Postoje razne titule, te sir, te lord, duke ili vojvoda, preko kraljeva, prinčeva, šeika i tako dalje, ali jedna od posebno interesantnih titula je maršal. Nama najpoznatiji je bio maršal Tito. Ne treba uopšte trošiti riječi da se dočara kakav je to mangup bio, dovoljno je samo reći da neke stvari koje su se za njegova vremena pravile i napravile, i dan danas traju i korisne su za narod.
Maršal je kao neka vrhovna titula, istovremeni zapovjednik civilnih i vojnih elemenata jedne države. Bila je u Jugoslaviji. Još jedna vrhovna titula, ali u religijskom smislu, je reis. Vrhovni vođa jedne vjerske organizacijske institucije. Najpoznatiji reis sa ovih prostora je bivši reis, doktor Mustafa Cerić. Rodno mjesto Gračanica kod Visokog, naš čovjek, blago rečeno.
Postao je reis u ratno vrijeme u BiH. Prije toga je studirao i diplomirao, na renomiranom Al Azharu u Kairu, pa je predavao u Čikagu i doktorirao u istom gradu, bio glavni imam u Zagrebu, napravio vrhunsku vjersku organizaciju u Hrvatskoj kakva još nije bila viđena na ovim prostorima i koja je i danas primjer odlično i efektivno uređene vjerske zajednice u Hrvatskoj. Funkciju reisa u BiH je obnašao dugi niz godina i potom zasluženo otišao u penziju. Poslije njega, novi reis je u poređenju sa njim, sasvim druga priča, zatajan, kao da ga nema, a ipak je tu, jer u IVZ ima puno posla.
Reis Mustafa ili vjerski maršal Mustafa, je bio veoma uticajan igrač i figura tokom svog mandata na poziciji reisa/maršala. U ratu je odigrao veliku ulogu u dobivanju raznih vrsta podrške u zemljama sa prefiksom muslimana, poslije rata je nastavio sa tim djelovanjem, uz rad na unapređenju organizacijskih struktura u IVZ, pa se potom počeo baviti organizacijom ili kako bih to nazvao komplikovanim radom na ujedinjenju i svijesti Bošnjaka širom planete zemlje. Bez obzira na činjenicu, da sam nisam pobornik Bošnjaštva, ipak mu moram odati svako priznanje za napore koje je ulagao, jer nije lako Bošnjaka nagovoriti ni da se o sebi makar malo zabavi, a kamoli da razmišlja o planetarnom nacionalnom biću ili mini ummetu, da ga tako nazovem.
„Tradicionalni bosanski islam“
Samog sebe sam uvjeravao, da borba za Bošnjaštvom je neka vrsta lakše linije otpora, u većoj borbi, a to je borba da se narod podigne na viši nivo svijesti, koje je veći od nacionalnog. Nacionalni nivo svijesti je samo jedan dio mentaliteta naroda, a viši nivoi svijesti su stvarna humanost, jednakost, ono poznato bratstvo i jedinstvo, koje neki nisu nikad htjeli čuvati kao zjenicu oka svoga. Umjesto toga, oni su nekome drugom oči iskopali. Maršal Mustafa je očito čovjek koji je svjestan cjelokupne problematike našeg naroda i pokušavao je parcijalno da rješava probleme, koji su silom prilika izlazili iz okvira vjere. Maršal je definirao „tradicionalni bosanski islam“, koji je evo opstao kakav takav stotinama godina i protiv kojeg se bore neke nove „plaćeničke“ i nafurane skupine. U isto vrijeme je branio i te „vehabije“, „selefije“, ove one, pa čak i šije, sve u interesu sloge među muslimanima, kojima se tako lako podijeliti na svakakve skupine, u svako doba dana i noći. Plesao je maršal po veoma tankoj i opasnoj žici, koja se prostire između istoka i zapada i dobro je otplesao, kada sve sumiramo na kraju.
Uspio je animirati Bošnjake cijelog svijeta, da se malo više druže, paze, više se Bošnjaci van Bosne paze, nego u Bosni, a Boga mi i Hercegovini, ali šta ćeš, nije se rodio ko je Bošnjaku ugodio. Jedni su mu psovali što se petlja u sve, drugi što brani hodže, treći što hoda po svijetu, pa što je počeo graditi IVZ dvore, pa što brani „novotarije“ u „tradicionalnom bosanskom islamu“, pa što brani vehabije i mudžahedine i još svašta nešta. Kada pogledamo samo šta su mu sve zamjerali, da je samo radio kao reis IVZ-a, bio bi dosadan i nezanimljiv, ali bi mu opet garant našli neki razlog da ga psuju i kude. Takav je naš čovjek. I ja sam u nekoj mjeri takav i mene je živcirao sa nekim stvarima, izjavama, inicijativama, ispadima, ali sam na kraju skontao da je morao, jer je i on čovjek, dio naroda, od krvi i mesa, od emocija, a nije političar. A sada je odlučio da bude i političar.
I opet ne valja, ni Bošnjacima, ni bošnjačkim političarima, ni bošnjačkim intelektualcima, pa kako opet ne valja moj maršal Mustafa, kako?
Narod šatro zna
A ne kontaju plitkoumni Bošnjaci, koji reagiraju najprimitivnijim refleksima kojim upravljaju mediji, stranački UDBA-ši, raznorazne balijske pihtimize, da ovo nije neki sujetni potez maršala, nego ozbiljna namjera pametnog čovjeka, da pokuša politiku Bošnjaka, Bosanaca, pa i muslimana, postaviti na pravi kolosijek, sa kojeg su bošnjački lideri, izabrani od strane plitkoumne isprepadane, izmanipulirane, hipnotizirane mase Bošnjaka, Bosanaca pa i muslimana, skrenuli na one iste autostrade stradnja i pakla, sa kojih smo Dejtonom izašli, a onda se ponovo vratili na one iste autostrade siromaštva i licemjerstva, nesloge i nesvijesti, zbog kojih nas je rat i zakačio.
Ako je ovo sujetni potez maršala, onda mu ja nemam reći ništa više, nego da sam sebi uzme i izađe iz svih društvenih sfera, neka se skrasi sa hanumom i jede lokume u penziji.
Ali, pošto sam ja notorni optimista i vjerujem ljudima sve dok oni stvarno ne pokažu svoj neki negativni konačni lik, tako vjerujem i maršalu, da proba vratiti ljude na kolosijek razumijevanja, nekog realnog merhametluka, jer nema nas puno, a najviše smo razjedinjeni. Vidio sam da neki bošnjački intelektualci, koji su pro riđobradi Izetbeg junior opredjeljeni, kako kude i smatraju propašću ovaj maršalov potez da se kandidira za predsjednika, a i jasno mi je, jer su i oni na platnoj listi nekoj ili misle da ono što imamo sada, da je dovoljno dobro i da se ne smije remetiti taj neki zamišljeni SDA bošnjački red, ali šta je tu je, rekao im je maršal u brk, da se kandidira jer smatra da je politika bošnjačkih lidera (koju narod šatro zna), otišla u drugom smjeru, od onog koji je zamišljen da od njih napravi jednu kohezivnu narodno nacionalnu masu kvalitetnih individualaca, koji bi bili svjesni svoje historije, kulture, vrijednosti i koji bi se napokon nakon toliko vijekova osvjestili kao jedan ponosan narod. A ne kao felerična nacija koju svakih 50 godina kolju i tjeraju iz svojih domova.
Politika i vjera
Da li samoproglašenim demokratskim liderima, preko hipnotiziranih glasača ne odgovara istina, jer su očito odstupili od ideje BiH i prigrlili Bošnjakistan, koji na žalost nisu u stanju već 20 godina pretvoriti u normalnu regiju za život ljudi ili su se prepali da im maršal fakat ne pomuti sve planove svojim uticajem od ranije, to znaju samo oni. Prvi puta u historiji, valja im se suzdržati da ne pljuju po svom ipak najuticajnijem vjerskom vođi, koji se zbog njih takvih pohlepnih javašlučara želi baviti politikom. Lako je pljuvati po šošonu Sandžakliji, po komunjarama, po balijama, ali hajde budi frajer pa pljuni na reisa, doktora, instituciju, osobu koja zna dosta toga, o svemu i svačemu.
Bit će i takvih, jer takvim ni rođena mati i otac, ako stane na put njegovoj pohlepnoj guzici, nisu sveti. Takvim ni činjenica da stanu u saf na namaz, pa onda poslije lažu petljaju i kradu, nije dovoljna da shvate da to nije nikako u redu i da zbog takve politike, politike života ponaosob i društveno, mi živimo u samom sebi nametnutom getu.
Bošnjakistan je realnost, nefunkcionalna sredina u kojoj munafici većinom vladaju, nivo svijesti naroda je veoma nizak, želja za borbom za bolje sutra je veoma niska, patriotizam je visok samo kad se treba pojesti i popiti i bibikati za utakmicu reprezentacije, stara tradicija se gubi, novotarije istoka i zapada se poput poplave ukorijenjuju u našim životima. Maršal Mustafa se vraća, u drugoj formi, ali iste suštine i onoliko koliko je poznat u svijetu, toliko je nepoznat u BiH. Čudno, ali istinito.
Ja se sjećam kada sam radio za izbore, kako su nane i dede dolazile da glasaju za Aliju, iako je on već bio rahmetlija nekoliko godina. Pa su onda glasali za SDA, jer je SDA Alija po njihovom slobodnom nahođenju i poimanju. Vjerovatno i danas te nane i dede glasaju za Aliju, rahmetliju, kojeg je SDA iskoristila da vlada dugi niz godina. A šta ako nane i dede sada glasaju za maršala reisa Mustafu Cerića i izbace riđobradog Izetbega juniora iz predsjedništva.
Volio bih se upoznati sa maršalom Mustafom i pitati ga da li je čitao knjigu od uvaženog Jusufa El Kardavija, a koja se zove „Politika i vjera“, i da mi dadne svoj neki ugao posmatranja po tom pitanju, jer očito naši političari, koji nose muslimanska imena, nemaju pojma kako se obnaša politika po vjeri.