Koliko se paganskih praznika proslavlja širom svijeta? Jedan od njih, Đurđevdan, npr., lijep je praznik, ali, ipak, predstavlja samo drevni paganski praznik s mitološkim predznakom, posvećen povratku proljeća.
A koliko nas i pomislimo obilježiti, ili bar pomenuti, 22. mart, Svjetski dan voda?
Voda je najveći blagoslov u Univerzumu. Bez vode ne bi bilo ni vazduha. Vodu, dakle, ne samo pijemo, njoj zahvaljujući i dišemo. A kako joj uzvraćamo? Kako se „humanum“, pripadnik „visoke civilizacije“ odnosi prema bićima u rijekama, jezerima, okeanima? Zar zaboravljamo i pored svega o čemu nas je obavijestio Viktor Schauberger, poznati austrijski naučnik, otkrivši nam jednu istinu koju su malo obdareniji poštovatelji prirode oduvijek znali: da se voda ponaša kao živo biće i da ako se sa njom nepravilno postupa ona može prenijeti svoje stanje na sve što zavisi od nje. Japanski naučnik Masaru Emoto je sproveo istraživanje na temu kako se voda ponaša kad se izloži različitim spoljnjim uticajima: riječima, muzici, mislima i molitvi. Uzorci zamrznute vode uzete iz vještačkog jezera Fudživara u Japanu nakon različitih postupaka formirali su adekvatne kristale.
Nije od presudnog značaja da li ste religiozni, sujevjerni, agnostici, ateisti, ako niste imuni na zamke fatalističkog interpretiranja korelacije regionalnog potopa i ponašanja molekula u gasovima i vodi. Za visprenije motritelje dovoljna su otkrića Amadea Avogadra[1] na polju kemije[2] i fizike. Ako ste pak religiozni, a želite se amnestirati podvodeći svu posljedičnost pod pojam „Božje volje“, prije nego se Zemlja vrati pra-stanju jedinstva voda u sveopćem Potopu, zapitajte se, koliko je otrovnih industrijskih gasova čovjek emitirao u atmosferu? Da li je to bljuvanje ognjenog sumpornog smrada samom Bogu u lice moguće bez odgovora? I metan otpušten sa stočnih farmi je jedan od ključnih faktora poremećaja balansa u atmosferi.
Regionalni balkanski potop je iznio na vidjelo, onako, usput, pored herojstava i kukavičluka, i prizore odnosa prema vodi. Plovilo je svim nabujalim rijekama na desetke hiljada plastičnih flaša, a u odloženom mulju tek će se vidjeti čega sve nije bilo. No, vidjelo se po posljedicama, voda sve pamti i uzvraća istim. HAARP je samo dio globalne zavjere, ali smeće je rezultat otsustva lokalne savjesti i pameti.
Eshatološki gledano, voda je ženski simbol, a žena je i oznaka za crkvu. Voda je izvor života, a može biti i sami kraj pakla. Kao žena, voda vam može biti najveći prijatelj, može vas voljeti, ali, i tako jednostavno uništiti.
“Etika” smrti
Religijska etika bi se morala naći pred sudom obične razboritosti, umjesto da se protagonisti te „etike“ i u 21. stoljeću ponašaju krajnje neodgovorno dok se infantilnom nedosljednošću protive suočavanju sa nedvosmilenim imperativom: „Ne ubij!“ To nije savjet, već izričita zabrana! Ne ubij! znači (ne samo nikoga, ne odnosi se samo na ljude), već apodiktičko: Ne ubij ništa! Ne povrijedi nijednu dušu!
U uzaludnom pokušaju samoopravdanja i proširenja krivice licemjerni “moralisti” koriste jedinstven i sasvim proziran izgovor: „Pa, i Bog je dopustio“.
Bog je „dopustio“ opći Potop prije 11,000 godina, a prije 5,000 godina već je napisano da su sve duševne duše svete i da moraju biti podjednako poštovane. Krajnje je licemjerno biti ljubitelj domaćih životinja a radi njihove prehrane ubijati druge plemenite i krajnje dobroćudne životinje. Drugi izgovor: „I ubijanje kukuruza je ubijanje“. Da, ali u momentu kada je klip kukuruza zreo, ili jabuka koja bi uskoro i sama pala sa drveta, to se događa kada su zbog zrelosti već obamrli, njihov prag osjetljivosti skoro je ravan nuli. I nije nikako isto zaklati kravu koja tim činom više nikada neće donijeti na svijet tele, i ubrati klip kukuruza ili obrati bademe. Uključenje teleta u život ili smrt je karmički čin, u nadležnosti samo i jedino onog koji je stvorio sve, pa i tele, i samo On ima pravo opozvati i preusmjeriti nečiju samosvijest ka višem, ili, nižem stupnju. Ipak, moćno čovjekovo istrajavanje u pokornosti carstvu svoga ega manifestira se bijegom od enigme: kako je moguće održavati tolike stočne koncentracione logore, a da se krv blaga (stoke) ne prospe natrag po glavama njihovih koljača, ili naručilaca tog kosmičkog zločina bez premca? Neke su rijeke poprimile crvenu boju. Nije li, po predanju, Poslanik Mosije pretvarao vodu u krv?
Krv se uvijek vraća kao krv
Potop ne nastaje tek tako. Velika voda nadolazi da sapere krv, uzimajući krv.
Za vjernike potop je kazna s neba. Za sušnih perioda praktikuju rituale prizivanja kiše, ali je bitnije znati da li postoje slični rituali kojim bi se opozvale kiše biblijskih razmjera? Imaju li te molitve svrhe? Zavisi li o čistoti duše djelotvornost molitvi? Ubuduće, bilo bi poželjno da se vjerski poglavari prestanu moliti za prestanak kiše. Što su oni više molili, ona je sve više padala. Jer, mnogi „velečasni“, blagoslove izdaju, blagoslove pedofiliju, blagoslove ratove… A narodi ih iznjedruju i tetoše, hrane ih i školuju, grade im velelepne hramove. Zauzvrat, „velečasni“ održavaju tradiciju nasilne smrti. Preferiraju podjele, čak i u vrijeme nesreće. Protjeruju razum i pravdu, čast i ponos, prirodnost i istinu, savjest i humanost.
.
Moral ne ovisi o vjeri
Često su „neosviješteni“ a-teisti daleko moralniji od „samosvjesnih“ teista, deista, „Bogo-štovatelja“… Karakterna odlika istinoljubivih, pravičnih i humanih ljudi je da razmišljaju pozitivno i konstruktivno prije nego što odluče stupiti u interakciju, odmjeravaju okolnosti i procjenjuju objektivne potrebe okruženja. Osim što svoju kritičnost temelje na sveaspektnom analiziranju činjenica, skloni su u kriterijum objektivnosti ugraditi i jedan od najbitinijih parametara provjere svrsishodnosti svog djelotvorstva – samokritičnost. A nje je sve manje na obzorju socijalne stvarnosti. Znaju da nepravovremeno objelodanjena istina može biti jednako kontraproduktivna koliko i zlonamjerna propaganda, a znaju i da je bezosjećajna pasivnost ekvivalentna učešću u grijehu, kao pogubni doprinos zločinu nad pravdom, istinom, moralom, savješću, humanošću.
Kukavice ili trajno ćute, ili denunciraju. A bahati sve torpeduju, potcjenjuju, ismijavaju zdrave intencije, pljuju na sve i svakog, rugaju se, svodeći svijet na nepravladani analni stadij svog vlastitog psihološkog razvoja. Ni tri proste rečenice nisu u stanju složiti bez pominjanja zadnjeg dijela probavnog trakta, kao da je on čemu kriv. Organ kao organ, bezrazložno precijenjen i potcijenjen. Ne bez razloga Tuarezi pokrivaju lica, smatrajući usta podjednako nečistim kao i rektum. Zapravo, u poređenju sa onim što usta zaprljaju, rektum je sanatorijum. Kod rektofilnih destruktivaca posljednji produkti varenja zapravo su u njihovim – glavama. Ruše sve što stignu i nepovratno truju svojim verbalnim fekalijama i fekaliziranim postupcima i um i tijelo i prirodu i prljaju svaku svetost. Smetaju im razlike, streme uniformnom životu bez mašte i kutka individualnosti.
Nije problem u razlici
Problem je u skupu. Skupovi nisu samo matematičke, već i sociokulturne i politološke kategorije. Skup „A“ ne razlikuje se suštinski od skupa „B“, ali ga isključuje. I komplementarno, skup „B“ isključuje skup „A“. U nevidljivom, ali permanentno prisutnom ratu (za sada bez oružja) su „A“ i „B“. Ratovi su se vodili i zbog daleko bizarnijih i prostijih stvari nego što je teorija o piramidama: zbog otete Helene, zbog šamara kojeg je Sadam dobio od Homeinija, zbog fudbalske utakmice… Ali, pogledamo li povod za strašni rat u Siriji, on je jedan od najčudnijih ratova koji se ikada vodio u povijesti. Povod zapravo uopće nema svoje ideološko uporište, naduvan je od privida do grosteskne međuplemenske netrpeljivosti. Van svjetla pozornice, Sirijci su samo dirigovano oruđe u šapama zvijeri koja smijera daleko radikalnijim ciljevima: energetski resursi, bio-čipovanje, depopulacija Planete.
U ovom kontekstu skup „A“ čine bosanski piramidofili (posebno moji sugrađani visočki), liberalni, ali i oni zavedeni. Skup „B“ predstavljaju također, piramidofili, ali, dosljedno okrenuti islamskoj tradiciji. Treći su opredijeljeni za neku njima prihvatljivu ideologiju, ili, nemaju nikakve ideale. U rijetkim časnim slučajevima antipiramidološki izbor jednog dijela bošnjačko-islamske populacije rezultat je pristalosti uz znanstveni racionalizam.
Združivanjem psihološkog molekularenja, astrologije i alhemije, nastaje okultni transmiter u sinapsi brisanja božanskog koda stvaranja. Tad „A“ više ne prepoznaje sebe niti u bivšem identitetu sa „B“, niti u njegovom vidokrugu „odzvanja“ eho u desetoj dimenziji nastalog „C“.
Promišljanje sudbine „D“ u ravni je nostradamusovskog prorokovanja, a njim se ne bavi ova engramski determinirana dijagnostika priče o golom caru.
.
Glavni faraon. Car je gol, ali nije nag
Glavni mag piramidologije uklapa se u teoriju glavnog sluge glavnog faraona. Po principu: Car je gol, ali nije nag. Vidljiv je, no prekriven aurom iluzije hipnotizirane mase („A“) što ljubomorno čuva pod „nevidljivim“ štitom svoje nedodirljive potrebe za dodvoravajućom samoobmanom – vlastitu propast.
Skupovi ABCD su „konstitutivni“ narodi. Nema slučajnosti između ambicije da se dolina visočka proglasi dolinom piramida i ambicije da se definitivno zatru skupovi ABCD. Kriva je razlika, ali, sirijska je čak zanemarljiva u odnosu na razlike između bosanskih „A“, „B“, „C“ i „D“, pa ipak, napaćena zemlja ta levantska je tako strašno već razorena da njeni stanovnici i nemaju potrebe zamišljati dane Strašnog Suda.
Nije kriv car što je gol, krive su oči koje ga vide obučenim. „Krivi“ su recidivistički ABCD što nisu do kraja uništeni, i sada je konjički skok predvodnika i egzekutora skupa „F“ u akciji da se to finale provede. Nakon što su „A“ nadvaladali „B“ i „C“, „D“ je na otoku „future“, a „F“-u ne preostaje težak posao da dokrajči već ionako dezorijentirani, deklasirani i dezavuisani „A“.
S nostalgijom se treba prisjetiti da su nekada postojali i skupovi „C“ i „D“, različiti međusobno, i u odnosu na „A“ i „B“. Ali, osim razlike, problem je i ugao.
Trojanski uglomjer
S uglovima nema šale, ni sa uglomjerima, šestarima, linijarima. Jasno zašto: masonski simboli. Ako običan (u rukama nemasona) uglomjer izmjeri na hipotenuzi Visočice 26°, ni na koji način se ne može dobiti 45°, osim iluzionističkom torturom i krivotvorenjem egzaktnog znanstvenog rezultata. Ali, svjesno-nesvjesni mag, iako on sam vjerovatno, osim što je okultist nije mason, kao obični masono-liferant, vidi i za jeftinu publiku kakvu je imao i Hugo Salinas Price o Gabeli/Troji, svojoj slijepoj publici avazi o 45°.
Markiranje vinovnika duhovne kuge koja dovodi do potopa
Vodeći mag visočke piramidologije je donio nemir, podjele, ostvarivši sve preduvjete za masonski rat protiv čvrstog jezgra bosanskog islama očuvanog u Visokom. Visoko je centralni bosanskohercegovački grad, sa, istina, tužnim obratom od kulturne prijestolnice bogumilskog nenasilja i zaziranja od krvi, do sramotnih klanica i prerade (ne kože, već) karmi. To nije moglo proći bez osvete neba. Visoko u duhovnom smislu sve više postaje bosanski Detroit, po značaju unikatno planetarno ogledalo jadne realnosti kojom je zaplovio svijet.
Poznati su svi glavni vinovnici tebanske sudbine svoga grada. Uzročnici su i izvori kuge koja edipovski razara svako zdravo tkivo lokalnog ambijenta. Uprkos kukavičkoj mrtvaji, spasonosnim po Istinu i utješnim djeluje saznanje da u Visokom još djeluje određen broj trezvenih koji s razumljivim ogorčenjem svjesno-prenaglašenom karikaturalnošću vraćaju svu fekaliziranu mentalo-analnost njenim infantilnim sudionicima i protagonistima kojima je credo življena „Poslije mene potop“!
A eto, od neba samog glas, moćna opomena da nešto ne valja u visočkoj okuženoj Tebi. S posljednjim poplavama je jasno da se kijametski dan nagoviještenog Potopa približava. I „velika jangija“ je bila znak, ali, u Visokom se i takve stvari uspijevaju brzo baciti na neku od brojnih nezakonitih deponija, a u najstrašnije su pretvorene nekad dvije predivne rijeke kojima već čitavo stoljeće slobodno plovi drob mučki ubijenih životinja (duševnih duša). Najvećim odlagalištem smeća postade ljudski duh, i neko je silno odgovoran i kriv što je Visoko pretvoreno u stratište morala i humanosti.
Ima li zločina bez kazne?
Nekad koliko-toliko etnički šarolik grad postade poslije rata gotovo etnički čist. Ništa nije slučajno, htjelo se – dopustilo se. Da bi poslije bilo lakše. Protivnici islama, protežirajući masonsko-kršćanski duh Europe, znaju da njihove planove najozbiljnije ugrožava postojanost anti-ikoničkog islama usprotivljenjog svemu nadnaravnom i iracionalnom, a na sociološkom planu on predstavlja gotovo neprelazan bedem očuvanja tradicije normalnog biološkog kontitnuiteta porodičnog moraliteta.
.
Nepostojeći smisao
Igrajući na kartu nacionalnog ponosa i patriotizma, masonski sluga vješto skriva pod masom infantilnih „dokaza“ i „argumenata“ ono najbitnije: SMISAO. Čemu piramide? Građene su ili kao grobnice, ili, možda, što svaki quazi-guru priželjkuje, kao kosmički orijentiri. Za Visočicu je i poluslijepcu jasno da nije faraonska gobnica. Ali, ako ste stvarni patriot, morate ćutati, ili ćete doživjeti čitave salve primitivnih optužbi i uvreda sa poentom na izdaji. A činjenice idu u prilog da prizivanje potopa predstavlja najveću izdaju. I prema nepisanoj predaji, duhove voda koji se kriju negdje duboko u Visočici nije dobro uznemiravati, jer će se izliti njihov bijes i potopiti sve pred sobom.
Za svoje plitke hipoteze piramido-mag pronalazi uporište i u „argumentu“ o „pravilnoj orijentaciji Visočice prema stranama svijeta“, što također ne odgovara istini. Kretanje tijela u kosmosu je relativno, a njihovi magnetni polovi mijenjaju svoj položaj. Ni ravan Ekliptike, niti položaj zvijezde Sjevernjače (Ursae Minoris/Alpha Malog medvjeda, lat: Polaris) nisu konstantni u eonskom rasponu vremena. Put Sunčevog sistema oko centra naše Galaksije traje oko 200 miliona godina. Što znači da jedan prosječan ljudski vijek od 75 rotacija Zemlje oko Sunca iznosi nešto manje od 30 “sekundi” velike rotacije oko Galaktičkog Centra. Naše postojanje je samo nekoliko treperavih sićušnih otkucaja srca. Strane svijeta, dakle, pokazatelj su ničega. Prazan skup. Ali, car mora ostati nevidljiv, i u praznom skupu, i u tvorenju praznoglavosti.
Fantomski artefakti
Nedostak artefakata ne zabrinjava „pronalazača“. Prvi prateći trag prisustva čovjeka na nekom mjestu obitavanja su ostaci keramičkog ili kamenog posuđa. Ali, nema ih!
Zatim: Ni u jednom poznatom pisanom dokumentu nije zbilježen nikakav pomen piramida u dolini Fojnice i Bosne. Zar visokocivilizirani graditelji nisu znali da pišu, slikaju, urezuju simbole u terakote? Zar se o piramidi visokoj 220 m ne bi znalo u Starom svijetu?
S druge strane, ono što predstavlja krunski astronomski argument, pomno se krije, ili, o njemu se i ne zna. Osnov teorije o piramidama je vedantinska vizija planine Meru (o njoj sam jednom dugom prilikom već pisao, tako da ona osim pomena, iako ključni fenomen, koliko mitologijski toliko i znanstveni, neće biti u žiži trenutne eksplanacije).
Starojevrejska nauka interpretacije smisla slova pretvorenih u brojeve (gimetrija) omogućava prodor misli u kripto-podljuske uma. Kabala i s njom rođeni suvišak mistike dao bi i ovom prosjevu riječi drugi spin ako bi se slijedile samo putanje već viđenih analiza, kao što je ova: [3]. Nije naodmet pogledati bar, a neki objektivniji analitičari poželjeće nešto i prihvatiti, treći će se zabaviti dopustivši sebi taj već neomiljeni luksuz da se nešto i nauči. Međutim, prepustićemo ih vječitom fantastu Erichu von Dänickenu (Erich Anton Paul von Däniken). Iako bih sam za sebe kao pisac ovih redaka mogao reći da sam svojevremeno bio oduševljeni pristalica Dänikenovih hipoteza, ostajem pri strogoj znanosti. “Umu, umjesto krila, trebalo bi radije dodati olovne utege”, govorio je Francis Bacon (1561-1626) u „Novom organonu“. A olovo, osim što je teško i otrovno, nije nepraktičan materijal i njegova je primjena u alhemiji nezaobilazna.
Piramidalna izdaja i Dayton
U konačnici, riječ je, dakle, o piramidama, jesu li to, nisu li, ali, kao što bi cilj svake realne analitike trebao biti iznad pragme i lišen frustracija, ne treba očekivati ni o ovom tekstu drugačije komentare i stavove do polemičko svrstavanje. Žalibože i napora i vremena posvećenih traženju dvoličnosti i izdaji interesa Grada i Bosne u govoru koji ne ide u prilog piramidomaniji. Nema mjesta nijednom od njih, ni licemjerju ni izdajstvu. Naprotiv. Cilj je da se ukaže upravo na suprotno: istrajavanje na logički nekonzistentnom i neodrživom, upućuje na aktivnosti koje nisu u službi opstojnosti Bosne. Ili, jednostavnije rečeno, riječ je o perfidnom vidu stvarne izdaje.
Argument: vidje li neko na uzoritim istraživačima i na, ne arheološkim nalazištima, već na brutalnim najobičnijim prekopavalištima, ikakav znak koji bi upućivao znane i nepozvane, anomimne i namjernike, da je riječ o Bosni? Nema, ni zastava, ni grbova sa ljiljanima. Da li je neko čuo na silnim predavanjima poziv na dobrobit cjelovite Bosne? Mislite li je da je to slučajno? Nažalost, dolinom Bosne već odavno teče otrov rastaljenog olova nesloge, što se već uzdigla do komprimirane mržnje. A gdje je prisutna tako silna mržnja, prije ili kasnije vodi se bespoštedan rat.
Sigurno je i to da je do potopa vladalo jedno raspoloženje prema piramidama. Od potopa biće prisutna sasvim drugačija duhovna klima.
.
“Zasluge” lopovske “elite” i naivnost graditelja “na divlje”
Žalosno je saznanje koliko je eksperata za geodeziju i geologiju trenutno u Bosni i Hercegovini bez posla. Da se samo jedan deseti dio njih profesionalno angažirao, da su im povjerena sredstva koja su otišla u privatne džepove lopovske elite, na terenu bi se sigurno gradilo drugačije, bile bi primijenjene savremene preventivne mjere i ne bi tokom poplava nastale toliko enormne materijalne štete, i, što je najgore, sa ljudskim žrtvama. Istovremeno, s druge strane, začuđuje nepromišljenost korisnika zemljišta. Mnogi objekti nikli su divlje, na neprovjerenom zemljištu. Stari ljudi su znali gdje se treba, a gdje ne smije podizati dom. Uprkos čestim zabranama i obavijestima, mnogi su napravili kuće na klizištima, ili suviše blizu vode, s mišlju, “valjda neće…”
.
Olovni ego
Na stranu subjektivni osjećaj bijednosti zbog uplitanja u olovom otrovane vode dviju nekad modrih zlatonosnih rijeka, Bosne i Fojnice, valja i autoru i čitaocu prepatiti gnjev porobljene prirode zbog deformiranog ega. Klin tog ega zabio se između brata i brata, muža i žene, oca i sina, rođaka i komšije, između laika i znanstvenika. Moćna su oruđa ti uglomjeri, znaju to ponajbolje artiljerci. Ali, ono što artiljerci ne znaju, to je njihova vlastita dioptrija koja ih onemogućava da sagledaju izvorište agenasa koji su ih doveli do upotrebe azimuta u razaračke svrhe. A razarati, uvijek znači samorazarati. Ko je u dilemi i nevjerici, neka pogleda Siriju. Do jučer to je bila Bosna…
Pod plitkom floskulom isključenja trećeg, inputiranog defetizma iz arsenala staljinističko-debeovske podmuklosti nekrunisanih vladara, lako je uočiti – strah. I kukavičkog puka, i strah nekrunisanih kojima se trese tlo pod nogama sa kojih će uskoro tresnuti da se više nikada ne osove na njih.
Da su masonofili iole dobrih namjera, zapitali bi se: Zar islam nije dovoljan? Zar je pravoslavni uvijek ljubazni i pristojni komšija bio baš toliko suvišan? Zar katolička Ponoćka nema više baš nikakvu draž i nekatolicima? Masonski je odgovor bespogovoran: Nema! Tradiconalnu vjeru treba zatrti pod piramidom!
A piramida ne trpi pogovor nekog višeg od najvišeg.
Sve ovo piše autor koji kao bivši ateist i ogorčeni protivnik zloupotrebe vjere, radije preferira tradicionalnu vjeru nego masonstvo = satanstvo. Ključni dokaz: da li su masoni nekad negdje ukazali građanima na opasnost koju širi Monsanto? Ne, ni pomena, jer oni su glavni pokrovitelji ambicije da se Planeta opustoši.
Protivnici ovakvog „fantazerskog“ sinopsisa, i skeptici, i jezuitski cinici, njihovi carinici, generali, genetičari, nukleo-apokaliptičari i bankari, koji aplaudiraju svom hermafroditsko-frankenštajskom bradatom čedu s „Eurosonga“ (sama osoba nije kriva jer je instrumentalizirana kao žrtva) neka sada skinu „odijelo“ koje cara čini „nevidljivim“ i izračunaju masu materije potrebne da se podigne kolos od „najveće piramide“, i to ne slučajno, u babilonskom duhu, nazvane „Piramidom Sunca“.
Babilonska obilježja: Piramida – Sunce (Nimrod) i golubica (Semiramida), kruna sa dvanaest zvjezdica (EU).
Tamuz bi bio novi faraon Novog Svjetskog Poretka
.
Ko se razumije u proračun zapremine piramide lako bi predočio laicima da bi masa potrebne materije za njenu izgradnju od oko 20 miliona tona prekrivala visočku dolinu pet metara dubokim „cementom“, razlivenim od Kralupa do Dobrinja. Fojnica i Bosna ne bi mogle nikud oticati. Badava je imbecilna priča o fono-topovima. Koliko god da je mogla biti razvijena civilizacija prije 26 milenijuma da koristi akustičke vibracije, nije mogla ne biti na tom stupnju, a da pri tom ne napravi piramidu, ne na vrhu brda, već, kao što su sve pramide i građene, u dolini. Bočni snimci Visočice kao zaobljenog brda koje se organski spaja sa susjednim, pokazuju također fizički kontinuitet tla. Na Zemlji, kvalitet tla zavisi od sastava. A sastav utiče na specifičnu gustinu. Koncentracijom gustina postaje težina svekolike materije, u čvrstoj ili tečnoj formi. Neprodornost se proporcionalno uvećava sa strukturom, dok tečni agregat može biti izrazito otrovan, kao živa npr. Još nešto što prostom puku treba biti objašnjeno. Sedimentacija sloja stijena debljine jednog centimetra traje x-godina. Kako su vajni nadri-arheolozi onda izračunali da je visočka „piramida“ stara 25.000 godina? Kojom znanstvenom metodom je to potvrđeno? Termoluminiscencijom? Za nastanak Visočice bilo je potrebno koliko je i bilo potrebno, koliko je stara sama Planeta, 4,6 milijardi godina. Osim toga, Visočica svojim izgledom više podsjeća na vulkan nego na piramidu.
Drskim krivotvorenjem i kombiniranjem slučajnosti dovodi se u vezu brdo Visočica sa tunelima Ravne. Tuneli su jedan pojam, a Visočica je udaljeni i sasvim drugi toponim. Tuneli se kopaju tokom rukavaca podzemnih voda i iskopavaće ih dok se ne dogodi nesreća čiji je trenutak sve izvjesniji. A Visočica je značajna po onom što se nalazi na njenom vrhu: Kraljevski Grad. U podnožju je Kraljevac. Bogumilska sjedišta. Paradoksalno i krajnje prezirno i sramotno, Bogumili se dovode u peti plan. Ništa drugo do produžetak genocida nad njima, od onih kojima pripada i Däniken.
Zatim, sarkastično zvuči da Visoko, sa sve većim brojem teško oboljelih građana, postaje „najveće eko-lječilište“. Eko lječilište su Karlovy-Vary i slične destinacije koje prosječno svake godine posjete po tri miliona turista što ostavljaju ogroman kapital. Uostalom, vrlog piramidofila zbog njegovog bahatog egocentričnog odnosa ostaviše svi ugledni ljudi koji su mu najviše željeli pomoći.
Zbunjen, lukav, ili prevaren (čak i) senilni Däniken
Napokon, kad je već i Däniken prisutan, da se malo poigramo u njegovom stilu:
Otkrivena je planeta STR-X-7, udaljena dvadeset svjetlosnih godina[4], slična našoj pleneti Zemlji, ali, njeni stanovnici imaju posve odlučan stav da svoj svijet sačuvaju od uljeza sa Zemlje koji planiraju da do 2035. dođu i preotmu kontrolu nad tom alternativnom naseobinom. Zemlji nije preostalo još puno vremena do apokalipse. Zato je neophodno da se „elita“ spasi, a njeni za robovski rad neophodni žitelji što hitnije zombiraju bio-čipovima (do 2017.) i svi kao poslušni robovi/ratnici pošalju u osvajačku misiju. Većina njih bi umrli pod teretom ropskog rada na pripremi džinovskih kosmičkih brodova građenih na Mjesecu i Marsu. Oni koji se budu opirali biće strpani u FEMA logore na „prevaspitavanje“, a ako se i dalje budu protivili, biće svi pogubljeni provjerenim nacističkim metodama. Novi Reich je već davno oformljen, tačnije, on je nakon Hirošime i Nagasakija samo prerastao iz Trećeg u Četvrti. Užurbane pripreme za zombiranje robova obavljaju se već na nivou porodilišta. Novorođenim Zemljanima već se inplantiraju mikro-bio-čipovi, a da ne bi mislili svojom glavom pobrinuće se raspršivači super-otrovnih metala u vodi, atmosferi, hrani… Njihova misija samo što nije započela.
Ili, drugi fantastični scenarij: ne posjedujući instinkt uništenja drugih bića, vanzemaljci uče Zemljane kako da osvoje što viši stepen tehnoloških umijeća kako bi im pomogli da dio neophodnih resursa vode prebace na svoju planetu kojoj prijeti izumiranje.
Treći scenarij: oni nastoje preoteti Zemlju za što su im potrebni mržnjom programirani bioroboti koji će sami sebe dovesti do uništenja…
I, tako, u mašti, svi su junaci pravi, pa i bosanski indijana-faraon priprema sebi mjesto na pijedestalu besmrtnih fantasta. A to što će Bogumili ostati zaboravljeni i njihov uzvišeni nauk o apsolutnom nenasilju kao preduvjetu mira i blagostanja, to Monsanto-dayton-piramidofile nimalo ne zabrinjava.
Nastavak SF priča može se naći u knjigama poznatog Švicarca kojeg je volio i financirao čak i lakovjerni Muammar al-Gaddafi. Zapravo, zahvaljujući insceniranom sukobu interesa sa Švicarskom, Libija je prošla kako je prošla. Od zemlje slobodnih, bogatih i ponosnih ljudi, postala je naočigled užasnutih kukavica, kolonijom dezorijentiranih neobabiloniziranih pagana, pripremljenih za idealno roblje. Prethodno, prošle su, ili, prolaze kroz isto: Jugoslavija, Irak, Pakistan, Sirija, Afganistan, Ukrajina… Nije ni potrebno pitati se ko je sljedeći.
————————————————————-
Osvrt autora: Ako mi se ima što zamjeriti kao autoru ovog teksta, onda je glavno ono što najviše zamijeram sam sebi: što ovu svoju kritiku piramidomanije ne napisah ranije. Nije riječ o antivisočkom i antibosanskom antipatriotizmu, naprotiv, oni bi to bili kada bih i dalje ćutao i prećutao svom narodu kakve opasne varalice ga varaju. I danas, nakon četiri decenije od završetka gimnazijskog školovanja pamtim formulu izračunavanja zapremine piramide i znam prostim okom razlikovati ugao od 26° i od 45°, znam koliko iznosi Parsek i koliko traje Precesija, a radeći kao arheolog pod suncem Levanta solidno sam izučio i osnove geodezije i geologije. Astronomija i astrofizika su mi bile hoby i prije upoznavanja sa pronalascima NASA-inženjera Josefa F. Blumricha, u poređenju s čijim zaslugama su pričice E. Dänikena tek za jutarnju zabavu.
———————————————————-
[1] – Amedeo Avogadro (grof Lorenzo Romano Amedeo Carlo Avogadro di Quaregna e di Cerreto) – Talijanski kemičar i fizičar (1776-1856). Smatra se jednim od osnivača molekularne teorije, posebno zbog formuliranja “Avogadrovog zakona”. U njegovu čast, broj osnovnih čestica plina (atoma, molekula, iona, ili ostalih čestica) koji sadrži 1 mol, naziva se Avogadrov broj i iznosi 6,02214179 × 1023 čestica
[2] – Khem (sanskr.) – zemlja
[3] – http://milan.milanovic.org/math/srpski/piramida/piramida.html.
[4] – Svjetlosna godina je rastojanje koje pređe zrak svjetlosti tokom jedne godine i iznosi oko 9,6 biliona (9,6 hiljada milijardi) kilometara. Zvijezde na drugom kraju naše galaksije udaljene su oko 70,000 svjetlosnih godina što znači da mi sada gledamo svjetlost koja je odatle krenula prije 70,000 godina