaju svojom glavom su stranku SDA doživljavali i doživljavaju kao stranku koja bi trebala da rješava kolektivne problema svih njenih građana i da za svakog građanina stvara bolji i povoljniji ambijent za življenje, a ne da služi samo za uhljebljivanje pojedinaca i članova njihove najbliže familije.
Zašto ovoj stranci nema spasa?
Mnogi su razlozi, ali najabitniji razlog su ljudi koji danas vode SDA na svim nivoima njenog organizovanja. Nemam lično ništa protiv njih, ali konačno moraju shvatiti da oni nisu kadar i da nemaju potencijal i znanje, ma koliko god to oni željeli da imaju, te da u ovim teškim i sudbonosnim vremenima za budućnost naše države i bošnjačkog naroda budu vođe i predstavnici jednog naroda. Današnja SDA ili bolje reći ljudi koji je vodu su daleko od suštinske ideje ove stranke zbog koje i osnovana. SDA se pretvorila u suštu suprotnost u odnosu na ideju njenog utemeljitelja, koji je upozorio svoje nasljednjika na činjenicu da stranka ne smije doći u ruke uskokrudnih činovnika i egoističnih ljudi koji stranku i politiku vide samo kao sredstvo za postizanje svojih ličnih ambicija i hirova.
Upravo ovaj aktuelni sukob ili bolje reći svi sukobi, u godinama iza preseljenja na bolji svijet predsjednika Alije Izetbegovića, dokazuje da su navedene tvrdnje rahmetli predsjednika o vrstama ljudi koji ne smiju doći o poziciju da vode stranku i koji će je odvesti u propast, ako dođu na čelo strank, tačne. Naime u situaciji kada bošnjački narod zna da je, u beznađu, žedan, gladan, bos, bez radnog mjesta, bez egzistencije, bez perspektive, ponovo upitan opstanak naroda, itd. vodeći SDA kadrovi nažalost sukobe ne vode radi navedenog, već radi svojih sitnomahalaških interese. Dakle, ono na šta je predsjednik upozoravao i protiv čega se borio je snašlo stranku SDA.
Bojim se da nam spasa nema
Stoga, uzimajući u obzir sve prednje navedeno, te rezultate vladanja esdeaovskih kadrovika svih ovih godina, a posebno stanje Bošnjka koje su svih ovih godina „predstavljali i borili“ se za njih i njihove interese i koji su im svih ovih godina omogućavali da ugodno žive u komoditetu koji nudi vlast, možemo samo zaključiti da sve što je nastalo mora i nestati, a tako je i sa strankom SDA.
Ukoliko pak, SDA ne želi da ne nestane sa političke scene vrijeme je za korjenito prestruktuiranje, u protivnom će konstantno akumulirani unutarstranački metež i sektašenje, kao i zaokupiranost međusobnim prepirkama, koliko god se one relativizirale i krile od javnosti, te nemogućnost hvatanja u koštac sa vanjskim političkim suparnicima i konkurentima, polučiti potpunim kolapsom.
Bošnjaci moraju shvatiti, a posebno to moraju shvatiti oni okorijeli esdeaovci koji su godinama vjerna glasačka mašina, odnosno hamali koji donose izborne rezultate od kojih oni nemaju ama baš nikakve koristi, da sadašnja SDA, odnosno ljudi koji je vode ne mogu biti protektor svebošnjačkih, ali i svebosanskohercegovačkih vrijednosti.
Ako navedeno Bošnjaci ne shvate na vrijeme i ne potraže nove ljude, odnosno ako ponovo ukažemo povjerenje ovakvoj SDA da bude naš prvi izbor bojim se da nam spasa nema.