Danas gledam na VI-NET u ispračaj maturanata i baš mislim šta će biti sa svim tim mladim i pametnim ljudima. Koji fakultet da upišu da bi mogli naći pošten posao od kojeg će moći živjeti, osnovati svoje porodice , zaraditi penziju? Vremena su jako teška, nezaposlenost, beznađe i očaj. U svo to sivilo BiH ekonomije utopio se i moj grad, Visoko. Prije zločinačke agresije Visoko je imalo nekoliko vrlo uspješnih fabrika. KTK je imao veliki broj zaposlenih, milionske prihode, uvezanu mrežu prodavnica diljem bivše Jugoslavije. Vitex je takođe jako dobro poslovao, tkali su izvrsne deke, imali tada najsavremenije mašine, a radnici su imali dobre plate. Tu su bili i Vispak , Asfaltgradnja, Kovina…
Danas KTK gotovo da i ne postoji, radi jedan mali broj radnika koji prime dvije-tri plate godišnje. Nestalo je sve; nema ugleda firme, nema kupaca, fabrike su uništene što ratnim razaranjima, što neuspješnim privatizacijama. Niko se nije potrudio ni iz vlasti ni menađmenta da pokuša obnoviti proizvodnju, zaposliti kvalitetan kadar; vrhunske tehnologe, dizajnere i sposobne radnike koji bi ovo preduzeće vratilo na puteve stare slave. Visoko je imalo svoj brend od kada postoji, a to je proizvodnja vrhunske kože. Danas nažalost nema više ni srednje kožarske škole. Stočni fond je sveden na minimum, mladi se više ne žele baviti poljoprivredom, stočarstvom neki jer to smatraju poniženjem, a neki jer tu ne vide izvor moguće zarade i preživljavanja. Vitex je privatizovan takođe niko ne zna kako, privatizovan i uništen. Danas imamo u Visokom Prevent, Vispak , IGM i još nekoliko manjih preduzeća.
Slika današnjeg Visokog je tužna, ekonomsko stanje ljudi je užasno. Dovoljno je proći od Sebilja do Vizije i izbrojati prazne poslovne prostore. Ovako stanje je bilo samo poslije zadnje agresije. Vlast ovih dana iznosi neke urbanističke planove o razvoju grada, smiješno dok su ljudi na rubu egzistencije. Ko i kada će sprovesti u djelo sve te ideje? Volio bih da moj i Vaš grad izgleda kao na tim skicama al’ dabogda.
E.K/Foto:Mensud Bečar